Svjedočimo da je samo On bog, Onaj što postojan je i vječan! Nije rodio i nije rođen, i niko Mu nije ravan! Njemu se utječemo od zla, od Njega pomoć i uputu tražimo, na Njega se oslanjamo, Njemu ćemo se svi vratiti.
Svjedočimo da je Muhammed, neka su na njega najljepši blagoslovi i mir, Njegov pečatni Poslanik i miljenik, kojega je On poslao kao učitelja i milost svim svjetovima. Neka su spas i mir na njegovu časnu porodicu i vrle drugove-ashabe. Njega Svevišnjega molimo da Svoj Blagoslov i Milost spusti na cijeli ljudski rod u ovome mubarek ramazanu. Amin.
Draga braćo,
Ramazansko vrijeme nezaustavljivo odmiče, kao i što naš prolazni život curi. Zato valja koristiti poklonjene prilike i darovano vrijeme.
I evo, već smo u njegovoj posljednoj trećini koja se imenuje svekolikim spasom i zaštitom od Vatre. Ona je spas i puno pročišćenje koje se dostiže ibadetima posta, namaza i dove, i svim vrstama dobročinstva.
Sve nas to čisti od grijeha i približava Božijoj milosti. A mi ovisimo o Božijoj milosti, nju potrebujemo, s njom je skopčan naš život na zemlji.
Treba gledati na život i svijet s pozitivne strane, gledati kako da dragocjene trenutke koji su nam poklonjeni što bolje iskoristimo vršeći bogougodna djela. A ta djelā su i ibadeti i milosrđe, na istom su stepenu važnosti i prožimaju se. Vjera u čovjeka je kompletna sa dovođenjem u sklad ove dvije stvari.
Svaki musliman i muslimanka pozvani su da stalno bdiju nad osiguravanjem i čuvanjem sklada, harmonije i ravnoteže u svemu što im je povjereno na upravljanje. Taj sklad i harmoniju moramo izgrađivati unutar nas samih –i to dosljednim moralom čime osiguravamo čistu i mirnu savjest.
Sklad i harmoniju održavamo budnom sviješću o Onome Koji nam je život udahnuo, Koji je naš Gospodar i Kojemu ćemo se svi ponovo vratiti.
Sklad i harmonija u našim zemaljskim životima postiže se u interakciji, komunikaciji i saradnji s drugim ljudima i svim drugim Božijim stvorenjima kroz otvorenost, iskrenost i dobronamjernost.
Naš učitelj u vjeri, Poslanik a.s., u jednoj svojoj predaji pravi usporedbu ljudi koji drže do Allahovih granica i onih koji to krše, s ljudima koje je sudbina zadesila da budu na brodu, pa tako jedna skupina svojim nemarnim ponašanjem, ako joj se pusti, može dovesti u pitanje sudbinu svih putnika na brodu, da svi stradaju. Druga skupina svojim odlučnim stavom i ponašanjem zaustavljajući ovu prvu, može njih sve spasiti od propasti i potopa.
Čuo sam Nu’mana b. Bešira, radijallahu anhuma, kako prenosi, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s. , rekao:
مَثَلُ القَائِمِ في حُدودِ اللَّه، والْوَاقِعِ فِيهَا كَمَثَلِ قَومٍ اسْتَهَمُوا عَلَى سفينةٍ، فصارَ بعضُهم أعلاهَا، وبعضُهم أسفلَها، وكانَ الذينَ في أَسْفَلِهَا إِذَا اسْتَقَوْا مِنَ الماءِ مَرُّوا عَلَى مَنْ فَوْقَهُمْ، فَقَالُوا: لَوْ أَنَّا خَرَقْنَا في نَصيبِنا خَرْقًا وَلَمْ نُؤْذِ مَنْ فَوْقَنَا. فَإِنْ تَرَكُوهُمْ وَمَا أَرادُوا هَلكُوا جَمِيعًا، وإِنْ أَخَذُوا عَلَى أَيْدِيهِم نَجَوْا ونَجَوْا جَمِيعًا
“Primjer onih koji u svojim djelima slijede Allahove dž.š. zapovijedi i onih koji ih krše, ili su labavi u njihovom izvršavanju, je sličan stanju jedne grupe ljudi na lađi. Neki od njih su izvukli sudbinu da budu u donjem dijelu broda, a drugi da budu na palubi.
Oni koji su bili u nižem dijelu lađe, kad god [su bili žedni i kad god] im je trebalo vode, su išli gore (na palubu) i uznemiravali i gazili po onim koji su se tamo nalazili. Oni su (na kraju) sami sebi rekli: ‘Zašto mi ne bi, umjesto da smetamo onima iznad nas, napravili jednu rupu (na podu) i imali vode koliko nam god treba. Ako bi im oni koji su bili na palubi dozvolili da naprave rupu na lađi svi bi se podavili. A ako bi ih spriječili u njihovoj namjeri da naprave rupu, svi bi se spasili.”
Ova predaja je važna da razumijemo koliko je isprepletena sudbina i životi ljudi kako na lokalnom, tako i na globalnom planu. Koliko u suštini svi jedni od drugih zavisimo i koliko smo upućeni jedni na druge.
Draga braćo,
Dvadeset drugi april u svijetu se obilježava kao Dan planete zemlje. Cilj je da se ljudi širom svijeta podsjete u kakvom je stanju priroda planete na kojoj žive, kao i da se stanovništvu ukaže na probleme ekosistema, na zagađenje naseljenih mjesta i na to kako poboljšati kvalitet životne sredine.
Danas smo svjedoci vremena gdje čovjek opsjednut sobom, narušava od Boga uspostavljenu harmoniju, sklad, mjeru i ravnotežu na Zemlji. Svojim neumjerenim, gramzivim i pohlepnim pohodom na Prirodu, uništava šumska bogatsva, zagađuje rijeke i jezera, različitim hemijskim supstancama truje zemlju, brojne biljne i životinjske vrste je istrijebio, itd…
Kao posljedicu imamo to da su presušili brojni izvori pitke vode, a već duže vrijeme svjedočimo neobičnim klimatskim promjenama na zemlji, tako da skoro i nemamo četiri godišnja doba, da imamo ljeto i zimu koja nam se sve više približava ljetu… I evo sve to u ovom mubarek mjesecu ramazanu živimo.
Bilježimo prenapućene gradove u kojima život postaje gotovo nepodnošljiv, a svjedočimo pustoši na selima, iseljavanje, odlaske. Gledamo zapuštena i neobrađena polja, njive u korov zarasle.
ظَهَرَ الْفَسَادُ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِي النَّاسِ لِيُذِيقَهُم بَعْضَ الَّذِي عَمِلُوا لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ
I na kopnu i na moru vidljiv je nered zbog onoga što ljudske ruke pridonose, i tako im On daje da kušaju nešto od onoga što su uradili, ne bi li se povratili. (Er-Rūm, 41.)
Vrijeme u kojem smo i koje je pred nama traži maksimalnu povećenost i ozbiljnost. Vrijeme je dragocjeno i kad smo u blagodati i kad smo u kušnji.
Sretni smo kada čujemo i vidimo lijepe i inspirativne primjere ljudi koji se nisu prepustili nemaru, koji oživljavaju zemlju i fino žive od blagodati koje na njoj uspijevaju.
Važno je da se istaknu ti primjeri, da budu poticaj i ohrabrenje. Da se u moru ciljano konstruiranih crnih i deprimirajućih vijesti istaknu pozitivne stvari koje bude nadu i optimizam.
A mi jesmo pozvani da budemo i nada i ohrabrenje jedni drugima. To daje životu smisao, time osiguravamo Božiji blagoslov i podršku. Treba da činimo takve geste i da tako postupamo. To nam se možda ponekada čini i malehnim i nebitnim. No, od malih potočića i pritoka nastaje velika rijeka.
Draga braćo,
Neizmjerno važan instrument u očuvanju i razvoju naše Islamske zajednice jeste institucionalno izvršavanje obaveze/ibadeta zekata i sadekatul-fitra, tj. izdvajanje šerijatom propisanog dijela imovine u Bejtul-mal i distribucija prikupljenih sredstava korisnicima određenim kur’anskim Tekstom, prema prioritetima koje određuju nadležni organi Islamske zajednice. Ubiranje tih sredstava od muslimana i usmjeravanje u jedinstveni Fond Bejtu-l-māl utemeljeno je na praksi Allahova Poslanika, njegovih halifa i zreloj svijesti ovdašnjih bosansko-hercegovačkih muslimana čiji su umni vjerski ljudi i prvaci dali sve od sebe da se preko ovog instituta sačuva institucionalna i organizirana Islamske zajednica kao garant dina, šerijata i opstanka muslimana na ovim prostorima. Tu šerijatom utemeljenu praksu trebamo dosljedno sačuvati i prenijeti kao emanet novoj generaciji. Oni koji to podrivaju, podrivaju temelj vjere i sigurnosti Dina.
وَمَا أَنفَقْتُم مِّن شَيْءٍ فَهُوَ يُخْلِفُهُ وَهُوَ خَيْرُ الرَّازِقِينَ
…I šta god vi udjelite On će nadoknaditi, jer On najbolje opskrbljuje (Sebe’, 39.)
Draga braćo,
Ove godine, druge majske subote (14. maja) ćemo, ako Bog da, biti u prilici organizirati tradicionalni mevludi-šerif i medžlisi-z-zikr na našem dovištu na Vrelu Bune u Tekiji. Biće važno da se odazovemo na taj naš značajni masovni skup kojim potvrđujemo naše čvrsto opredjeljenje da čuvamo i njegujemo našu vjeru, kulturu i tradiciju. Vrlo je važno da prepoznajemo značaj našeg duhovnog naslijeđa koje nas povezuje i drži na okupu. Obavezni smo da vrijednosti koje baštinimo stoljećima ljubomorno čuvamo, oplemenjujemo i prenesemo u naslijeđe našim budućim naraštajima.
Gospodaru naš, primi naše ramazanske ibadete, učvrsti nas u slozi, ljubavi i zajedništvu. Daj sam snagu i samopouzdanje, a otkloni od nas gaflet (nemar) i svaki razdor. Pruži nam Svoju pomoć i zaštitu. Amin.
Muftija mostarski mr. Salem ef. Dedović
Gradska džamija u Konjicu, 21. ramazan 1443. / 22. april 2022.