طه
مَا أَنزَلْنَا عَلَيْكَ الْقُرْآنَ لِتَشْقَى
إِلاَّ تَذْكِرَةً لِّمَن يَخْشَى
تَنزِيلا مِّمَّنْ خَلَقَ الأَرْضَ وَالسَّمَاوَاتِ الْعُلَى
الرَّحْمَنُ عَلَى الْعَرْشِ اسْتَوَى
لَهُ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الأَرْضِ وَمَا بَيْنَهُمَا وَمَا تَحْتَ الثَّرَى
وَإِن تَجْهَرْ بِالْقَوْلِ فَإِنَّهُ يَعْلَمُ السِّرَّ وَأَخْفَى
اللَّهُ لا إِلَهَ إِلاَّ هُوَ لَهُ الأَسْمَاء الْحُسْنَى
Tā-hā.
Kur’an ti ne objavljujemo da se mučiš,
Samo je on opomena onome koji se boji,
Objavljivanje od Onoga Koji Zemlju i nebesa visoka stvori!
Svemilosni, Koji Prijestoljem vlada!
Njemu pripada ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i ono što između njih je, i pod zemljom što je!
I ako ti glasno namaz obavljaš, pa On zbilja sve zna skrovito i ono što je sasvim tajno!
Allahu, nema drugog boga osim Njega, najljepša imena pripadaju![1]
Draga braćo,
Ramazan, taj jedinstveni mjesec bogobojaznosti, predanosti, odricanja, istrajavanja i strpljivosti, iza nas je. Ispraćamo ga sa osjećajem žala u duši da nam odlazi neko veoma drag i prisan, ali smo sretni i Dragome Bogu zahvalni što smo imali priliku da budemo u njegovom društvu punom milosti, ljubavi i topline.
إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّكُلِّ صَبَّارٍ شَكُورٍ
“To je, uistinu, znakovito za svakog ko je dovoljno strpljiv i zahvalan.“ (Ibrāhīm, 5.)
Neizrecive su bile ramazanske blagodati, ljekovito je bilo njegovo čisto vrelo duhovnosti s kojeg smo se napajali i pročišćavali kroz trideset njegovih dana i noći. To nas je uzdizalo na više duhovne stepene i usmjeravalo na ispravno moralno postupanje. Bolje i jasnije smo spoznali i razumjeli furqān- razlučivanje između dobra i zla, istine i neistine, pravde i nepravde, morala i nemorala, lijepog i ružnog.
Postom i svim drugim ramazanskim ibadetima nadilazili smo oporu svakodnevnicu života u kojoj je odveć previše nemira, straha, smutnje i nepovjerenja, a što naše živote uveliko opterećuje. Ramazan nam je dao toliko željeni smiraj, ostvarili smo sklad i harmoniju u sebi i s okolinom koja nas okružuje. A to bi trebao biti naš put i cilj kojemu težimo. Allah, dž.š. nas podsjeća da On sve s mjerom stvara i da je uspostavio mīzān (harmoniju i ravnotežu) u svim stvarima i svjetovima kojima je samo On Stvoritelj.
إِنَّا كُلَّ شَيْءٍ خَلَقْنَاهُ بِقَدَرٍ
“Mi, stvar svaku s mjerom stvaramo.” (El-Kamer, 49.)
وَالسَّمَاء رَفَعَهَا وَوَضَعَ الْمِيزَانَ
“…i postavio je terezije.“ (Er-Rahman, 7.)
Ramazan nas je učio da razlučujemo bitno od nebitnog, da budemo posvećeni suštini vjere, a ne njenim formalističkim manifestacijama.
Jer, doista bit vjere ogleda se u djelovanju i činjenju, dakle kakav je kvalitet našeg suodnosa s drugima; da li je on baziran na dobroti, solidarnosti i milosrđu. Upravo, nam tu dubinu, tu suštinu vjere upečatljivo nam donosi sljedeći kur’anski tekst u kojem stoji:
لَّيْسَ الْبِرَّ أَن تُوَلُّواْ وُجُوهَكُمْ قِبَلَ الْمَشْرِقِ وَالْمَغْرِبِ وَلَكِنَّ الْبِرَّ مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ وَالْمَلائِكَةِ وَالْكِتَابِ وَالنَّبِيِّينَ وَآتَى الْمَالَ عَلَى حُبِّهِ ذَوِي الْقُرْبَى وَالْيَتَامَى وَالْمَسَاكِينَ وَابْنَ السَّبِيلِ وَالسَّائِلِينَ وَفِي الرِّقَابِ وَأَقَامَ الصَّلاةَ وَآتَى الزَّكَاةَ وَالْمُوفُونَ بِعَهْدِهِمْ إِذَا عَاهَدُواْ وَالصَّابِرِينَ فِي الْبَأْسَاء وَالضَّرَّاء وَحِينَ الْبَأْسِ أُوْلَئِكَ الَّذِينَ صَدَقُوا وَأُولَئِكَ هُمُ الْمُتَّقُونَ
“Nije svo dobro u tome da okrećete svoja lica prema istoku ili zapadu, već istinsko dobro čine oni koji vjeruju u Boga, onaj svijet, meleke, Knjige i vjerovjesnike, koji od imetka, iako im je drag, daju bližnjima, siročadima, siromašnima, putnicima, prosjacima i za otkup iz ropstva, koji klanjaju namaz i daju zekat, koji, kad se obavežu ispune svoju obavezu, te oni koji su strpljivi u neimaštini, bolesti i u vrijeme borbe. To su istinski dobročinitelji, i to su oni koji se istinski čuvaju.“[2]
Draga braćo,
Vrijeme je velika i neprocjenjiva blagodat da bismo ga uzalud trošili, posebno da ga trošimo na međusobne razmirice, besplodne rasprave, trvenja i besposlice.
Allah se kune vremenom (Ve-l-‘Asr) poručujući nam:
وَالْعَصْرِ
إِنَّ الإِنسَانَ لَفِي خُسْرٍ
إِلاَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَتَوَاصَوْا بِالْحَقِّ وَتَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ
“Tako Mi vremena, čovjek je na gubitku, doista, osim onih koji vjeruju i čine dobra djela, i potiču se međusobno na Istinu, i na strpljenje se međusobno potiču.” (El-ʻAsr 1-3.)
Ova kur’anska kratka sura upozorenje je čovjeku da dragocjeni dar vremena ne trati, da mu ono uzaludno ne prolazi. Hasan El-Basri u jednoj svojoj mudroj izreci podsjeća na prolaznost naših života i na obavezu korištenja svakog trenutka u hairli poslovima, pa kaže:
روى أن الحسن البصري رحمه الله يقول: ما من يوم ينشق فجره إلا وينادي : يا ابن آدم أنا خلق جديد وعلى عملك شهيد ، فتزود مني فإني إذا مضيت لا أعود إلى يوم القيامة
“Svaki put kada se rodi nova zora da najavi novi dan, začuje se glas koji poziva: O sine Ademov, o čovječe! Ja sam novo stvorenje koje je svjedok onog što ti radiš. Iskoristi me čineći dobra djela, jer ako ja prođem, a ti to ne iskoristiš, znaj da se ja neću vratiti do Sudnjeg dana.“
Sura Asr usmjerava nas i jedinom kvalitetnom obrascu ponašanja i življenja a on glasi: da nikada ne mogu i neće biti na gubitku oni koji vjeri pridružuju dobra djela i koji umreženo djeluju, pomažući i ohrabrujući jedni druge u onome što se zasniva na Istini, a što stalno iziskuje strpljenje, podršku i davanje nade.
Allah nas usmjerava na spoznaju da je čovjek po naravi svoga bića općenito gubitnik i da se jedino može vjerom u Jednog i Jedinog Boga i praktikovanjem dobrih djela sačuvati od propasti. Čovjek je po svojoj prirodi društveno biće koje je upućeno da bude dio zajednice i da joj pripada.
Kao pozitivna jedinka u društvu, vjernik preporučuje i sebi i drugim članovima zajednice istinu i strpljivost, ali je i sam spreman da se koriguje kada mu se savjetuje istrajavanje na Istini i strpljenje.
Ramazan nas je odgajao u vrlini strpljivosti, a koja je preduvjet za vrlinu zahvalnosti. I jedna i druga nam izmiču, jer ih srčano i iskreno ne održavamo, suštinski nisu dio naših vjerničkih života. Lahko se predajemo pred ovosvjetskom brzinom, pomamom i interesima. A da imamo dovoljno izgrađene vrline sabura i zahvalnosti sve bi bilo drukčije, više bismo imali i Božijeg blagoslova.
Draga braćo,
Sve granične kataklizmične situacije na zemlji, poput zemljotresa, poplava, olujnih nevremena i sličnih prirodnih nepogoda, posvješćuju čovjeku istinu o krhkosti njegova života. Govore o životu kao trenutku. Te nas pojave motiviraju da spoznamo suštinu i njoj se okrenemo. A ona nam govori da se okrenemo vjeri, činjenju dobročinstva, širenju pozitivnih vibracija na sve strane, suosjećanju i plemenitosti. Sve to nije nedostižno. Nije to ništa apstraktno. Naprotiv, sve to je toliko na dohvat ruke da se čovjek zapita zašto ne prihvatimo takav stil življenja.
Naš učitelj u vjeri, voljeni poslanik Muhammed, a.s. nam je preporučio:
يَسِّرُوا ولا تُعَسِّرُوا، وبَشِّرُوا، ولا تُنَفِّرُوا
“Olakšavajte jedni drugima a ne otežavajte. Obveseljavajte jedni druge, a nemojte biti od onih koji svojim ponašanjem izazivaju odbojnost kod ljudi.”[3]
Naše su džamije ovoga ramazana bile punije, džematlije su bile aktivne u izvršavanju propisanih ibadeta i obaveza. Divno je bilo ponovo (nakon COVID-a) vidjeti ljude okupljene oko berićetnih ramazanskih sofri i uključene u realizaciju brojnih vrijednih aktivnosti u našim džematima.
Bilo je lijepo vidjeti i slušati o realiziranim brojnim akcijama dobročinstva gdje se na djelu manifestirala muslimanska solidarnost, briga i pažnja prema ljudima.
Nadamo se da će taj poletni ramazanski duh držati ljude budnima i van ramazana. Zato je važno da džematlije ostanu predane u iniciranju i podršci raznolikih vjerskih i kulturnih aktivnosti u našm džematima.
Vrlo je važno da u vremenu političkih kriza s kojima je suočena naša zemlja, rata koji se vodi na istoku Evrope, a što se odražava na različite segmente života ostanemo pribrani i budni, odgovorno se ponašajući i u svakom trenutku gledajući da olakšavamo jedni drugima. Ova kriza koja se posebno reflektira i na rast cijena hrane i brojnih životnih usluga, traži od nas solidarnost i brigu, posebno prema onima koji su u stanju stvarne potrebe. Niukom slučaju nije dozvoljeno na ovoj krizi da se profitira, da se zaračunavaju nerealne marže i otežava život i poslovanje ljudi. Sebi uvijek treba da posvješćujemo Poslanikovu poruku koja nam na najupečatljiviji način daje odgovore u vezi sa svim zapitanostima i preokupacijama oko Dunjaluka, a u kojoj stoji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ يَقُولُ الْعَبْدُ مَالِي مَالِي إِنَّمَا لَهُ مِنْ مَالِهِ ثَلَاثٌ مَا أَكَلَ فَأَفْنَى أَوْ لَبِسَ فَأَبْلَى أَوْ أَعْطَى فَاقْتَنَى وَمَا سِوَى ذَلِكَ فَهُوَ ذَاهِبٌ وَتَارِكُهُ لِلنَّاسِ
“Čovjek govori: ‘Moj imetak, moj imetak,’ a njemu od njegovog imetka pripada troje: ono što pojede, pa izbaci, ono što obuče, pa podere, i ono što udijeli, pa ga učini trajnim i vječnim dobrom koje će naći na ahiretu. A sve osim toga odlazi mu i ostavlja ga u nasljeđe drugim ljudima.“
Draga braćo,
Mi smo upućeni na našeg Gospodara. Mi zavisimo od Njegove milosti, Njegove ljubavi, Njegove dobrote prema nama. A On je neovisan i svake hvale dostojan. Neovisan je o našim ibadetima, a mi smo upućeni da tražimo Njegov oprost.
Dani Bajrama su sretni i berićetni dani koji ispunjavaju našu dušu ponosom i dostojanstvom.
Bajram slavi veličinu žrtve koju su vjernici podnosili tokom ramazana. Slava treba da nas još više ojača i učvrsti i podstakne na nove poduhvate.
Valja nam sačuvati snagu i izgrađenu duhovnost, koja se ne smije ni u kom slučaju potrošiti u profanim zabavama. Molim Dragoga Boga da naša mladost koja je ustrajavala u ibadetima mjeseca ramazana cijeni poklonjene bajramske dane kao najljepše prilike u kojima će pokazati svoju vjernost Gospodaru svjetova i svijest o tome da su dani Bajrama dani prijateljstva, ugodnog društva i halal dozvoljene razonode i relaksacije!
Draga braćo,
Sutra je Dan šehida. Posjetimo šehitluke i u zajedničkoj dovi se prisjetimo velike žrtve naših šehida i palih boraca. Neka su nam oni uvijek u našim dovama, jer su položili svoje živote braneći ovu divnu zemlju i neprocjenjivu vrijednost – slobodu. Neka se ljudska srca u danima Bajrama ispune mirom, širokogrudnošću i dobrotom. S tim velikim porukama, draga braćo svima vama ovdje i svim muslimanima i muslimanka Muftijstva mostarskog, želim:
Bajram šerif mubarek olsun!
Milostivi Gospodaru!
Osnaži nas u našoj vjeri, moralu i zajedništvu;
Učini nas hrabrima da se suprostavimo svakom zlu i nasilju i budnima da bdijemo nad našom slobodom;
Učini nas snažnim da sačuvamo svoju zemlju i svoju domovinu;
Daruj nam mudrost da živimo u miru i slozi s našom braćom i komšijama, kao složna porodica i dobar komšiluk;
Obraduj nas umijećem da popravljamo greške kada ih uvidimo i da ne istrajavamo u onome što je loše, što je grijeh i što je nepravda.
Amin!
Mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović
Karađoz-begova džamija, 1. ševvāl 1443. h.g. / 2.maj 2022.
[1] Kur’an s prijevodom na bosanski jezik, preveo Enes Karić, Tā hā-Taha, 1-8.
[2] Kur’an s privedom Nurke Karamana, El-Bekare, 177.
[3] Buhari (El-) Muhammed ibn Ismail, Buharijeva zbirka hadisa, prijevod: Hasan Škapur, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2009, I, 78.