Na hudžetu naiba nahije Neretve 1699 godine potpisan je između ostalih kao svjedok i Petrović (Poturović) Nuhbeg sin Mehmeda Čelebije. Iz timarsko-spahiskih isprava porodice Buturovića razabire se da je ovaj Nuh njen najstariji poznati predak za koga se zna da je bio spahija. Na njega je upisan timar od sela PoDhuma i Orahovice 1674 godine. Prema ovome prezime Buturović nastalo je Od imena Petar ili od riječi Potur.
Nedim Filipović tvrdi da je knezu Vlaha stočara Petru sinu Obrinovu — prema deftera od 1485 godine — dodijeljen zeamet u nahiji Neretvi u iznosu od 40.325 akči, a prema defteru koji je pisan četiri godine kasnije, taj je zeamet snižen na 27.424 akče. Po svoj prilici ovaj Petar je osnivač porodice Buturovića. Ovo zaključujemo po spomenutom prezimenu, i po okolnostima:
1) Timari s kojima su preci ove porodice bili na rijeci Prutu prilikom kontrolnog pregleda bosanskih spahija 1711 godine nalazili su se pretežno u nahiji Neretvi i iznosili su ukupno 27.381 akču, dakle gotovo onoliko koliko je iznosio sniženi Petrov timar.
2) Obrinovac, zaselak sela Seonice bio je u posjedu ove piorodice od pamtivijeka pa do rješenja kmetovskih odnosa u Bosni i Hercegovini 1919 godine. Posve je vjerovatno da se ovaj posjed prozvao po Petrovu ocu Obrinu i da je od njeg s koljena na kojeno prenašan do danas.
3) S lijeve strane Seoničice, u blizini njenog ušća u Neretvicu, uzdiže se dosta visok masiv iz čije se litice ispupčio brežuljak koji se duboko zario u dolinu Neretvice zatvorivši dobrim dijelom Buturovića Polje od juga. Zove se Igrišće. Gore na vrhu masiva nalaze se posjedi stanovnika obližnjeg sela Trusine. Ovi posjedi zovu se skupnim imenom Katunišče ili Torine. Na spomenutom brežuljku opet nalazi se nekropola, a odmah do nje, s južne strane, neko staro muslimansko groblje, dok su se dolje podno spomenutog polja u zapadnom pravcu ovoga brežuljka na mjestu zvanom Javrinac donedavnio nalazila dva velika krasno izrađena stećka, očito spomenici nekih krupnih feudalaca. Naziv Katunišče dokazuje da je gore na vrhu masiva postojao katun Vlaha stočara, dok blizina nekropole čini vjerovatnom pretpostavku da se radi o njihovu groblju i da su dolje na piolju bili sahranjeni neki njihovi istaknuti knezovi. Naziv polja na kojem se nalaze isti grobovi navodi nas na misao da se radi o grobovima predaka spomenute porodice.
Prezime Buturović nalazimo u ispravama pisanim 1748 (na poleđini), 1811, 1822, 1825 i 1835 godine. Prezime Petrović promijenjeno je u Buturović zbog toga što je prvo izrazito kršćansko.
Ako bi bila tačna pretpostavka da je spomenuti Petar osnivač porodice Buturovića, što je vrlo vjerovatno, u tom slučaju bilo bi utvrđeno da spahijstvo iste porodice datira još od 1485 godine.
Spomenuti Nuh je imao braću Džafera i Idriza. Timari, koje su oni odnosno Nuhovi potomci držali, bili su:
a) Timar sela Podhuma u nahiji Neretvi. O ovome timaru nije pronađena kopija iz defteri-mufassala. Međutim njegova glavna timarska dobra i visina prihoda koje su ona davala vidi se iz sumarnih pregleda istih prihoda što ih sadrže dokumenti o njihovu podjeljivanju. Ta dobra i prihodi jesu:
1) Selo Podhum sa čitlukom Mehmeđbega Ogreša u Neretvi u iznosu od 8.260 akči;
2) selo Gorica sa čitlukom Alije, u području Neretve, iznosi 2.500 akči;
3) selo Preslop sa čitlukom Ališana Ahmeda i Ahmeda sina Skenderova, u području Neretve, iznosi 2.300 akči;
4) selo Gorica sa čitlukom Ilijasa u selu Lisak, u području Rame, iznosi 2.599 akči;
5) selo Ošljani sa čitlukom Nazifa i Memije, u području Rame, iznosi 786 akči; –
6) čitluk Balije i ortaka u selu Dobruši. To su zemlje istog sela koje oni drže, a nalazi se također u području Rame. Iznose 200 akči;
7) čifluk Kethodata sina Abđulahova, u području Rame, iznosi 114 akči;
8) selo Sopot, u području Rame, iznosi 3.000 akči. Sve ukupno 19.759 akži.
b) Timear od sela Orahovice u nahiji Neretvi. Ni o ovom timaru ne postoje u potpunosti podaci o detaljnom stanju njegovih posjeda i prihoda. Ono što se ustanovilo o tome, sastoji se iz slijedećeg:
1) selo Orahovica u području Neretve, sa vinogradima Medveđe kod Malorića, zajedno sa čiflukom Mehmeda u istom selu, također u Neretvanskoj nahiji;
2) selo Pomol sa čiflukom Mehmeda u istom selu i sa čiflukom Omera spa-hije takođe u istom selu, u području Neretve;
3) čifluk Jusufa sina Huseinova i ortaka u selu Gornje Višnjevice, isto u području Neretve;
4) selo Kralupi izuzev vinograda stanovnika Međuriča. Prihodi od 1—4 u ukupnom iznosu od 3.990 akči;
5) selo Radešine, u području Neretve, u iznosu od 2.500 akči. Sve ukupno: 6.490 akči.
Selo Gornje Višnjevice ima četiri baštine, jedan zemin, čifluk Jusufov, čifluk Sahmanov i čifluk Širinov, što sve čini jedan čift. Daje spahiji resmi-čift, benak i mudžerred, zatim određenu količinu pšenice, mješavine i zobi, medru šire i ostale ušure i resumove.
c) Timar od čifluka Hasana čelebije u nahiji Soko. O ovom timaru se očuvala kopija iz defteri-rmufassala. Prema toj kopiji isti timar se sastojao iz:
1) čitluka Hasana Čelebije, koji je bio dio sela Vlahovo i mezree Društović i Strlan. U posjedu je Mehmeda i njegove braće. Na njemu su četiri oženjena muslimana. Daje spahiji: resmi-čift, određenu količinu žitarica, ušur badu-havu; mlađarinu, poljačinu i tapu-pristojbu, ukupno 300 akči;
2) sela Šibenika u području Rame. U ovom selu živi 18 muslimana sa baštinama i čiftovima, od toga 5 neoženjenih i jedan knez sa 1 baštinom, dok je jedna baština prazna. Daje spahiji: resmi-čift, benak, mudžerred, ispenđžu, određenu količinu žitarica i ušur ii ukupnom iznosu od 2.051 akču;
3) Na području istog sela nalazi se 14 vinograda u ukupnoj površini od 35 dunuma, 4 dunuma posjeduju stanovnici istog sela, ostalo lica raznih profesija sa strane, među kojima Džaferbeg Kopčić, Hudaverdija sin Mustafin, Hatib Gazanfer, Hajat (krojač) Jusuf itD. Svi plaćaju resum po dunumu 7 akči, ukupno 245 akči.
Postoje dva vinograda čija površina i resum nisu označeni. To su vinogradi »Jiasai-kadim« u posjedu Mehmeda Čelebije sina Ferhatagina i vinograd »Ivarić-Dragie« u posjedu Hamze sina Ornosova.
4) Čifluk Smaila spahije i Velije sina Alijina. To su zemlje koje oni posjeduju u selu Seljanima. Zajedno sa košnicom i ispasistem donosi spahiji određenu količinu žitarica, 15 medri šire i ušur — sve u ukupnom iznosu od 420 akči. Ne plaćaju »hukuki urfijje« (običajne poreze). Dalje, četiri vinograda u ukupnoj površini od 11 dunuma. Posjednici su muslimani. Plaćaju resum po dumimu 7 akči, zatim badu-havu, mlađarinu, poljačinu i tapu-pristojbu — sve u iznosu od 600 akčI.
Ukupno 1—4 iznosi 3.611 akČi.
d) Timar sela Vlahova (danas Velečevo) u nahiji Soko. O ovom timaru nije očuvana kopija iz defteri-mufassala. Međutim, iz, isprava se razabire da se on sastojao iz:
1) sela Vlahova — sa dohotkom od 4.200 akči;
2) sela Visočana koje pripada Sokolu, sa prihodom od 319 akči;
3) čifluka Pulada Jana, u području Jana, drže ga stanovnici sela Zalisje i Dobro Polje, daje prihod od 1.100 akči;
4) čifluka Hadžana sina Mehmedova u selu Volari koje pripada Golhisaru (Jezeru), prihod mu iznosi 380 akči.
Ukupno 1—4 iznosi 5.999 akči.
Od ovih timara uživali su Buturovići iznose i to:
1) Buturovići zvani Buturije 18.820—21.820 akči;
2) Buturovići zvani Fazlibegovići 6.288 akči i –
3) Buturovići zvani Pašalići-Deftedarije timar sela Preslopa od 5.014 akči. Ukupno 30.122 odnosno 33.120 akči.
Ovaj potonji timar (Preslopa) zvao se navodno »hisse-timar« i bio je teske-resuz. On se sastojao od višaka gore spomenutih timara i to od timara sela Podhuma 3.143 akče, sela Preslopa 1.000 akči i čifluka Hasana Čelebije 871akča, ukupno 5.014 akči.
Kao što se vidi, ukupni iznos timara porodice Buturovića daleko premaršuje minimum zeameta (20.000 akči). Ipak isprave kojima se dodjeljuju ovi timari pojedinim držaocima ne zovu ih zeamet nego timar. Jedini dokaz da su ipak smatrani zeametom je to što se u istim ispravama u sumarnom obračunu prihoda sela Orahovice naglašava riječima: (jedan zeamet). Međutim, ilam kadije Neretvanske nahije od 1822 godine, zatim tapunama spahije Mehmeda od 1835 godine i spomenuti popis bos. spahija (str. 70) daju im takav naziv.
Osim navedenih timara Buturovići su uživali još i timar od carina prelaza i. prolaza kroz Neretvu i Belgradžik U nahrji Neretvi koji (timar) je iznosio 6.000 akči. O ovom timaru očuvala se samo jedna isprava. U toj ispravi se ne kaže kako je stečen ovaj timar niti da su uživaoci bili obavezni na bilo kakvu protuuslugu po čemu zaključujem da se radi o malikani koja je kupljena od države.
Ne zna se kada je umro ranije spomenuti Nuh. Iz berata od godine 1748 vidi se da su njegovi timari godine 1711 bili razdijeljeni između sina mu Ahmeda i braće mu Džafera i Idriza. Iz ovog bi se dalo zaključiti da je umro iste godine ili nešto ranije. Prema toj razdiobi iz Nuhova timara pripalo je Džaferu i Idrizu 8.834 akče, a Ahmedu 6.433 akče, čijem dijelu je pripojen još i neki drugi timar, tako te su njegovi timari iznosili tada ukupno 9.433 akče.
Ahmed je poginuo u boju. Ne zna se kada i gdje. Njegov timar je prenesen na brata mu Fazlulaha 1714/15 godine.6
Bez sumnje pogibija se dogodila nešto prije toga. Kako je Numan-paša Ćuprilić ratovao protiv Crne Gore 1714, dakle na godinu dana prije nego što je izvršen spomenuti prenos, vjerovatno je Ahmed poginuo u toj vojni.
Pored ove trojice Nuh je imao još i sina Mustafu. .On se spominje u ispravama od godine 1748. Bio je 1711 godine na rijeci Prutu sa timarom sela Preslopa u iznosu od 3.000 akči. Vjerovatno mu je dodijeljen prilikom razdiobe Nuhovih timara kao poseban kilič. Kasnije je, kao što je već istaknuto, povišen na 5.014 akči.
Iz isprave od 1785 godine razabire se da su Džafer i Idriz umrli god. 1736/7. Po svoj prilici izginuli su u bojevima koji su tih godina za austro-turskog rata (1736—39) vođeni u sjevernoj Bosni, a naročito kod Banje Luke. Mnogi Bosanci su 1737 izginuli i kod Ozije. Idriz nije imao djece uopće dok su od Džafera ostale tri kćeri i to Belkisa, Emina i Alija.
Iz naprijed spomenute isprave od godine 1785 vidi se i to da su timari sela Podhuma i Orahovice, koje su uživali Džafer i Idriz, spojeni sa timarom sela Vlahova i u ukupnom iznosu od 15.267 akči preneseni na Osmana sina spomenutog Mehmeda, nije poznato kojim podovom. Tako su timari ove porodice ostali na Nuhovim Sinovima: Mehmedu, Fazlulahu i Mustafi. Ova trojica su ujedno i osnivači triju glavnih ogranaka porodice Buturovića. Mehmedovi potomci su se prozvali Buturije, Fazlulahovi Fazlibegovići, a Mustafini Pašalići-Deftedarije. Timari koje su ova trojica uživali ostali su kod njihovih potomaka skoro do kraja.
Nije poznato kada su umrli Fazlulah, Mehmed i Mustafa. Kako se ne spominju među živima u ispravama izdatim poslije 1748 godine, vjerovatno su izginuli u bojevima kod Ozije, Banje Luke ili Nikšića koji su vođeni od godine 1736 do 1749.
Fazlulahov timar je prenesen na njegova sina Ibrahima, Mehmedov na sinove Ahmeda i Osmana, a Mustafin na sina mu Džafera. Prema ovome se vidi da se porodica Buturovića u četvrtom ili petom deceniju XVIII vijeka podijelila na tri posebne porodice: Fazlibegoviče, Buturije i Pašali-Defterdarije.
Fazlibegovići. Ibrahim sin Fazlulahov umro je oko godine 1758. Iza sebe je ostavio sinove Nuha, Fazliju, Zulfikara i Mehmeda. Njegov timar je prer nesen samo na sina mu Nuha. Nuh. je držao ovaj timar oko 46 godina. Umro je oko 1803 godine. Ostavio je sina Ibrahima na kojega, međutim, nije prenesen njegov timar, nego na Nuhovu braću Fazliju, Zulfikara i Mehmeda. Tako su iziskivali propisi Šuruti-odžakluka.
O daljem prenošenju timara ovoga ogranka porodice Buturovića nisu pronađene isprave.
Buturije. Iz isprava ove porodice se razabire da su spomenuti Ahmed i Osman kao braća uživali timare koji su na njih preneseni s njihova oca Muhameda i njegovih amidža Džafera i Idriza u ukupnom iznosu »d 21.820 akči u zajednici.
Godine 1760 Osmanu je oduzeto 7.594 akče podhumskog timara i dodijeljeno Aliji Hasanagiću.
Spomenuti Osman je umro nešto prije 1699 godine. Iza sebe je ostavio sinove Muhameda zvanog Muharemagu, malodobnog Mehmeda i Mustafu te kćeri malodobnu Fatimu i Zejnebu.
Prema pričanju Arif ef. Džumhura iz Konjica, koji je nedavno umro u starosti od oko 90 godina, spomenuti Osman je poginuo na Slanim Vodama niže Konjica boreći se sa nekim hajducima, koji su ugrožavali prolaz kroz dolinu Neretve.
S njim u društvu bio je i neki Bektašević kome pripovjedač nije znao imena. Osman je pokopan, u dvorištu Junuz-čauš džamije u Konjicu
Kao što se vidi iz bilješke, Osmanov brat, spomenuti Ahmed, posjedovao je berat na timar u iznosu od 3.000 akči iz 6.000 akči timara od carina prelaza i prolaza kroz Neretvu i Belgradžik. Osmanova borba sa hajducima dokazuje da je i on zajedno sa bratom uživao isti timar.
Još za Osmanova života njegov dio timara prenesen je na sina mu spomenutog Muharemagu, jer ga se on odrekao u sinovljevu korist. Ovaj je nastavio zajednicu sa amidžom Ahmedom.
Godine 1786 Alija Hasanagić odrekao se u korist Muhamedovu polovine timara koji mu je ranije dodijeljen iz Osmanova timara u Podhumu. U njegovu se korist odrekao i njegov (Muhamedov) amidžić Omer polovine svog timara u Sopotu koji je iznosio 3.000 akči.
Oko 1785 godine Ahmed i bratić mu Muhamed razdijelili su navedene timare na dvije polovine tako da svaka čini poseban kilič. Tu razdiobu je odobrio Bosanski divan, ali je trebalo da je odobri i centralna vlada u Carigradu, jer se radilo o teskereli timaru. U tom cilju bili su pripremili arzuhal, ali ga iz nepoznatih razloga nisu otpremili, pa je tako ostao neriješen.
Muhamed je umro oko 1807 godine. Iza sebe je ostavio sina Saliha na kojeg je teskerom od iste godine prenesen timar sela Podhuma i ostalog u iznosu od 10.910 akči. Nadživio ga je amidža mu Ahmed koji je umro tek oko 1823. godine.
Ahmed je iza sebe ostavio sina Abdulaha na koga je prenesen njegov timar u iznosu od 13.800 akči teskerom od 1823 godine.
Ovaj Abdulah je umro nešto prije 1848 godine. Predaja kaže da je umro tajanstvenom smrću u Busovači kamo je bio otišao na doček nekom valiji.
Prema tapu-nami od 1857 godine isti Abdulah nije ostavio djece. Naslijedio ga je brat mu Osman koji se, kako predaja kaže, nije htio primiti njegova timara. Zbog ovog je taj timar prenesen na Abdulahove dalje rođake koji dotada nisu imali timare.
Ranije spomenuti Salih je jumro oko 1874 godine. Ni on nije ostavio djece, pa je i njegov timar razdijeljen među njegove dalje rođake od kojih i na Abdulaha sina Ahmedova.
Pašalići-Deftedarije. Nije poznato kada je umro predak ogranka porodice Buturovića koji se zvao Pašalić-Deftedarija, pomenuti Džafer sin Mustafin. On je držao timar od 5.014 akči sela Preslopa. Međutim, iz isprave od 1805 godine vidi se da je iza sebe ostavio sinove Hajdara i Osmana na koje je prenesen njegov timar koji su oni držali u zajednici. Po Hajdarevoj smrti 1805 godine, njegov dio istog timara prenesen je na sinove mu Džafera, Ibrahima, Sulejmana i Mehmeda, a po smrti Osmanovoj (umro nešto prije toga) na sinove mu Muhameda i Husejna — sve prema načelu prava jednakosti nasljeđivanja, s tim da u rat polaze naizmjence. Ovaj ogranak uživao je i dio timara od carine prolaza i prelaza kroz Neretvu i Belgradžik u iznosu od 3.000 akči.
Muhamedovi potomci su se prozvali Pašalići, a Huseinovi Deftedarije.
Na osnovu zapisa Derviša Buturovića za www.medžlis-konjic.com priredio: Esad Bajić