Kako razumijevati sunnet

Ova studija proučava status sunneta u islamu i njegov suodnos s Kurʼanom. Autor pažljivo razmatra osjetljivo pitanje razvoja usmene i pisane tradicije, probleme s kojima su se susretali hadiski učenjaci, bez obzira na njihovo mukotrpno nastojanje da utvrde autentičnost predanja i pouzdanost prenosilaca, te rastuću kompleksnost korpusa hadisa kroz koje su se jednostavnost i jasnoća Poslanikovog, s. a. v. s., života, njegovih riječi i djela pretvarali u sve zamršeniji skup informacija.

Unatoč čistoj i iskrenoj namjeri i naporu koji su muslimani uložili kako bi slijedili Poslanika, s. a. v. s., ističe autor, kada su sabrani hadisi, muslimani su počeli zapostavljati Kurʼan u korist predanja koja govore o tome šta je Poslanik, s. a. v. s., uradio ili rekao, a pod izgovorom da takva predanja obuhvataju Kurʼan. U konačnici, oni su zanemarili i hadise radi muslimanske pravne nauke, tvrdeći da pravni tekstovi uključuju i Kurʼan i sunnet.

Ovo djelo napisano je upravo s ciljem ponovne uspostave ravnoteže između Kurʼana i sunneta. Njegova temeljna poruka jeste da sunnet mora biti u neraskidivoj vezi s Kurʼanom na način da ne može biti kontradiktornosti niti spora između njih, a takav pristup doprinijet će da se stane u kraj zloupotrebi hadisa i zadovolje zahtjevi i izazovi savremenog doba.

Taha Džabir el-Alvani (1935-2016) naučnik je i angažirani intelektualac koji je dao značajan doprinos na oživljavanju i reformiranju muslimanskog mišljenja, naročito u oblasti islamskog prava i metodologije islamskog prava. Bio je predsjednik Univerziteta Cordoba, Virginia, USA, na kojem je predavao islamsko i komparativno pravo. Također je predavao islamsko pravo na Univerzitetu al-Imam Muhammad Ibn Suʻud u Rijadu. Jedan je od osnivača Međunarodnog instituta za islamsku misao (IIIT), na kome je bio istraživač i direktor. U okviru svoga integrativnog pristupa kojeg naziva „kombinirano čitanje“ naglasak je stavljao na nove pristupe u razumijevanju islama. Naročito je naglašavao nužnost uspostavljanja prikladnih metodoloških pristupa za razumijevanje islama u manjinskom kontekstu i promovirao otvorenost za druga i drugačija mišljenja. Značajan je njegov rad na polju međureligijskog dijaloga. Napisao je više djela, među kojima su: The Ethics of Disagreement in Islam (Etika neslaganja u islamu, prev. Ermin Sinanović, Sarajevo, 1996), Ijtihad (Idžtihad, CNS i El-Kalem, 2008), Source Methodology in Islamic Jurisprudence: Some Basic Reflections (Uvod u metodologiju islamskog prava, CNS i El-Kalem, 2016), Towards a Fiqh for Minorities: Some Basic Reflections (Ka fikhu manjina: neka temeljna razmatranja, CNS i El-Kalem, 2016), Al-Ǧamʿ bayn al-qirā’atayn: qi-rā’a al-waḥy wa qirā’a al-kawn (Integrativno čitanje Objave i univerzuma, CNS, 2018)