U knjizi Bosanskohercegovački imami u vrijeme komunizma tretira se društveno-političko stanje socijalističke Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice, kao i društveni položaj i djelovanje imama u socijalističkoj Bosni i Hercegovini u periodu od dvadeset i šest godina, odnosno od 1945. godine, kada je završen Drugi svjetski rat. Istraživanje se završava sa 1971. godinom, kada je finalizirana priča o nacionalnom priznanju Bošnjaka pod imenom Muslimani, što je verificirano popisom stanovništva iste godine. Studija prostorno posmatra teritoriju NR/SR BiH, jednu od republika Federativne Narodne Republike Jugoslavije/Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (FNRJ/SFRJ).
Ova knjiga analizira imame kao organizovanu (profesionalnu) društvenu grupu koja se poslije 1945. godine našla pred, možda, najvažnijim izazovom u povijesti Islamske zajednice u BiH, odnosno imamske službe: pronaći svoje mjesto u radikalnim društveno-političkim okolnostima komunističkog režima i organizirati se zarad opstanka, zadovoljavanja svojih potreba, interesa, ideala i vrijednosti, što je bilo moguće ostvariti u društvenoj grupi.