Džemati i džamije

Džamija u Idbru

Idbar

Džematski odbor Idbar obuhvata područje naselja Idbar. U Idbru je 1967. godine na temelju ranijeg mesdžida izgrađena džamija. I ona je kao i drugi objekti bila izložena tokom agresije neprijateljskim projektilima, a štete su nakon rata sanirane. Godine 2008. pokrenuta je akcija potpune rekonstrukcije džamije u Idbru, radovi su privedeni kraju i džamija je svečano otvorena u ljeto 2009.

Džamija danas ima ovaj izgled:

Idbar se nekada zvao Dbar, a rijeka Bašćica koja protiče kroz Idbarsku dolinu Dbarčica. Osmog aprila 1411. godine bosanski kralj Stjepan Ostoja, izvještavajući Dubrovčane o nekom poslu, navodi kako je pismo pisano u „Dbari na Neretvi“.

Postoje još dokumenti iz 1437, 1444, 1448, 1454, 1469. godine itd. Idbar se u ovom periodu spominje i tretira kao srednjevjekovni grad Dbar. Pored Dbra, na prostoru koji pripada Idbru, iz ovog perioda spominje se i grad Borovac, koji je imao najveći strateški značaj od svih gradova na lijevoj obali Neretve, koji su se nalazili na prostoru današnje konjičke općine. Dakle, gradovi Dbar i Borovac su u srednjem vijeku pripadali humskoj Neretvi, koju je rijeka Neretva razdvajala od Kraljeve zemlje.
U pohodu sultana Mehmeda Fatiha od maja do juna 1463. godine oba ova grada padaju pod tursku vlast. Grad Dbar dobiva današnji naziv Idbar, a grad Borovac daljim napredovanjem turskih snaga prema Dubrovniku biva napušten i razoren, najvjerovatnije 1477. godine.
U ovom mjestu je 1967. godine na temelju ranijeg mesdžida izgrađena džamija. I ona je kao i drugi objekti bila izložena tokom agresije neprijateljskim projektilima, a štete su nakon rata sanirane.
Godine 2008. pokrenuta je akcija potpune rekonstrukcije džamije u Idbru, radovi su privedeni kraju i džamija je svečano otvorena u ljeto 2009. Dugogodišnji imam u ovom džematu bio je Began ef.Bukvić, zatim Emir ef. Pajt teimam Aladin ef. Bilanović.

Teksto Aziza Nuhića o Idbru

iz knjige “Idbar u zagrljaju vijekova”

U literaturi i narodnom kazivanju Idbar je poznat pod nazivima: Dbar, Udbar, Idbar, a iz milja su ga zvali i Dobri Do, Idbarska Vala, Duga Uvala ili jednostavno Vala.

Poznato je da su mu ime Idbar dali Turci jer im je zbog dva poćetna suglasnika bilo nezgodno izgovarati Dbar.

Što se tiče porijekla naziva Idbar,u knjizi „Hercegovina“-dr. Jevte Dedijera ime je smješteno u ona mjesta čije porijeklo naziva nije poznato.

Prvi pisani dokumenat koji govori o Idbru jeste pismo kralja Stjepana Ostoje upučeno Dubrovčanima 8.aprila 1411.godine, pisano u Dbri na Neretvi.

Postoje još dokumenti iz 1437,godine,1444,g 1448,g 1454,g 1469,g itd.Idbar se u ovom periodu spominje i tretira kao srednjevjekovni grad Dbar.Pored Dbra,na prostoru koji pripada  Idbru,iz ovog perioda spominje se i grad Borovac,koji je imao najveći strateški značaj od svih gradova na lijevoj obali Neretve,koji su se nalazili na prostoru danačnje Konjičke Opštine.

Dakle gradovi Dbar i Borovac su u srednjem vijeku pripadali humskoj Neretvi,koju je rijeka Neretva razdvajala od Kraljeve zemlje.U pohodu Sultana Mehmeda el Fatiha od maja do juna 1463 godine,oba ova grada padaju pod Tursku vlast.Grad Dbar dobiva današnji naziv Idbar, a grad Borovac daljim napredovanjem turskih snaga prema Dubrovniku biva napušten i razoren,najvjerovatnije 1477.godine.

U ovom periodu u Idbar se doseljavaju pravoslavne porodice Antić i Jovanović.Poznato je da su već tada sva današnja bošnjačka prezimena bila u Idbru.

Dolaskom Austo-Ugarske monarhije na okolnim planinama počinje da se vadi željezna ruda i konjima tjera u Konjic,a odatle željeznicom u željezaru Vareš.

Pored ove dolazi do nastanka i razvoja još jedne unosne djelatnosti,a to je iskorištavanja šuma na industrijski način.Grade se i dvije pilane na vodeni pogon:Hadžihuseinovića i Gaševića,koje će se spojiti u jednu.Njen suvlasnik kasnije će postati Risto Bošković (Pičeta) iz Mostara.Na kraju će je kupiti Meho Jelešković iz Konjica.I danas je aktivna i drži je Ismet Jelešković.Najviše je korišteno bukovo i smrčevo drvo,a poznati kupac bio je čuveni Muja Komadina iz Mostara.

Izbijanjem I Svjetskog rata iz Idbra je prema dosada prikupljenim podacima otišlo 30 mladića da ratuje za cara Franju Josipa.Neki su poginuli,a neki dopali ruskog zarobljeništva.Jedan broj se i vratio i pričao o strahotama rata.Posebno je bila dramatična prića Redže Nuhića koji j učestvovao u onoj čuvenoj bitci na Monte Meleti.

U ovom periodu u Idbar doseljavaju katulici Rajići i Božići.

U Drugom svjetskom ratu s ponosom se može kazati da u Idbru nije bilo ratnih zločina i međunacionalne mržnje.Razlog je taj što su predstavnici svakog naroda čuvali i štitili svoje komšije.U Idbru su čak našli utočište pravoslavci iz Čelebića kad im je selo zapaljeno.

U proteklom ratu bilo je nesporazuma i grešaka,ali niko nije stradao,niti je ijedan metak ispaljen u međusobnim nesporazumima  i to je najvažnije.

Prirodna bogatstva

Najveće prirodno bogatstvo koje Idbar ima jeste voda.Preko stotinu izvora ima i Idbru.Rijeka Bašćica bogata  potočnom pastrmkom,nije se dala betonom ukrotiti.Stari Bogumili su jednom izvoru dali ime Hada,što bi u slobodnom prevodu značilo božanska voda i to dovoljno govori o njezinom kvalitetu.Drugi izvor nosi naziv Grozničavac,a dobio je naziv po tome što se na ovom izvoru liječila groznica.Treći izvor na jednoj od planina pomagao je nerotkinjama da ostvare porod.Izvor Vrtline je liječio mnoga kožna oboljenja .I tako redom.Zaista je veliko bogatstvo Idbarskih izvora.

Šumsko bogatstvo Idbra također je od neprocjenjive vrijednosti.To se posebno odnosi na čuvenu muniku (koju ovih dana nažalost žestoko tamane) i koja se već može ubrajati u endemične vrste kao i tisa po kojoj je planina Tisovica dobila ime.

O bogatstvu biljnog i životinjskog svjeta napisane su čak i neke knjige.Po obližnjim livadama i okolnim planinama ima mnogo ljekovitih i vrlo traženih trava,kao što su:Iva,Kadulja,Srčanik,Majčina dušica,Nana itd.

A kada su u pitanju poljoprivredni proizvodi u Idbru se uzgajaju dvije najpoznatije i najtraženije kulture,a to su Krompir i Kupus.

Stanovništvo Idbra swe i danas u največoj mjeri bavi poljoprivredom. Posebno se istiću braća Ismet i Rasim Omerović. Svakako treba spomenuti ribnjak Najila Bukvića u kojem se uzgaja najkvalitetnija pastrmka. Tu su već spomenuta pilana Ismeta Jeleškovića, građevinska firma Redže Kasala, peradarska i farma jaja Amira Nuhića, nekoliko manjih proizvođaća meda itd.Sasvim dovoljno moglo bi se kazati obzirom na trenutnu situaciju u Opštini,pa i čitavoj BiH.

Međutim mora se priznati,da je i pored ovih mogučnosti,najmanje dva puta ovoliko Idbarana rasuto po svijetu.Zato se s razlogom postavlja pitanje:kako zaustaviti ili bar usporiti daljnja migracija stanovništva.Naravno da bi jedini ispravan odgovor ili riješenje bilo poboljšati uslove kojji će garantovati sigurnu egzistenciju.Jedan od najvažnijih uslova jeste kvalitetna putna komunikacija.Upravo ovih dana se riješava i to pitanje.Postignut je dogovor sa predstavnicima Opštine,da se u zamjenu za izvorište Resnik,kojim će dugoročno biti riješeno napajanje pitkom vodom naselja Čelebići i bogata vikend naselja oko Jablaničkog jezera,izvrši popravka i asfaltiranje puta Čelebići-Idbar.Prije nekoliko godina angažovanjem mjesnih predstavnika ponovo je vračena Osnovna Škola Idbar od preduzeća ŠIP(bila data u vlasništvo ŠIP-u za asfaltiranje djela puta 1981.godine) u ponovno vlasništvo prosvjeti,a zatim renovirana i predata na korištenje.

Dijelom je preuređena i dovedena u zadovoljavajuće stanje električna mreža,što je također vrlo bitno.U selo je dovedena i PTT mreža uz pomoć i veliko angažovanje mještana a posebno tadašnjeg predsjednika podružnice Zajima Ćosića.

Ovo su prema mišljenju predstavnika Idbra vrlo značajni rezultati,koji će zaustaviti daljnju migraciju stanovništva i otvoriti nove mogučnosti za nova zapošljavanja.To bi se prije svega odnosilo na proizvodnju zdrave hrane, seoski turizam, pčelarstvo, sitno poduzetništvo, sakupljanje i uzgoj ljekovitog bilja itd. Za ovo je potrebna pomoć Opštine, ali i svih drugih faktora koji mogu pomoći. U tom cilju izabrani predstavnici moraju uložiti maksimalan trud i zajedno sa državnim organima  riješiti ovaj gorući problem. Predsjednik Podružnice Idbar Ćosić Esad zajedno sa predsjednikom ekološkog društva iz Sarajeva“Zajedno u vremenu“Zulfikarom Ališpagom propagiraju ideju da se Idbar proglasi ekološkim selom što bi imalo velikog uticaja na razvoj sela.

Planovi za izgradnju

 

Kada su u pitanju ostali planovi,ovih dana iz Džematskog Odbora Idbar je najavljeno renoviranje munare i džamije,te izgradnja šehidske česme.Mladi i ambiciozni imam Aladin ef.Bilanović i predsjedenik Džematskog Odbora Idbar Ćosić hadži Islam vjeruju da će uz pomoć džematlija i dobrih ljudi koji hoće i žele pomoći  ovi projekti biti uspješno i završeni.

Izgradnja šehidske česme raditi će se u dogovoru sa predstavnicima Opštinskih vlasti i tu su već postignuti određeni rezultati.Ovdje posebno treba spomenuti veliko zalaganje i trud predstavnika Opštine gospodina Esada Omerovića.Govoreći o izgradnji šehidske česme efendija Bilanović je snažno podcrtao našu obavezu i dug prema pet šehida iz Idbra koji su dali svoje živote dabi mi danas živjeli u miru.-„Mi nikada nesmijemo zaboraviti Ramu Subašića,Fadila Omerovića,Džafera Subašića,Dževada Alibašića i Bracu Jeleškovića,njihovu rodbinu i djecu.Posebno ne bismo smjeli zaboraviti i razočarati njihovu djecu,jer ko zaboravi šehide,taj je zaboravio i izdao sebe.Oni su naše najbolje i zato svaki puta kada se budemo abdestili i pili vodu sa šehidske česme,njihova imena treba da nas podsječaju i opominju šta znaći sloboda i kako se teško do nje stiže.Tako ćemo je još bolje znati čuvati i cijeniti“-kazao je efendija Bilanović.Kad se govori o vjerskom životu u Idbru nesmije se zaboraviti veliki trud i zalaganje penzionisanog imama iz Idbra Began ef.Bukvića koji je u Idbru kao imam proveo više od 30 godina.