U okviru manifestacije „Dani tradicionalnih mevluda 2026.“, u petak, 11. septembra poslije akšam-namaza, u Prkanjskoj džamiji u Konjicu upriličen je mevludski program. Program su izveli imami Medžlisa Islamske zajednice Konjic. Na početku programa okupljenim vjernicima kratko se obratio imam Prkanjske džamije Ajdin ef. Đozo a prigodno predavanje održao je Ajdin ef. Pindžo, imam u džematu Gornje Polje.
Ajdin ef. Đozo, imam Prkanjske džamije
Ajdin ef. Pindžo predavanje je započeo hadisom koji, kako je kazao, u nekoliko riječi sažima suštinu vjere. Prenosi se od Sufjana b. Abdullaha es-Sekafija, r.a., da je rekao: „Allahov Poslaniče, reci mi o islamu nešto o čemu neću morati nikoga drugog pitati nakon tebe.“ Allahov Poslanik, a.s., odgovorio je:
„Reci: ‘Vjerujem u Allaha’, a zatim ustraj.“
Govoreći o ovom kratkom, ali sadržajnom hadisu, Ajdin ef. Pindžo kazao je da se nakon svih razgovora o vjeri, namazu, postu, dunjaluku i ahiretu čovjek treba zaustaviti i zapitati da li je došao do onoga što je suština vjere.
„Da li bismo mogli poput ovog ashaba kazati: Daj mi jednu rečenicu, daj mi jednu pouku, daj mi nešto što će mi biti dovoljno da znam kako da se ponašam, kako da živim kao musliman? A Poslanik, alejhi-s-selam, nam ovdje daje odgovor: Vjerujem u Allaha, a zatim ustraj u tome.“
U nastavku je govorio o dva temelja sadržana u ovom hadisu: vjerovanju u Allaha i ustrajnosti u vjeri. Istakao je da vjerovati znači povjeriti Allahu sebe, svoju porodicu, svoje strahove, planove i ono što drugi ljudi ne znaju o nama. Takvo povjerenje, kazao je, pokazuje se zahvalnošću kada je čovjeku lijepo i strpljenjem kada se suoči s teškoćom.
Posebno je naglasio da nakon riječi vjere mora doći život koji te riječi potvrđuje.
„Nakon šehadeta dolazi ustrajnost. Nakon odluke dolazi stalno dokazivanje te odluke. Jer, braćo i sestre, vjera je proces. To je proces koji ne počinje i ne završava samo jednom riječju, jednim namazom ili jednim dobrim djelom. To je proces koji traje preko cijeloga našeg života.“
Ajdin ef. Pindžo, imam džemata Gornje Polje
Govoreći o odnosu između vjerovanja i svakodnevnog ponašanja, Ajdin ef. Pindžo upozorio je na opasnost raskoraka između onoga što čovjek misli, govori i radi. Istinska vjera, kazao je, treba uspostaviti sklad između čovjekovog srca, riječi i djela.
U tom kontekstu postavio je i pitanje koje bi svaki vjernik trebao postaviti sebi: kakva je moja vjera kada ostanem sam, kada mogu učiniti nepravdu a da me niko ne vidi ili uzeti ono što mi ne pripada?
Govoreći o danima mevluda i ljubavi prema Poslaniku, alejhi-s-selam, istakao je da ta ljubav ne može ostati samo na riječima. Poslanikov, alejhi-s-selam, sunnet i njegov primjer ostaju putokaz vjerniku, a slijeđenje Poslanika, kazao je, potvrđuje se kroz svakodnevna dobra djela, pomaganje drugima, praštanje i odustajanje od grijeha.
Podsjetio je i na riječi Uzvišenog Allaha:
„Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti – a Allah prašta i milostiv je.’“
(Kur'an, Ali Imran, 31)
Posebno je naglasio da završetak mjeseca rebiul-evvela i mevludskih programa ne treba značiti završetak sjećanja na Poslanika, alejhi-s-selam, već novi početak u nastojanju da se njegov primjer slijedi u svakodnevnom životu.
Govoreći o Kur'anu, Ajdin ef. Pindžo podsjetio je da je Poslanik, alejhi-s-selam, ummetu ostavio Allahovu Knjigu i svoj sunnet. Kur'an je nazvao svjetlom u čovjekovom domu i pozvao prisutne da, bez obzira na životnu dob, uče njegovo pismo i ne odustaju od učenja Kur'ana.
Na kraju predavanja ukazao je na vezu između ibadeta i čovjekovog ponašanja. Namaz, post, hadž i druga djela ibadeta trebaju se, kazao je, odraziti na čovjekov odnos prema drugim ljudima. Vjera se ne pokazuje samo pred ljudima, već posebno onda kada čovjek ostane sam i kada nema nikoga ko bi vidio njegovo postupanje.
„Posebno ružno izgleda kada vidimo čovjeka koji nosi šehadet u srcu, koji klanja, posti, daje zekat, možda je hadž obavio, ali sve to nije upotpunio istinom i lijepim ponašanjem“, kazao je Ajdin ef. Pindžo, podsjećajući da vjera kroz ibadete treba postati vidljiva u čovjekovom karakteru, odnosu prema drugima i svakodnevnom životu.
