„Oni koji imanja svoja troše na Allahovu putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više: Allah je neizmjerno dobar i sve zna. One koji troše imovinu na Allahovu putu, a onda ono što potroše ne proprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihova – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.“(El-bekare, 261. i 262)
Nema nijedne religije u svijetu a da u njenom učenju, teoriji i praksi nije zastupljena darežljivost, dobročinstvo, dobra, korisna i plemenita djela. Najljepši, najvredniji, najpoznatiji i objekti koji se najviše cijene, poštuju i vole sagrađeni u ime Boga na korist ljudskog roda. To su hramovi, biblioteke, fakulteti, univerziteti, vodovodi, ćuprije, kiraethane, sebilji, šadrvani, konvikti, hanovi, bezistani, karavan-saraji, škole, hanikahi, musafirhane, sirotišta. Vjernici su svjesni i uvjereni da darežljivost, koju čine da je to pomoć i olakšanje onima kojima se to čini a trajna korist i neprolazno dobro je dobročiniteljima: „Ti nisi dužan da ih na Pravi put izvedeš, Allah izvodi na Pravi put onoga koga On hoće. Imetak koji udijelite u vašu je korist, ono što udijelite i darujete drugima neka bude samo Allahu za ljubav – a ono što od imetka udijelite drugima nadoknadit će vam se potpuno, neće vam biti učinjena nepravda.“(El-bekare, 272).
Dobročinstvo bez prigovora
Umni i mudri ljudi kažu da se najveći ljudi bave najvećim idejama, veliki ljudi se bave velikim djelima, treći se bave velikim ljudima, a najmanje ništice na dvije noge najviše se bave sami sobom. U pristupu darežljivosti i dobročinstvu bitna su dva momenta – da se to čini iz: predanosti, pokornosti, bogobojaznosti i ljubavi prema Bogu i da nikada to dobročinstvo ne spominju, ne pogovaraju i ne prigovaraju.
Oni koji primaju pomoć i milodar ne trebaju to nikada zaboraviti, a darovitelj u momentu darivanja treba to zaboraviti jer sve Allah zna a i meleki sve čuvaju i svemu su svjedoci. U djelu Usulul hikem fi nizamil amel – „Temelji mudrosti o uređenju u svijetu“navodi se Poslanikov hadis: „Svijet postoji na pravdi vladara, znanju uleme, pobožnosti dobrih ljudi i velikodušnosti darežljivih.“„Svakog dana kada ljudi osvanu, pojavljuju se dva meleka od kojih jedan kaže: Gospodaru naš, nadoknadi onome koji dijeli, a drugi kaže: Gospodaru naš, upropasti imovinu onoga koji ne dijeli.« (I.P.H., 1462) Poslanik savjetuje vjernike da ne upadnu u kandže šejtanske darežljivosti: „Ponašajte se na ovom svijetu kao da ste gosti, a neka vam džamije budu domovi vaši i često ih posjećujte. Navikavajte vaša srca na nježnost i milosrđe, zatim razmišljajte i plačite. Neka vas vaši prohtjevi i strasti ne zanesu, pa da gradite palače u kojima nećete stanovati, ili da gomilate blago koje nećete trošiti, ili da žudite za onim što niste u mogućnosti postići.“(I.P.H., 1208.)
Paradna darežljivost
Rijetko se i neuobičajeno je da se piše o darežljivosti na šejtanskom putu. Prvo se treba odgovoriti šta je ta i kakva je to šejtanska darežljivost? Najkraće i najpreciznije i po sadržaju i po značenju i po smislu i po cilju šejtanska darežljivost je u svemu i po svemu suprotna i negatorska prema darežljivosti na Allahovom putu: „Allah, uistinu, ne voli one koji se ohole i hvališu, one koji škrtare i traže od drugih da budu škrtari i koji kriju ono što im je Allah iz obilja svoga darovao: a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju – i one koji troše imanja svoja da se samo pred svijetom pokažu, a ni u Allaha ni u onaj svijet ne vjeruju. A kome je šejtan drug, zao mu je drug! A šta bi im bilo da u Allaha i u onaj svijet vjeruju i da od onoga što im Allah daje udjeljuju, kad Allah o njima sve zna?“(En-nisa, 36, 37, 38, 39)
„Oni koji ne vjeruju troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih, sigurno, utrošiti, zatim će, zbog toga, žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali – u Džehennem će biti potjerani, da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale i pokvarene jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u Džehennem bacio. Oni će doista biti izgubljeni.“(El-enfal, 36. i 37)
Šejtanska darežljivost je paradna, napadno – transparentna, reklamska, selektivna, diskriminatorska i u svemu je protiv svih vjerskih sadržaja, vrijednosti, znamenja, smislova i ciljeva.
U okviru šejtanske darežljivosti umišljeno se gospodari prirodom, živi se zaborav Boga, zaborav jedinstva svijeta i života, živi se zaborav smisla, nakane i cilja – teleolosa svijeta i života, sudbina i providnost se potpuno odbacuju i sve se izmješta u samouvjerene ljudske ruke koje su pune samovolje, konflikta, nemira, sumnji, lutanja i pitanja.
U darežljivosti pod vodstvom i okriljem šejtana svaki pojedinac i svaka grupa, ovisno o potrebi, pravi sebi božanstvo po vlastitoj želji, gledajući u novac, moć, tehniku, uživanje i iživljavanje, naciju, ideologiju – jedini pravi cilj, apsolutna vrijednost, lažnog boga ljudoždera koji fanatizira i proždire onoga ko mu služi, gazeći bez milosti svaku drugu vrijednost i svako drugo ljudsko biće koje se suprotstavi njegovoj ekpanziji: „A onome ko bude škrtario i osjećao se neovisnim od Allaha i najljepše smatra lažnim, njemu ćemo – Džehennem pripremiti i imetak njegov mu kada se strovali i upropasti neće koristiti.“(El-lejl, 8–11) Opasna je, ogavna, kruta i smrtonosna šejtanska darežljivost protiv Allahovog puta i vjernika.
izvor: prpeorod.info