Danas je, s početkom u 11:30 h, u haremu džamije u Džepima priređen mevludski program.
Mevlud su učili imami Medžlisa IZ Konjic a u svojstvu domaćina selame i dobrodošlicu okupljenim vjernicima uputio je Muhamed ef. Maksumić.
Predavanje je održao glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Konjic Refik ef. Delić.
On je nakon zahvale Allahu i selama i salavata na Poslanika, a.s., njegovu časnu porodice i ashabe, poselamio okupljene vjernike i u uvodu odrecitovao stihove mevluda Rešada Kadića:
Potom je kazao: “Htio sam ovo svoje predavanje danas da počnem ovim dijelom iz mevluda Rešada Kadića koji se na našim prostorima ne uči često. Ovim sam, ustvari, htio da objasnim zašto često u posljednje vrijeme govorim da nam je da nam Allah da da se vratimo onoj jednostavnoj vjeri, duhovnosti i pobožnosti naših predaka koji su vjeru učili i kroz ove mevlude. Baš ovako kako stihovi mevluda kazuju, da je islam: “čisto srce, dobra duša koja zna, da je život zdrav i radin, krepostan, ko molitva Bogu dragom ugodan.” – prolazeći kroz mevludske stihove, poruke i pouke, povezao ih je sa islamskim propisima i ahlakom ali i našom tradicijom.
“Naučili su, braćo i sestre, da je stup islama namaz. Naravno, nije sve u namazu. Ali nema ništa bez namaza. Nema kuće bez stuba. Ova džamija da nema stubova, ove kuće, srušila bi se brzo. Pa zato je Poslanik, a.s., kazao: “Namaz je stub vjere. Onaj ko održava namaz, on gradi svoju vjeru, a onaj tko ga je zapostavio on ruši svoju vjeru. Molim dragoga Boga da nas sačuva da budemo od onih koji svoju vjeru ruše, a da budemo od onih koji vjeru svoju grade svojim namazom. I da učimo dovu koju je Ibrahim, a.s., učio. U Kur’anu časnom je zabilježena: “Gospodaru učini mene i potomke moje od onih koji namaz klanjaju!” Molimo Allaha da nam ovu dovu uslišo. I da je i mi učimo…”
Nadovezujući se na ovu poruku, glavni imam je istakao da mevludski stihovi kroz stoljeća nisu bili samo pjesma, nego i pouka našem narodu:
“Na ovim melodijama naš narod je učen da je islam i ono između namaza. Odnosno, da je upitno, ako namaz ne regulira dobro ono što je između namaza – naš svakodnevni život – je li postigao svoj cilj. A njegov cilj je da nas, između ostaloga, odvrati od ružnoga, da nas učini boljim ljudima, da nas učini bogobojazni, a bogobojaznost je srž naše vjere. Bogobojazni čovjek ne čini ni kad je sam ono što ne bi učinio kada ga ljudi vide. Nažalost, mi svjedočimo da imamo bogobojaznih kad smo ovako skupa, mašala. Sve kipti iz nas ljepota i dobrota, ali kad ostanemo sami, tamo gdje nas nitko ne vidi, jesmo li takvi?”
Govoreći o aktuelnim društvenim kretanjima, osvrnuo se i na neka nedavna zbivanja u Hercegovini:
“Nije ovaj narod niko učio da se znanje o sebi i svome dokazuje tako što ide u Široki Brijeg dokazivati vjeru. Takvo učenje koje to traži mi moramo odbaciti. Nije to za nas. To je ona vjera za koju stalno govorim da zvoni, da galami i da buku pravi, a nema je tamo gdje treba. Naš insan zna kako biti i dobar i koristan. Kako pjesnik u ovom mevludu kaže: Bit’ na korist okolini, rodu svom, / volit ljude kao braću dušom svom,/ vjerovati da se zloća vraća zlim,/ a dobrota nagrađuje najljepšim…
Posebno je naglasio važnost nijjeta, podsjetivši da je on isključivo stvar između čovjeka i Boga:
“Vrlo često nam se desi da mi ulazimo u nijete. Nemojmo to. To je ostavljeno samo dragom Allahu. Samo Allah zna zbog čega je netko danas od nas došao ovdje u Džepe. Netko je došao zbog podne. Netko da čuje mevlud, netko da vidi sestru, netko da vidi starog kolegu. Svak za se zna zašto je došao i nije naše da mi jedni drugima ulazimo u taj nijet.”
Podsjetio je da sutra počinje mjesec rebiul-evvel. Mjesec u kom se posebno sjećamo posljednjeg Božijeg Poslanika, Muhammeda, a.s.
“Oni koji se sljedbenicima Poslanika zovu znaju u kakvom stanju dočekuju ovaj mjesec? I pojedinačno, ali i kolektivno, kao društvo? Mislim da o tome nemam što govoriti. Kako reče jedan učenjak, od Poslanika smo uzeli bradu i ogrtač. Nismo od njega uzeli osjećaj za pravdu, za red, za odgovornost, za samilost, za ljubav, za međusobnu empatiju itd…”
Dodao je da vezanost za Poslanika nije ograničena samo na mjesec njegovog rođenja, već se očituje i u svakodnevnim susretima i ophođenju:
“Mi, braćo i sestre, nismo s Poslanikom, a.s., samo u mjesecu njegovog rođenja. Mi smo s njim kroz cijeli svoj život. Mi smo s poslanikom kroz šehadet, pa kroz namaz kao stup naše vjere smo s poslanikom, ali s poslanikom smo, braćo i sestre, isto kad svom komšiji, svom susjedu, svom kolegi na poslu, kad ga susretnemo vedra lica, a ne mrka lica. Pa, to je bio sunnet Poslanika da čovjeka, sretne, nasmijan, a ne mrko… Mi smo s našim voljenim Poslanikom, braćo i sestre, kada svoju djecu odgajamo u islamu, kada ih odgajamo na Poslanikovoj praksi. Brzo će nova školska godina i brzo će i nova mektebska godina. Moramo voditi računa da odgajamo našu djecu. Vrijeme koje živimo i vrijeme u kojem će živjeti naša djeca jako je teško vrijeme. Izazovno vrijeme koje mi roditelji ne razumijemo potpuno. Ne razumijem uopće koliko ima danas onih društvenih i socijalnih mreža na kojima naša djeca provode svoj život. “
U završnici obraćanja pozvao je vjernike da budu svjesni vlastite odgovornosti i zahvalni na slobodi koju uživaju:
“Mi uvijek nađemo da nam je netko drugi adresa i da nam je kriv što nam se nešto loše desilo. Preispitujmo sebe, braću i sestre, a ne drugoga, jer Poslanik, a.s. je kazao: “Tko god bude imao neku dužnost, tko bude nečim zadužen, bit će pitan, je li je ispunio ili je ne daj Bože upropastio.” Svi mi imamo svoje dužnosti, svi mi imamo svoju odgovornost i od svoje porodice, svoga džemata, svoje zajednice…. Bošnjački narod, kakvi god da smo, kako god nas hoće da opišu, ima pedalj svoga neba. Imamo i svoj grunt. Imamo i koru hljeba. Imamo i svoju zastavu i svoj jezik. Živimo u svojoj zemlji, pričamo na svom jeziku, okupljeni u svojoj Islamskoj zajednici. Vidite tu slobodu? Slobodu za koju smo i trebamo biti odgovorni…”
Foto: Vehid Š. /Esad B.