Kontemplacija: islamska psiho-duhovna studija, autor: Malik Badri
Sredinom 2017. godine, u izdanju Centra za napredne studije iz štampe je izašla publikacija Kontemplacija: islamska psiho-duhovna studija autora Malika Badrija. Ona predstavlja bosanski prijevod djela Contemplation: An Islamic Psychospiritual Study, koji je pripremio Nevres Hodžić.
Kontemplacija kao islamska forma bogoslužja (ibadeta) može se prvo posmatrati unutar sfere recentnog interesovanja zapadne psihologije za meditativne postupke i njihovu sposobnost mijenjanja stanja svijesti. Premda islamska kontemplacija u sebi sadržava opuštajuće koristi meditacije, kao što ćemo vidjeti kasnije, ona se, međutim, razlikuje od drugih formi meditativnih postupaka koji su derivirani iz istočnih religija, jer je njen glavni cilj više kognitivan i intelektualan. U islamskoj kontemplaciji izmijenjena stanja svijesti nisu svrha po sebi, nego je cilj dublje, uviđavno znanje o Bogu kao Stvoritelju i Obdržavatelju svemira.
* * *
Knjiga Kontemplacija dr. Malika Badrija predstavlja jednu od najvažnijih savremenih studija o tafakkuru – dubokom razmišljanju i posmatranju Božijih znakova – kao posebnom vidu ibadeta u islamu. Badri povezuje klasičnu islamsku duhovnost s modernom psihologijom i vrlo jasno pokazuje da tafakkur nije pasivna meditacija, nego aktivna, svjesna, racionalno-emocionalna, duhovna aktivnost čovjeka.
Tafakkur = islamska kontemplacija
Autor odmah u uvodnim poglavljima pojašnjava da riječ kontemplacija u engleskom jeziku nije dovoljna da prenese puninu arapskog termina tafakkur. On naglašava:
-
da meditacija u istočnim tradicijama često za cilj ima pražnjenje svijesti ili ulazak u izmijenjena stanja,
-
dok tafakkur ima izrazito kognitivan i duhovan cilj: spoznati Allaha kroz razmišljanje o Njegovim djelima.
U autorovim riječima, ona je:
“spoznajno-duhovna aktivnost u kojoj se racionalni um, emocije i duša (ruh) moraju kombinovati”
Dakle, tafakkur = kontemplacija u islamu, ali kontemplacija oplemenjena vjerom, svjesnošću o Bogu i ciljem približavanja Njemu.
* * *
SAŽETAK POGLAVLJA
Glava I – Kontemplacija: Moderna psihološka perspektiva
Ovo poglavlje predstavlja kritičku analizu modernih zapadnih psiholoških škola (biheviorizam, psihoanaliza, biološki determinizam).
Badri pokazuje:
-
da ove škole ne priznaju unutrašnje duhovne procese,
-
da svode čovjeka na mehanički organizam,
-
da ne mogu objasniti kompleksnost svjesnosti i duše.
Zatim prikazuje kognitivnu revoluciju, koja vraća um i svijest u psihologiju, i otvara prostor za razumijevanje tafekkura kao kompleksnog mentalno-duhovnog procesa.
Na kraju, dotiče se pitanja odnosa uma i mozga, oslanjajući se na rad Johna Ecclesa, ističući da je čovjek više od materije.
Glava II – Kontemplacija u djelima ranih muslimanskih učenjaka
Badri prikazuje kako su klasični učenjaci (Gazali, Ibn Kajjim, Ibn Tejmijje, Fahruddin Razi i drugi):
-
naglašavali važnost tefekkura,
-
smatrali ga najuzvišenijim vidom ibadeta,
-
upozoravali na kontemplaciju Božije biti (koja je zabranjena),
-
podučavali da tefekkur vodi moralnom i duhovnom preobražaju.
Ovim poglavljem autor dokazuje da je kontemplacija duboko ukorijenjena u islamskoj intelektualnoj tradiciji.
Glava III – Islamska kontemplacija i savremeni postupci meditacije
Badri pravi poređenje između tafekkura i:
-
transcendentalne meditacije,
-
zen meditacije,
-
yogijskih praksi,
-
modernih terapijskih tehnika opuštanja.
Zaključak:
-
Istočne meditacije uglavnom žele smanjiti aktivnost uma,
-
Islamski tafakkur želi usmjeriti i prosvijetliti um.
Tefekkur uključuje aktivno razmišljanje, emociju i iman — nije tehnika, nego ibadet.
***
Glava IV – Kur’an i kontemplacija Božijeg stvaranja
Ovo poglavlje je srž knjige.
Badri iz Kur’ana izvodi različite vrste kontemplacije:
-
Kontemplacija Božijih atributa i veličanstva kroz kosmos
-
Sjećanje na Njegove blagodati
-
Opomena onima koji ne razmišljaju
-
Poziv ljudskom estetskom osjećaju
-
Poziv na samokontemplaciju – razmišljanje o sebi
Pokazuje kako Kur’an stalno ponavlja:
“Ne razmišljate li? Ne vidite li? Zar ne shvaćate?”
Tefekkur je tako prikazan kao kur’anska metoda učenja i rasta.
Kur’anski poziv na tefekkur
U četvrtom poglavlju knjige (“Kur’an i kontemplacija Božijeg stvaranja”), Badri podsjeća da:
Kur’an stalno poziva vjernike da razmišljaju o:
-
stvaranju nebesa i Zemlje,
-
izmjeni dana i noći,
-
ljudskom tijelu,
-
historiji naroda,
-
Božijim blagodatima.
On pokazuje da Kur’an koristi više termina za razmišljanje (tefekkur, tedebbur, tezekkur, ‘akl), ali tafakkur označava prodorno, aktivno razmišljanje koje vodi do spoznaje i jasnijeg vjerovanja.
Badri ističe da Kur’an smatra tefekkur oblikom ibadeta bez ograničenja – on nema propisan položaj, vrijeme, mjesto niti formu. Čovjek ga može činiti:
-
u samoći,
-
u prirodi,
-
u hodu,
-
u noćnim satima,
-
posmatrajući vlastitu nutrinu.
3. Zašto je tefekkur ibadet?
Badri spominje poznate predaje:
-
Ibn Abbas: “Jedan sat tefekkura bolji je od cijele noći ibadeta.”
-
Drugi učenjaci: “Jedan sat tefekkura bolji je od čitave godine ibadeta.”
Autor objašnjava zašto:
Zato što tefekkur mijenja čovjeka iznutra.
On dovodi do:
-
bistrine imana,
-
buđenja zahvalnosti,
-
produbljenja spoznaje,
-
moralne transformacije,
-
aktivnog življenja vjere.
To je ibadet srca i uma – on “rađa novo iskustvo, različito od elemenata od kojih je sastavljen”
Razlika između tafekkura i meditacije
Badri naglašava tri ključne razlike:
A) Fokus
-
istočne meditacije: svijest se prazni
-
islamski tafakkur: svijest se aktivira
B) Cilj
-
istočne meditacije: mir, izmijenjena svijest
-
tafakkur: spoznaja Boga kroz Njegove znakove
C) Proces
-
meditacija: tehnika
-
tafakkur: ibadet, duhovna odgovornost, odnos sa Stvoriteljem
Glava V – Kontemplacija kao neograničeni vid ibadeta
Badri ovdje razvija jednu od najbitnijih ideja:
-
Tefekkur nema forme, položaja, vremena, rituala — to je ibadet koji traje stalno.
-
Sve što čovjek vidi i doživi može biti materijal za razmišljanje.
-
On je lijek za tvrdo srce i duhovnu lijenost.
Navodi i klasične predaje o vrijednosti sata tefekkura više od godine ibadeta.
Glava VI – Kontemplacija nevidljivog i njene granice
Autor pravi jasnu granicu:
-
Dozvoljeno je kontemplirati Allahova djela, ali ne Njegovu bit.
-
Dozvoljeno je razmišljati o smrti, proživljenju, Sudnjem danu, ali ne u spekulativnom smislu poput filozofa koji idu u metafizičke ekstremne konstrukcije.
-
Zabranjena je svaka kontemplacija koja vodi u zabludu, šejtanske vesvese ili umišljanje da se može spoznati Božanska suština.
Islamska kontemplacija = poniznost, granica i disciplina.
Glava VII – Individualni nivoi kontemplacije
Badri opisuje devet faktora koji određuju kvalitet tefekkura:
-
Dubina vjere
-
Trajanje i intenzitet koncentracije
-
Emocionalno stanje
-
Okolina i ambijent
-
Kultura i jezik
-
Znanje o predmetu
-
Primjer dobrog društva i prijateljstva
-
Priroda objekta kontemplacije
-
Bliskost između srca i onoga o čemu se razmišlja
Ovim poglavljem daje “psihologiju tefekkura”.
Glava VIII – Eksperimentalna nauka i religija
Poglavlje se bavi odnosom:
-
savremene nauke,
-
kur’anskih ajeta o kosmičkim zakonima,
-
i tefekkura kao mosta koji spaja vjeru i naučno posmatranje.
Badri tvrdi:
-
Kur’an potiče naučno istraživanje,
-
prirodni zakoni su Božiji “sunnet”,
-
a kontemplacija pomaže da nauka ostane moralno utemeljena.
Prikazuje da “fundamentalni zakoni kosmosa” nisu u sukobu s vjerom, nego put do spoznaje Stvoritelja.
Zaključna ideja
Kroz cijelu knjigu Badri poručuje:
Tefekkur je način da vjernik pređe od opažanja – prema duhovnoj spoznaji.
To je put:
-
od gledanja → prema razumijevanju
-
od znanja → prema mudrosti
-
od svjesnosti o sebi → prema svjesnosti o Bogu
-
od pasivnosti → prema živom, aktivnom vjerovanju
To je upravo ono što Kur’an želi od vjernika:
ne samo da čita znakove, nego da ih živi, razumije i da se mijenja kroz njih.
Priredio: E.B.