Dr. Jusuf el-Karadavi – Islam civilizacija budućnosti
Autor: dr. Jusuf el-Karadavi
Naslov: Islam civilizacija budućnosti
Prijevod: dr. Sulejman Topoljak
Izdavač: El Kelimeh, Novi Pazar, 2004.
Knjiga Islam civilizacija budućnosti predstavlja široku i duboku analizu savremene zapadne civilizacije i njene unutarnje strukture, duhovnog smjera, historijskog razvoja i moralnih posljedica koje je ostavila na čovjeka. Dr. Jusuf el-Karadavi u ovom djelu polazi od ideje da je današnja dominantna civilizacija tehnološki snažna, ali ljudski i duhovno krhka. S jedne strane donosi najveći civilizacijski skok u materijalnom smislu, a s druge strane rađa osjećaj praznine, izgubljenosti smisla i udaljenosti čovjeka od samog sebe. Autor smatra da upravo tu nastaje prostor za islam – ne kao konkurent, već kao korektor, ispravljač i uravnotežujući princip budućeg razvoja čovječanstva.
U uvodnom dijelu knjige autor razmatra putanju različitih civilizacija kroz historiju – od antičkih društava do modernog tehnološkog doba. Naglašava da je svaka civilizacija imala svoj uspon i pad, ali niti jedna nije bila univerzalno rasprostranjena i duboko ukorijenjena u sve dijelove svijeta kao zapadna civilizacija danas. Međutim, njen napredak je, prema Karadaviju, jednostran: razvila je tijelo, ali zanemarila dušu. Napravila je snažnu materijalnu strukturu, ali izgubila centar moralnosti, svrhu postojanja i osjećaj nadnaravne odgovornosti.
Prva veća cjelina knjige bavi se duhom savremene civilizacije. Karadavi detaljno razjašnjava idejne korijene zapadnog razvoja, povezujući ih sa grčkom i rimskom filozofijom, s njihovim razumijevanjem Boga, prirode i čovjekove uloge na svijetu. Objašnjava da zapadna kultura nikada nije imala jasno jedinstveno poimanje Boga kao apsolutnog, svemogućeg i moralno savršenog bića. Ona je kroz historiju oscilirala između politeizma, filozofskog teizma i kasnije kršćanskog institucionalnog autoriteta, koji je često bio više politički nego duhovni. Iz toga je, smatra autor, izrastao odnos prema vjeri koji danas dominira – vjera je privatna, sužena, isključena iz zakonodavstva, politike, ekonomije, obrazovanja i javnog života. Nastala je civilizacija u kojoj nauka upravlja, dok moral tek pasivno vlastitu prisutnost traži.
Autor prikazuje ključne karakteristike modernog Zapada: materijalizam kao dominantno mjerilo vrijednosti, sekularizam kao osnovu društvenog uređenja, sukob kao način odnosa između pojedinca i sistema, tržišta i čovjekove intime, čovjeka i prirode, ali i čovjeka i čovjeka. U takvom razvojnom toku razvijaju se nadmoć, rasizam, ideja posebnosti evropske civilizacije i uvjerenje da je ona vrhunac ljudskog dostignuća. Napredak se mjeri profitom, naukom, industrijom i moći, dok duhovnost ostaje bez prostora.
Drugi dio knjige razrađuje pozitivne i negativne posljedice zapadne civilizacije. Pozitivne su nesporne i Karadavi ih priznaje: tehnološka dostignuća, naučni razvoj, uspon komunikacija, medicina, industrija, demokratija i unapređenje ljudskih prava. Čovjek danas živi udobnije nego ikada u historiji; putuje brže, komunicira brže, posjeduje uređaje koji olakšavaju život i otvaraju nova područja znanja. Civilizacija je stvorila planetarnu povezanost, smanjila udaljenost među ljudima, učinila svijet „velikim selom“.
Ali paralelno s tim napretkom raste i raspad moralnih principa. Karadavi tvrdi da civilizacija koja ne zna odgovoriti na pitanje smisla života rađa nered i prazninu. Kada čovjek postane mjera samome sebi, kada zakoni ne prepoznaju granicu između slobode i neodgovornosti, dolazi do razaranja porodičnih struktura, širenja seksualnog nemorala, droga, kriminala, depresije, usamljenosti, gubitka vrijednosti i duhovne orijentacije. U tehnološki najnaprednijim društvima istovremeno se rađa najviše nesreće, samoubistava, psihičkih bolesti i osamljenih pojedinaca koji sve imaju – osim smisla.
U završnom dijelu knjige Karadavi postavlja ključnu tezu: islam ne dolazi da sruši Zapad, nego da ga izliječi. Civilizacija budućnosti po njemu nije ni isključivo islamska, ni isključivo zapadna – nego može biti spoj najboljeg iz oba svijeta. Islam nudi ono što savremenom čovjeku nedostaje: moralni smisao života, osjećaj odgovornosti pred Stvoriteljem, ravnotežu između duše i tijela, između nauke i etike, između materijalnog napretka i duhovne svrhe. Islam je prikazan kao program života, civilizacijski projekt koji može dati „duh tijelu savremenog svijeta“.
Zajednička poruka knjige je jasna: čovječanstvo ima tehnološku moć, ali gubi moralnu dušu. Budućnost pripada civilizaciji koja će uspjeti spojiti nauku i vjeru, napredak i etiku, slobodu i odgovornost. Autor smatra da islam ima sve predispozicije da bude temelj takve budućnosti.