Iza nas su važni datumi u kojima smo se prisjetili događaja u kojima su Bošnjaci, bosanski muslimani preživjeli teške muke stradanja i progona . Dvadeset i osmog maja obilježili smo 30 godina od šehidske smrti Hasib-ef. Ramića i njegove porodice. Njegovo četvero djece su zaklani su pred njegovim očima i očima njegove supruge Šefike. Zločinačka ruka je zatim zaklala i Šefiku i Hasiba. Taj monstruozni zločin izvršen je u Semizovcu nadomak Sarajeva.
Poruke ovog događaja nisu samo jedan datum u kalendaru kojeg se trebamo sjetiti. To nisu samo poruke nekih teških vremena koje su naši ljudi preživjeli. Događaji vezani za sudbinu ovog imama i njegovo postupanje u tim trenucima su naša realnost i 30 godina poslije. Značaj i težina njegovog života su pitanja sa kojima se i danas svakodnevno suočavamo.
Hasib je bio imam, predvodnik džemata u Semizovcu. Osoba koja je predvodila ljude i podučavala ih vjeri. “Dok u Semizovcu postoji ijedan musliman, moje mjesto je sa njim. Mogu nam uzeti živote, ali dušu nikada.” – to su riječi kojima je Hasib-ef., otišao sa ovog svijeta. One i danas odjekuju u našim ušima. Jer i danas nerijetko polemišemo o temama koje tretiraju osobine lidera i pitamo se ko su pravi i istinski lideri.
To su riječi lidera koji uvijek, bez zadrške, čvrsto i postojano, do kraja, stoji uz svoj narod i svoj džemat. Postojale su i druge opcije, drugi načini iz kojih je ovaj plemeniti čovjek mogao pokušati izaći. Mogao je misliti i činiti sve samo da spasi sebe i svoju porodicu. Ali Hasib-ef., je odabrao drugi, teži put. Odabrao je poslanički princip i praksu njegovih ashaba. Bio je duboko svjestan da nam na ovom svijetu mogu uzeti sve, osim duše. A duša je mjesto naše istinske vjere i naših nadanja. To je mjesto gdje počiva blagodat Upute koju nam daje Gospodar svjetova, a to je najveća blagodat.
Druga stvar o kojoj i danas mnogo razmišljamo je ponos, dostojanstvo i čast. U hadisu kojeg bilježi Ibn Madže, Poslanik a.s., je rekao: Kako si samo lijepa i kako je lijep tvoj miris. Kako si veličanstvena i kako je veliko tvoje mjesto kod Allaha. Tako mi Uzvišenog Allaha, čast mu’mina je kod Allaha veća od tvoje časti, o Kabo. Njegov imetak, njegova krv, i da se o njemu ne misli nego samo dobro. Tako mi Allaha rušenje Kabe kamen po kamen je manji grijeh kod Allaha, nego da se uvrijedi čast mu’mina ili da se prolije njegova krv.
Hasib-ef., je oživio puninu ovih riječi Poslanika. Čast i dostojanstvo koje je praktično pokazao možemo uproditi sa čašću Kabe, Božije kuće o kojoj Poslnik a.s., govori u hadisu. Ponosno i dostojanstveno je pošao posljednjim dunjalučkim putem koji je nastavio sigurnim ahiretskim stazama koje su rezervisane za šehide.
“Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali…” (El-Isra, 70) Uzvišeni nas u ovom ajetu podsjeća na počast i poštovanje spram sinova Ademovih koja se ogleda u njihovom stvaranju u najljepšem i najsavršenijem liku i obliku. Samo dostojanstveni i časni ljudi su spremni na žrtvu. A bez spremnosti na žrtvu i bez odricanja od prolaznih materijalnih interesa iluzorno je govoriti o Božijem zadovoljstvu.
Treća poruka je poruka identiteta. Hasib-ef., je dobro znao kome pripada i koja je cijena te pripadnosti. Bez snažne svijesti o identitetu čovjek će biti kao list na vjetru. Pred njim su mnogi vjetrovi koji ga nose kud im je volja i njegova sudbina nesigurno i nepoznata. Snažna svijest o pripadnosti pruža nam sigurnost i otklanja sve nedoumice.
Vidimo da su agresori u Prijedoru bili duboko svjesni našeg identiteta i pripadnosti, pa su ga obilježavali bijelim trakama koje su muslimani tog grada morali nositi na sebi. Ovih dana smo evocirali sjećanje na 3176 ubijenih bosanskih muslimana, Bošnjaka u Prijedoru i okolini.
Hasib-ef., nam šalje poruke pravog lidera. Uvijek i do kraja uz svoj narod. Hasib-ef. Ramić nam šalje poruku svijesti o dragom Bogu, da je samo On vlasnik naših sudbina.
Hasib-efendijinim primjerom postajemo svjesniji vlastitog identiteta. Taj primjer nas uči da ne možemo tražiti alternativne identitete. Uputio nam je poruku časti i dostojanstva kojeg musliman mora imati. Uspravno je otišao sa ovog svijeta.
Koje su naše dužnosti prema šehidskoj porodici Ramić i šehidima? Naš je imperative – istina. Naš je imperativ – stvari nazvati pravim imenom, bez izuzetka. Hasib-ef., i njegova porodica nisu tragično stradali, oni su planski i svjesno zaklani. Zbog toga ovdje govorimo o jednom od najmonstruoznijih zločina. Počnimo stvari nazivati pravim imenom, jer istina nesmije biti žrtvovana ni za jedan cilj.
Može li biti pomirenja bez istine i bez traženja oprosta od strane onih koji su počinili zločine ? Ne sjećamo se da smo za ovaj zločin, ali i za ostale zločine čuli riječi traženja oprosta.
Pored istine koja je naš primarni dug prema porodici Ramić, prema Prijedoru, Srebrenici i drugim mjestima i događajima, dužni smo podići glas i konkretno djelovati spram procesiuranja nalogodavaca i izvršioca planskih zločina. Do sada za ubistvo porodice Ramić niko nije odgovarao. Ponavljamo, do sada za ubistvo porodice Ramić niko nije odgovarao! Šutnja zvaničnih institucija koje su morale procesuirati počinioce ovog zločina i dalje traje. Naš je dug spram porodice Ramić tu šutnju prekinuti!
Molim Allaha dž.š., da nas uputi na Pravi put. Amin.