Kadiluk Neretva, sa sjedištem u trgu Konjic, osnovan je među prvim kadilucima u Bosanskom sandžaku, vjerovatno, između 1466. i 1467. godine.
U početku, kadiluk je imao zadatak da u sudsko-administrativnoj vlasti pokriva južne i jugoistočne dijelove vilajeta Kraljeva zemlja i jedan dio Hercegove zemlje u gornjem toku Neretve, ali je kasnijim priključivanjem novoosvajanih nahija iz Bosanskog sandžaka, u čijem sastavu su bili i dijelovi hrvatskih zemalja (Dalmacije, Like i Krbave), njegova teritorijalna nadležnost osjetno prevazilazila početne granice.
O ovome kadiluku objavljen je veći broj podataka, ali oni nisu ni izbliza sređeni po vremenskom slijedu događaja, a neki od njih suštinom svoga sadržaja, međusobno su potpuno suprostavljeni.
Pitanje osnivanja kadiluka Neretva sa sjedištem u trgu Konjic i njegovog teritorijalnog opsega u trenutku osnivanja, još uvijek nije moguće pobliže utvrditi, jer se ne raspolaže pisanim spomenicima u kojim je to izrijekom navedeno. Zna se da je osnovan kao jedan od dva kadiluka u Kraljevoj zemlji, neposredno nakon osmanskog zaposjedanja župe bosanska Neretva.
Zadatak kadiluka bio je da u sudsko-administrativnim pitanjima pokriva južne i jugoistočne dijelove vilajeta Kraljeva zemlja. Ko je bio prvi kadija ovoga kadiluka, nije se moglo saznati.
U sastav ovoga kadiluka ušli su dijelovi župa ili cjelovite župe i knežije tvrđava iz porječja Rame, Neretve i Vrbasa,[1]iz feudalnih oblasti Kraljeva zemlja i Hercegova zemlja koje su Osmanlije zaposjele do osnivanja kadiluka Neretva između 1466. i 1467. godine. Osmanlije su ih preimenovali u nahije, a nekim od njih nazive su prilagodili u duhu osmansko-turskog jezika. To su po bivšim feudalnim oblastima, a novim vilajetima, sljedeće nahije:
Navedene nahije bile su ujedno i matične nahije kadiluka Neretva.
Vremenski slijed priključivanja novih nahija kadiluku Neretva, nije mogao pobliže biti utvrđen, ali je prošireni teritorijalni opseg kadiluka novim nahijama, zabilježen u Zbirnom katastarskom popisu Bosanskog sandžaka iz 1468/1469. godine: [3]
- [6] Donja Rama/ Rama Zir, Gornja Rama/ Rama Bala s trgom Prozor, Gradčac/Gradac s istoimenim trgom/danas Pazarić,[7] te nahija Borovac, koja je pripadala feudalnoj oblasti Vilajetu Hercegova zemlja.
Nije se moglo utvrditi kako se Hazimu Šabanoviću mogao desiti takav previd, da nahiju Hercegovačka Neretva 1468/1469. svrsta u dva kadiluka: kadiluk Neretva, sa sjedištem u trgu Konjic i kadiluk Blagaj, sa sjedištem u istoimenom trgu. Evo kako je to Šabanović doslovno naveo:
Nahija Hercegovačka Neretva u sastavu kadiluka Neretva sa sjedištem u trgu Konjic [9]
… Istom kadiluku (Neretva o.p.) pripadala je i nahija Neretva u zemlji Hercegovoj. Ona se prvi put spominje 1469. godine, a predstavljala je onaj dio stare župe Neretve, koji je ležao na lijevoj strani gornje Neretve oko današnjeg Konjica.[10] Središte hercegovačke nahije Neretve bio je trg Belgrad tj. podgrađe pod starijim gradom Biogradom [11] na lijevoj strani Neretve nasuprot Konjicu.
Nahija Hercegovačka Neretva u sastavu kadiluka Blagaj sa sjedištem u istoimenom trgu.[12]
…Nahija Neretva u zemlji Hercegovoj, predstavljala je dio stare župe Neretve na lijevoj strani gornje Neretve oko današnjeg Konjica.
Središte te nahije bio je trg Biograd…[13]
Očito je, dakle, da nahija Hercegovačka Neretva ili neki njen dio istovremeno nisu mogli biti u sastavu dva kadiluka. Ovome u prilog idu i sljedeće dvije okolnosti: p r v a, po kojoj nikada dijelovi jedne nahije nisu bili u nadležnosti kadiluka i, d r u g o j, po kojoj je 1537. godine nahija Hercegovačka Neretva (u čiji sastav je tada ušla i nahija Kom), izdvojena iz kadiluka Neretva i uključena u sastav novoosnovanog kadiluka Nevesinje. O tome će biti podrobno riječi kasnije.
Kadija ovoga kadiluka, a najvjerovatnije i njegov prvi kadija, 1468/1469. godine bio je mevlana Muslihuddin, koji je u dijelu sela Podhum (Neretvica) u nahiji Bosanska Neretva uživao timar s godišnjim prihodom od 4.113. akči.[14]
Ali, nesreća nahije Hercegovačka Neretva, njenim istovremenim svrstavanjem u sastav dvaju kadiluka, nije završena. Šabanović je dalje naveo da je prilikom nove vojno-upravne i sudsko-administrativne podjele, do tada osvojene teritorije bivšeg Bosanskog kraljevstva prilikom osnivanja Hercegovačkog sandžaka između ožujka/marta i lipnja/juna 1470. godine, kadiluk Drina/Foča izgubio neke svoje nahije na istoku, a dobio brojne nove, među kojima je i nahiju Hercegovačka Neretva.[15]
Međutim, zahvaljujući upravo Šabanoviću, danas se pouzdano zna da je nahija Hercegovačka Neretva 1537. ušla u sastav novoosnovanog kadiluka Nevesinje. Prilikom nove vojno-upravne i sudsko-administrativne podjele Bosanskog sandžaka i osnivanja Kliškog sandžaka 1537. godine, više je nahija izdvojeno iz sastava kadiluka Neretva i ušlo u sastav novoosnovanog kadiluka Nevesinje (zajedno sa nahijom Kom koja je tom prilikom prestala postojati a dotle je bila u sastavu kadiluka Drina u Foči o.p.). O tome će biti podrobno riječi nešto kasnije.
Između popisa Hercegovačkog sandžaka iz 1468/1469. i 1475-1477. godine, nahija Borovac je vraćena u Hercegovački snadžak.
Iza popisa Hercegovačkog sandžaka 1475-1477. godine, ukinute su nahije Trešnjevo, Borovac i Vrabač, a njihova naselja pripojena nahiji Bosanska Neretva, odnosno Hercegovačka Neretva.
Između zbirnih katastarskih popisa Bosanskog sandžaka iz 1468/1469. i 1485. godine, odigrale su se sljedeće promjene:
Tako su u sastavu ovoga kadiluka u 1485. godini, zabilježene sljedeće nahije:
Između opširnog katastarskog popisa Bosanskog sandžaka 1488/1489. i njegovog zbirnog popisa 1516. godine, odigrale su se sljedeće promjene:
Tada je kadiluk Neretva u svome sastavu imao sljedeće nahije:
Između 1516. i 1518. godine, Osmanlije su u porječju Plive osvojili župe Sokol/ na Plivi i Jezero/tur. Gölhisar, te iz Dalmacije župe Korlat i Karin (1514), Sinj i Cetinu (1514-1518), koje su preimenovane u nahije i priključene kadiluku Neretva.
Oko godine 1518. iz kadiluka Mostar izdvojena je nahija Rog[20] i priključena kadiluku Neretva.
Između 1518. i 1530. godine, Osmanlije su u porječju Sane zaposjele župu Sanu/Ključ, u porječju Une župu Cvjetnić, koju su preimenovali u Unac /danas Drvar, zatim tvrđave, dijelove srednjovjekovnih župa i cjelovite župe u oblastima Dalmacije, Like, Krbave i Pounja: Ostrovica, Knin i Skradin (1522), a možda i još neku s hravtske strane, te pusto područje s bosanske strane, na kojemu je osnovana vlaška nahija Grahovo.[21]
Poslije pada Jajačke banovine 1528. godine, Osmanlije su osvojili srednjovjekovne župe Janj, Gerzovo, Sanica, Bilaj, Vodenica/Vođenica, Prusac/ Akhisar ili Belgrad, s bosanske, Staru Ostrovicu /kasnije Kulen Vakuf, Kamengrad i Srb, s hrvatske strane,.
Sve župe preimenovane su u nahije i priključivane kadiluku Neretva.
Tako je kadiluk Neretva između 1522. i 153o. godine, u svome sastavu imao sljedeće nahije:
Bosanski sandžak: Bosanska Neretva, Rama, Hlijevno/Livno, Uskoplje, Sarumiše/Sarumiševo, Dlamoč/Glamoč, Kupres, Sokol/na Plivi, Jezero/ Gölhisar, Sana/Ključ, Blagaj/na Sani, Unac/Drvar, Korlat, Karin, Sinj, Cetina, Ostrovica, Knin, Skradin i pusto područje na kojemu je osnovana vlaška nahija Grahovo, zatim Janj, Gerzovo, Sanica, Bilaj, Vodenica/Vođenica, Prusac/ Akhisar ili Belgrad, Staru Ostrovicu /kasnije Kulen Vakuf, Kamengrad i Srb.
Hercegovački sandžak: Hercegovačka Neretva i Rog.
Sve su ove nahije oko 1522. godine, ali svakako prije 1530. godine, izdvojene iz kadiluka Naretva i uključene u sastav novoosnovanog kadiluka Skradin.
Prilikom novog preustroja Bosanskog sandžaka i osnivanja Kliškog sandžaka 1537. godine, kadiluk Neretva izgubio je sljedeće nahije:
Bosanski sandžak: Hlijevno/Livno, Sarumiše/Sarumiševo i Dlamoč/Glamoč, koje su ušle u sastav kadiluka Skradin i Rog, koja je ponovo vraćena u sastav kadiluka Mostar.
Hercegovački sandžak: Hercegovačka Neretva, koja je ušla u sastav kadiluka Nevesinje.
Nakon toga, u sastavu kadiluka Neretva, ostale su samo nahije Bosanskog sandžaka koje su ušle u sastav Kliškog sandžaka: Bosanska Neretva, Rama, Uskoplje, Kupres, Sokol/na Plivi, Jezero, Sana, Unac, Janj, Gerzovo, Sanica, Vodenica/Vođenica, Prusac, Stara Ostrovica, Kamengrad, objedinjena nahija Bilaj-Blagaj i Srb.
Vezano za izdvajanje nahije Hercegovačka Neretva iz sastava kadiluka Neretva sa sjedištem u trgu Konjic[22] i njenog uključivanja u sastav novoosnovanog kadiluka Nevesinje, ostao je pisani spomenik koji je pronašao Hazim Šabanović i na njega se pozvao. To je tevki/ferman sultana Sulejmana I Zakonodavca (1520-1566) iz posljednje dekade zul-hidždže 957, odnosno između 29. prosinca/decembra 1550. i 8. siječnja/siječnja/januara 1551. godine, koji je upućen sarajevskom kadiji.[23]
Pokušaj slaganja slijeda događaja i njihovih uzroka, kako bi se ustanovio povod izdavanju carskog tevki/fermana, ukazuje da bi mogao ovako izgledati:
Nepoznatog nadnevka 957, odnosno 1550. godine nevesinjski kadija je uputio uzvišenom dvoru pismo (mektub) u kojemu se žali na ponašanje sarajevskog kadije koji od njega traži da mu vrati nahiju hercegovačka Neretva, pozivajući se na to da ona njemu pripada. Nakon što je na uzvišenom dvoru sadržaj pisma proučen i zatraženo objašnjenje od sarajevskog kadije, upućen je tevki sarajevskom kadiji sa podrobnim osvrtom na historijat pripadnosti nahije Hercegovačka Neretva kadiluku Neretva do 1537. godine. Naloženo mu je da više ne uznemirava nevesinjskog kadiju. Tekst carskog tevki fermana u prijevodu na bosanski jezik glasi:[24]
Najispravnijem muslimanskom kadiji, najboljem valiji pravovjernih, majdanu učenosti i pouzdanosti gospodinu sarajevskom kadiji, neka bi mu vrline bile trajne! Kada vam stigne ovaj visoki carski tevki (ferman), primite na znanje ovo: Sadašnji nevesinjski kadija poslao je mojoj uzvišenoj Porti pismo/ mektub kojim je izvijestio ovako: Ranije je kadiluk Neretva koji pripada Kliškom sandžaku sa nahijom Neretvom koja se nalazi u Hercegovačkom sandžaku sačinjavao jedan kadiluk. Arzom bivšeg sandžak-bega izdvojene su iz Fočanskog kadiluka nahije Nevesinje i neke druge (!?) nahije, a iz kadiluka Neretve nahija Neretva koja pripada Hercegovačkom sandžaku i od toga osnovan kadiluk Nevesinje. Stoga su sve te nahije sve do današnjeg dana uživali (tesarrufili) nevesinjske kadije, a ti sada, poslije trinaest godina, koliko je prošlo od toga izdavanja, izjavljuješ ovako:
Nahija Neretva koja pripada Hercegovačkom sandžaku nije izdvojena iz kadiluka Neretva niti je ona priključena Nevesinjskom kadiluku (nego) ona pripada mome kadiluku, njeno pritežavanje (tearruf) od strane bivših (nevesinjskih) kadija ne uzima se u obzir. Isto tako ne uzima se u obzir ni registracija/kajd u carskom defteru kojim je spomenuta nahija (pripojena) Nevesinjskom kadiluku, jer prilikom izdvajanja nije priložen carski izun. Osim toga bilo je potrebno da kasaba Belgrad, te Bila Grković i druga sela u spomenutoj nahiji budu prilikom izdvajanja izričito navedena, a ona nisu (tako) izdvojena.
Ti od njega tražiš potvrdu o tome da su izdvojena i ometaš ga u tessarufu. Treba da znaš da je tebi data Neretva kao dodatak (zamime), pa ti naređujem sljedeće:
Kada ti stigne moj uzvišeni haküm (ferman) nemoj da se miješaš u ono što od ranije tessarufi nevesinjski kadija.Tako da znaš i nemoj izazivati da mi se ponovo žali. Osloni se na moj carski znak. Napisano u posljednjoj dekadi mjeseca zul-hidždže devet stotina pedeset i sedme (=29 XII 1550 – 8 I 1551)godine.
U rezidenciji Jedrene
Iz carskog tevki/fermana, nedvosmisleno se može zaključiti da je prilikom novog vojno-upravnog i sudsko-administrativnog preustroja Bosanskog sandžaka i osnivanja Kliškog sandžaka 1537. godine, nahija Hercegovačka Neretva izdvojena iz kadiluka Neretva i ušla u sastav novoosnovanog kadiluka Nevesinje.
Nakon osnivanja kadiluka Novosel 1562. godine, iz kadiluka Neretva izdvojene su sve nahije u porječjima Sane, Sanice, Une i Unca i priključene ovome novoosnovanom kadiluku.
Kadiluk Neretva tako se sveo na sljedeće nahije: Bosanska Neretva, Rama, Uskoplje, Soko/na Plivi, JezeroPrusa, Janj i Gerzovo.
U okviru novog ustroja Bosanskog sandžaka 1565. godine, kadiluk Neretva sveo se samo na nahije Bosanska Neretva i Rama, pa je ubrzo nakon toga prestao sa radom. Nahija Rama u cjelini je priključena sarajevskom kadiluku kao njegova ispostava/niyabet.[25] Teritorija nahije Bosanska Neretva podijeljena je na dva dijela: prvi, sa sjedištem u kasabi Neretva/Konjic, a drugi u kasabi Seonica. Oba su postali ispostave/tur. niyabeti sarajevskog kadiluka. Da je sjedište nijabeta sarajevskog kadiluka za nahiju Bosanska Neretva bilo i u Seonici,[26] vidi se iz rasprave o pljačkaškim napadima na franjevce u Podhumu 1768. godine. O tome je zabilježeno sljedeće:[27]
… zatim je stvar došla na sud u Seonicu, pa su razbojnici nakon uvida, također oglobljeni za veću svotu..
Šabanović je naveo podatak da je kadiluk Neretva, u vrijeme kad je imao svoj najveći teritorijalni opseg, dodjeljivan kao arpaluk sarajevskom kadiji.[28] Za ovu svoju tvrdnju nije podastro nikakvo uporište u pisanim spomenicima. Međutim, potvrđeno je da je taj navod tačan.[29] To se najbolje vidi iz prijepisa fermana sultana Bajazida II (1481-1512) od srednje dekade rebiul-ahira 888, odnosno između 29. svibnja/maja i 9. lipnja/juna 1483. godine koji je u svoj sidžil uveo kadija kadiluka Sarajevo i kadiluka Neretva Sejdi Mahmud sin Muhammeda, a odnosio se na potvrdu važnosti Ahdname/vjerodajnice, koju je bosanskim franjevcima izdao njegov otac sultan Mehmed II Osvajač u mjesecu maju/svibnju 1463. godine.[30]
Tako je nakon oko 110 godina ovaj kadiluk zauvijek prestao postojati. Od tada pa sve do ukidanja kadiluka kao sudsko-administrativnih jedinica, nahija Bosanska Neretva bila je nijabet sarajevskog kadiluka, odnosno mullaluka. Sjedište nijabeta bilo je u kasabi Neretva/Konjic, a povremeno i u kasabi Seonica.
Velike teškoće javile su se onda kada je trebalo utvrditi godinu prestanka postojanja kadiluka Neretva: 1565. do 1580.godine. Bilo je dosta osnova za pretpostavku da je to bilo oko 1580. godine, u vrijeme osnivanja Bosanskog beglerbegluka i promjena do kojh je došlo u vojno-upravnoj i sudsko-administrativnoj podjeli teritorije bivšeg Bosanskog kraljevstva i susjednih hrvatskih područja. Pri tome su se u vidu imale i neke suprotnosti, koje proizilaze iz raspoloživih, odnosno pisanih spomenika koji su bili dostupni. Na kraju, prevagnuli su dokazi koji su potvrdili da je to, ipak, bilo 1565. godine.
Kadiluk Neretva sa sjedištem u istoimenoj kasabi, zacijelo, je postojao i 973, odnosno 1565. godine. To potvrđuje ubistvo neretvanskog kadije Hizira/Hidra, koje je izvršeno upravo te godine.[31]
Izvjesno, nakon toga je kadiluk Neretva ukinut, njegova teritorija podijeljen u dva nijabeta, sa sjedištima u kasabama Seonica i Neretva/Konjic i kao ispostave/nijabeti, piključene sarajevskom kadiluku. Kada se to pobliže odigralo, iz pisanih spomenika nije se moglo utvrditi, ali jest posrednim putem.
U sidžilu sarajevskog kadije iz 973, odnosno 1565. godine, upisana je zabilješka da je Mustafa sin Alija sagradio džamiju u kasabi Neretva i da je temeljem carskog berata postavljen za njenog imama i hatiba.[32] Ako je postojao kadiluk Neretva sa sjedištem u istoimenoj kasabi, postavlja se pitanje svrsihodnosti i opravdanosti uvođenja ove zabilješke u sidžil sarajevskog kadije.
Ali, ako se pretpostavi da je zabilješka o izgradnji džamije u kasabi Neretva mogla biti izričita želja samog vakifa, mnogo sigurniji dokaz je vakufnama/zakladnica Mehmed-bega, zvanog Karađoz-beg,[33] koja je sastavljena na kraju prve dekade ramazana 977, odnosno između 7. i 16. veljače/februara 1570. godine. Vakufnama se odnosi na izdržavanje drevnog mosta i mekteba koje je sam vakif sagradio u kasabi Konjic/Neretva u Kliškom sandžaku,[34] koja pripada kadiluku zaštićenog Sarajeva (kadiluk Sarajevo)
Vakufnamu je ovjerio sarajevski kadija.[35]
Samo jedan pisani spomenik mogao bi preduprijediti zaključak vezan za prestanak rada kadiluka Neretva oko 1565. godine. To je vakufnama Hudaverdi[36] Bosna Muhammed/Mehmed-bega sina Alije, carskog sluge/gulam-i šah, sastavljena u redžebu 987, odnosno između 24. kolovoza/augusta i 23. srujna/septembra 1579. godine.[37]
Vakufnamu je sastavio kadija Sarajeva i Broda (Zenice) Jusuf, a ovjerili su je vojni sudija zemlje Bosne (Bosanskog sandžaka) i ostalih susjednih područja Redžep sin Mustafin i kadija u Neretvi Nuruddin sin Džaferov. Ovo nikako ne znači da je u to vrijeme postojao kadiluk Neretva nego samo kadija u nahiji Neretva, koji se zaista imenovao kao kadija Neretve, ali u položaju kadijskog zastupnika/tur. naiba sarajevskog kadije. Međutim, ako bi se predhodni podaci i prihvatili kao tačni, kadiluk Neretva sa sjedištem u istoimenoj kasabi, 1587. godine, zacijelo, više nije postojao. Iz jednog hudždžeta iz 995, odnosno 1586/1587. godine, vidi se da ga je izdao kadija kadiluka Neretva sa sjedištem u Gabeli. Hudždžet je potpisao kadija Nesuh, koji je ujedno bio i mufettiš/kontrolor državnih dobara.[38] Nikako se ne bi moglo pretpostaviti da bi na tako bliskoj udaljenosti mogla biti dva kadiluka s istim nazivom. Može se sa sigurnošću pretpostaviti da je ovaj kadiluk osnovan i ranije, ali se to iz dostupnih pisanih spomenika nije moglo pobliže utvrditi. Hazim Šabanović je naveo da se skela/luka Gabela spominje u sastavu kadiluka Nevesinje 1567.[39] i 1587. godine,[40] a da prvi siguran spomen Gabele kao kadiluka predstavlja jedan pisani spomenik u Državnom arhivu Dubrovnik.[41]
Jedini podatak koji bi samo naizgled čitavu stvar mogao predstaviti u drugačijem svijetlu, jeste navod u defteru o naplati glavarine/tur. džizje za 973, odnosno 1662/1663, godinu u kojemu su, između ostalih, navedeni kadiluci Neretva i Belgraddžik[42] u Kliškom sandžaku.[43] Kadiluk Belgraddžik nikada nije pripadao Kliškom sandžaku, a što se tiče kadiluka Neretva, to je, zacijelo, kadiluk sa sjedištem u kasabi i luci Gabela, koji je nosio i ovaj naziv.
Godine 1035, odnosno 1625/1626. godine, njemačko-rimski car Ferdinand II uputio je u Bosanski beglerbegluk svoga špijuna Atanasija Đorđića /rum. Athanas Georgiceu. Njegovo zaduženje bilo je da obiđe franjevačke samostane u Provinciji Bosna Srebrena/lat. Bosna Argentinea i važnija naselja, te o njima prikupi što je moguće podrobnije podatke. U izvještaju koji je nakon obavljenog putovanja sastavio i dostavio kralju, Đorđić je za kasabu Neretva naveo je da je bila selo,[44] dok je za kasabu Belgraddžik/Konjic naveo da u njoj svoje sjedište ima kadija.[45]
Sasvim pouzdan podatak o položaju nahije bosanska Neretva u sudsko-administrativnoj organizaciji, je navod u zvaničnom kalendaru /Salname Osmanskog carstva za 1046, odnosno 1636/1637. godinu. U njoj je navedeno da sarajevskom mullaluku[46] pripadaju nahije Saraj, Trnovo, Visoko, Kreševo, Neretva i Prozor.[47]
Ni u popisu kadiluka evropskog dijela Osmanskog carstva (Rumelijski, Budimski, Bosanski i Kanjiški beglerbegluk) iz 1060, odnosno 1650. godine, koji je sastavio hadži Kalifa,[48] nema samostalnog kadiluka Neretva. Za nahiju Bosanska Neretva navedeno je da je u sastavu sarajevskog mullaluka.
Da je ovaj navod tačan, potvrđuje i popis kadiluka evropskog dijela Osmanskog carstva koji je 1078, odnosno 1667/68. godine obavio vojni kadija/ kadiasker Rumelijskog beglerbegluka Abdulkadir-efendija. U tom popisu navedeno je da je nahija Bosanska Neretva u sastavu sarajevskog mullaluka.[49]
Ove navode potvrđuje i jedan hudždžet naiba sarajevskog mulle u nahiji Bosanska Neretva Alija iz 1090, odnosno 1679/1680. godine.[50]
Poslije ovoga, u svim dostupnim pisanim spomenicima, za nahiju Bosanska Neretva navođeno je da je ispostava/nijabet sarajevskog mullaluka sa sjedištem naiba sarajevskog mulle u kasabama Neretva i Seonica. O tome postoje brojni pisani spomenici.
Naib sarajevskog mulle Abdullah, izdao je početkom ševvala 1134, odnosno 15. srpnja/jula 1722. godine hudždžet, kojim potvrđuje da su Sulejman i Smail sinovi Muslima, te Muhammed sin Hurrema iz Neretve, prodali[51] šest njiva Memiji sinu Redžepa, Salihu sinu Ahmeda i Jusufu sinu Sulejmana iz Podhuma, za iznos od 400 akči.[52]
Bujruldija naiba sarajevskog mulle u nahiji Bosanska Neretva
Abdullaha od 15. jula 1722. godine o ispravnosti kupoprodaje
tapije na njive u selu Podhum (Bosanska Neretva)
U popisu kadiluka evropskog dijela Osmanskog carstva[53] koji je 1150, odnosno 1737/1738. godine obavio Mostarac Abdullah Hurremović[54] među nahijama u sastavu Sarajevskog mullaluka, navedena je i nahija Bosanska Neretva.[55]
Bosanski valija Kapudan Mehmed-paša (1764-1765) Hurremović, uputio je 15. zul-hidždže 1178, odnosno 5. lipnja/juna 1765. godine bujruldiju kadijama Neretve, Fojnice, Visokog, u položaju naiba sarajevskog mulle, Belgraddžika, Bekije Imotski (sa sjedištem u Ljubuškom o.p.), Novosela (zapadna Bosna), Hlijevna i Prusca, te kapetanima i ajanima ovih nahija o pojavi i suzbijanju hajdučije.[56]
U jednom zapisniku o ostavinskoj raspravi/tur. kassam defter, koji je nastao 19. džumadel-uhra 1190, odnosno 5. kolovoza/augusta 1776. godine, vidi se da je rasprava vođena pred sarajevskim mullom, a odnosila se na podjelu zaostavštine umrlog Bektaš-bega iz kasabe Neretva, mahala Gornji Konjic/danas Donje Polje.[57]
Zapisnik od 5. kolovoza/augusta 1776. godine s ostavinske rasprave
U arzu sarajevskog mulle naibu u nahiji Bosanska Neretva Ebu Bekiru od 16. muharrema 1200, odnosno 19. studenog/novembra 1785. godine, naloženo je sakupljanje taksita u visini od 120 akči za potrebe opravke sarajevske tabije (tvrđave).[58]
U izvještaju naiba sarajevskog kadije u nahiji Bosanska Neretva i sarajevskog mulle Divanu (oko 1790), sadržana je i neka naredba kadijama u nijabetu Bosanska Neretva i kadiluku Belgraddžik da gone odmetnike.[59]
U bujruldiji bosanskog valije Ibrahima Hilmi-paše (1808-1812) od 17. ramazana 1223, odnosno 6. studenog/novembra 1808. godine, o progonu ciganske bande Vardića, spominju se kadiluci Fojnica, Visoko, Zenica, Neretva, Kreševo i Rama.[60]
Murasela (pismo)[61] kadije i muftije Feriščije, Osmana, naiba sarajevskog mulle u nahiji Bosanska Neretva od 3. ramazana 1235, odnosno 14.
lipnja/juna 1235, odnosno 1820. godine, koja se odnosi na neko nasljedstvo.[62]
U bujruldiji mutesellima Kliškog sandžaka od 13. ramazana 1239, odnosno 12. maja 1824. godine opet se navodi neka banda koja je pobila ljude kod Hajdučke česme u Neretvi, pa se strogo naređuje da se zločinci pronađu.[63]
U bujruldiji bosanskog valije Šerif Sirri Selim-paše Orsonovića (1822-1825) iz 1238, odnosno 1822/1823. godine, upućene naibu sarajevskog mulle u nahiji Bosanska Neretva, ajanima i ostalim prvacima te nahije, ponovo im se strogo nalaže gonjenje navedene hajdučke bande.[64]
[1] Šabanović, H.: BOSPAŠALUK, 127
[2] Knežija tvrđave Borovac s istoimenom tvrđavom pala je u osmanske ruke u okviru velikog osmanskog udara 1463. godine. Osmanlije su je brzo izgubile i ponovo zauzele u okviru svoga protuudara 1465. godine. Budući je to bila jedina tvrđava u Hercegovoj zemlji, koju su Osmanlije osvojili do 1465. godine, popisana je tvrđavama u Kraljevoj zemlji 1468/1469. godine, iako je u to vrijeme i Knežija tvrđave Vrabač, s istoimenom tvrđavom, bila u osmanskim rukama.
[3] U ovom popisu nahije tvrđava nisu bile posebno iskazane.
[4] Stara srednjovjekovna župa Skoplje/ Uskopje dijelila se na Gornje Uskoplje s trgom Prusac ili Biograd/ Belgrad ili Akhisar i trgom Vesela Straža, te Donje Uskoplje s trgom Gračanica i tvrđavom Susid. U velikom proljetno-ljetnom udaru na Bosansko kraljevstvo 1463. godine Osmanlije su zaposjeli župu Gornje Skoplje, ali su je u protuudaru Ugra i hercegovačke vojske pod komandom Vladislava Stipanovića Kosače, brzo izgubili. Kralj Matija-Matijaš Korvin je župu Donje Skoplje darovao Vladislavu. Vjerovatno je do 1503. godine konačno pala u osmanske ruke. Sudbina župe Gornje Skoplje ostala je nepoznata sve do 1516. godine, kada se prvi put javlja u Zbirnom katastarskom popisu Bosanskog sandžaka iz te godine.
[5] Trešnjevo je bila tvrđava na desnoj strani rijeke Trešanice. Naziv je dobio po planinskom prijevoju Trešnjevo ili prema rječici Trešnjici (Črešnjica) a današnjoj Trešanici, desnoj pritoci Neretve (u nju se ulijeva u samom gradu Konjicu). Trešnjevo su Osmanlije porušili prije 1470. godine. U prvom Opširnom katastarskom popisu Hercegovačkog sandžaka 1475-1477. godine, izrijekom se navodi da više ne postoji (Izvorni popis, 165a; Aličić, S.A.: Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina, 385 (POPISHERSANDŽAKA).
[6] U velikom udaru na Bosansko kraljevstvo 1463. godine, Osmanlije su zaposjeli dio srednjovjekovne župe Hlijevno/Livno, zajedno s tvrđavom Hum, ali ju je ubrzo nakon toga od Osmanlija preoteo ugarski kralj Matija-Matijaš Korvin. Tvrđava Hum spominje se u Zbirnom katastarskom popisu Bosanskog sandžaka iz 1468/1469. godine, a ostali dio buduće nahije Hlivno s varoši Livno u Zbirnom katastraskom popisu Bosanskog sandžaka iz 1485. godine. To znači da su Osmanlije župu povratili poslije 1468/1469, a prije 1485. godine.
[7] Župu, kasnije nahiju Gradčac/Gradac, sa sjedištem u istoimenom trgu/danas Pazarić, činila su sela od Ivan sedla do Zovika: Raštelica, Lokve, Ljubuški, Korča, Kalice, Dvorište, Bržević ili Pržević, Izbavak Gornji, Izbavak Donji, Hubi, Lokve i drugi. U Zbirnom katastraskom popisu Bosanskog sandžaka iz 1468/1469. godine, nahija je imala je 62 kuće/domaćinstva i 19 neoženjenih muškaraca. Sami trg Gradčac/danas Pazarić imao je 10 kuća/domaćinstava i šest neoženjenih muškaraca.
[8] Šabanović, H.: BOSPAŠALUK, 127-128
[9] N.dj. 127.
[10] Ovaj Šabanovićev navod, prema kojemu se nahija Hercegovačka Neretva prvi put spominje u popisu Bosanskog sandžaka iz 1468/1469. godine, u suprotnosti je s njegovim navodima na strani 126. Kao što je to već rečeno, ova je nahija bila mnogo prostranija od navedenog, a u njenom sastavu do 1537. godine bila je i nahija Kom.
[11] Radi se o podgrađu grada Biograda/ Belgrad, koji je i prije dolaska Osmanlija imao položaj trga, a nosio je naziv Podbiograd i Biograd.
[12] Šabanović, H.: BOSPAŠALUK, 140-141.
[13] Šabanović je napomenuo da se sravni sadržaj teksta njegove knjige na strani 126, na kojoj je dato više pojedinosti o nahiji Hercegovačka Neretva u položaju srednjovjekovne župe i kasnije nahije Hercegovačka Neretva.
[14] Vjerovatno je ostao na dužnosti i 1485. godine, jer se u Zbirnom katastarskom popisu Bosanskog sandžaka iz 1485. godine, u istom selu i s istim godišnjim prihodom, spominje timar gospodina neretvanskog kadije.
[15] Šabanović, H.: BOSPAŠALUK, 157
[16] Stara srednjovjekovna župa Skoplje/ Uskopje dijelila se na Gornje Uskoplje, s trgom Prusac ili Biograd/ Belgrad ili Akhisar i trgom Vesela Straža, te Donje Uskoplje s trgom Gračanica i tvrđavom Susid. U velikom proljetno-ljetnom udaru na Bosansko kraljevstvo 1463. godine, Osmanlije su zaposjeli župu Gornje Skoplje, ali su je u protuudaru Ugra i hercegovačke vojske pod komandom Vladislava Stipanovića Kosače, brzo izgubili. Kralj Matija-Matijaš Korvin je župu Donje Skoplje darovao Vladislavu. Vjerovatno je do 1503. godine konačno pala u osmasnke ruke. Sudbina župe Gornje Skoplje, ostala je nepoznata sve do 1516. godine, kada se prvi put javlja u Zbirnom katastarskom popisu Bosanskog sandžaka iz te godine.
[17] Do ovoga zaključka došlo se je tako što se provjeravanjem utvrdilo da ove nahije nije bilo tada ni u sastavu kadiluka Bobovac, kao susjednog, a teško je povjerovati da ju je popisivač jednostavno iz popisa ispustio. Posljednji put, oblast Povrbasja spomenuta je u osmanskim rukama 1480. godine, kada je iz Prusca/ Akhisar bosanski sandžak-beg Skender-beg Mihajlović (1477-1488) uputio pismo Dubrovačanima ( Šabanović, H.: BOSPAŠALUK, 129).
[18] Ovo je bila vlaška nahija, jer je u svakom od 24 sela bio smješten po jedan katun Vlaha s oko 162 domaćinstva, koja su plaćala 8.920 akči fulurije. Da li je baš do 1512. godine, kada su Osmanlije osvojile Srebreničku banovinu, u njihove ruke pao i Blagaj na Sani, kako to tvrdi Hazim Šabanović (BOSPAŠALUK, 56 i 154), nije pouzdano i to iz dva razloga: prvo, što se radi o vrlo udaljena dva dijela Bosne i drugo, što se ne spominje da je tada u osmanskim rukama bilo i neko drugo mjesto iz okruženja. To isto važi i za srednjovjekovnu župu Unac/danas Drvar, za koju Šabanović tvrdi da su je Osmanlije osvojili prije 1513. godine, dakle, kada i Blagaj na Sani (BOSPAŠALUK, 56). Da je ova pretpostavka osnovana, dokazuje i drugi Šabanovićev navod vezan za ovu posljednju nahiju, za koju sada kaže da se prvi put spominje u Opširnom katastarskom popisu Bosanskog sandžaka 1528-1530.godine, što je tačno (BOSPAŠALUK, 154). Župu Veliki Pset/danas Bosanski Petrovac, Šabanović i ne spominje.
[19] Ove sve tri nahije, bile su vlaške. Šabanović je dao podatke za nahiju Dlamoč /danas Glamoč i Kupres. Prema Opširnom katastarskom popisu Bosanskog sandžaka iz 1528-1530. godine, u nahiji Dlamoč bilo je devet katuna Vlaha sa 32 kuće i osam neoženjenih muškaraca, koji su plaćali 1.760 akči filurije, a u nahiji Kupres, 12 katuna smještenih u isto toliko sela, sa 79 kuća i 17 neoženjenih muškaraca.
[20] U upravnoj organizaciji, ova je nahija bila u sastavu Hercegovačkog sandžaka.
[21] Ne zna se da li je na mjestu današnjeg Grahova (Bosanskog) prije osmanskog zaposjedanja bilo neko naselje sa drugim nazivom ili se radi o potpuno novom naselju, koje su osnovali doseljeni Vlasi iz Banjana/Piva i dali mu naziv po istoimenom tamošnjem selu. Hazim Šabanović nije naveo nikakve podatke o broju vlaških katuna i sela, kuća i neoženjenih muškaraca u ovoj nahiji.
[22] Poslije prestanka rada kadiluka Neretva sa sjedištem u kasabi Neretva/Konjic, osnovan je bio kadiluk pod istim nazivom sa sjedištem u Gabeli. Pronašao sam pisani spomenik o ovome kadiluku iz 995/ 1586. godine kada je njegov kadija bio Nesuh (DAD, AT, Serija 75,4067).
[23] Šabanović, H.: BOSPAŠALUK, 192-193.
[24] Nije navedeno ime onoga koji je tekst transliterirao sa osmansko-turskog pisma i preveo na bosanski jezik, ali se osnovano može pretpostaviti da je to bio sam autor.
[25] Te godine sarajevski kadiluk obuhvatao je teritoriju sljedećih nahija: Sarajevo,Trnovo, Fojnica, Kreševo, Bosanska Neretva, Rama i Visoko.
[26] U vrijeme od kada su u njoj svoje sjedište imali naibi sarajevskog mulle, Seonica je, zacijelo, imala položaj kasabe, ali se iz pisanih spomenika nije moglo utvrditi kada je taj položaj stekla. U jednom kassam defteru/zapisniku o ostavinskoj raspravi, koji se odnosio na podjelu neke zemlje, izrijekom se navodi i kasaba Seonica (GHB, SSK, 72, 73).
[27] Bogdanović, M.: Ljetopis Kreševskog samostana, 91 (LJETOPISKREŠSAM).
[28] Šabanović, H.: BOSPAŠALUK, 213.
[29] O tome ima dosta navoda u pisanim spomenicima zbirke Acta turcarum (AT) Državnog arhiva u Dubrovniku (DAD)
[30] Turski dokumenti do kraja XVI vijeka, IPZ, 2,1949.
[31] O tome će biti više riječi u poglavlju O značajnim događajima na području općine Konjic i njegove okoline.
[32] GHB, SSK, 2, 93.
[33] Radi se o Mehmed-begu Opukoviću, zvanom Karađoz-beg, bratu velikog vezira Rustem-paše Opukovića rodom iz sela Drozgometva/Drozgometina u sarajevskoj nahiji. Karađoz-beg je bio nadzornik/nazir nad izvođenjem radova na izgradnji mostarskog starog mosta (1566) i poznati vakif. Najznačajnije njegove zadužbine su Karađoz-begova džamija (1565/1566) i medresa u Mostaru (1570).
[34] U ovo vrijeme bilo je dosta zbrke oko naziva kasaba na desnoj i lijevoj strani Neretve: Neretva-Konjic i Belgraddžik-Konjic.
[35] KANUNAME, 159-168.
[36] Huda
[37] Izvorno izdanje vakufname nalazi se u GHB, a registrirano je pod brojem 169 u posebnoj zbirci, a njen se prijepis nalazi u Sidžilu prijepisa vakufnama u Bosni i Hercegovini, GHB,Knjiga 1, 162. Prijevod vakufnama na bosanski jezik nalazi se u zborniku VAKUFNAMEBiH, 157-159.
[38] DAD, AT, Serija 75, 4067
[39] Šabanović, H.: BOSPAŠALUK, 195
[40] Za ovaj navod Šabanović nije naveo uporište.
[41] DAD, AT, Serija 75, B 19
[42] Hadžibegić, H.: Glavarina u Turskoj carevini, 7 (GLAVARINA,).
[43] Sasvim pouzdano se zna da je u to vrijeme nahija Bosanska Neretva pripadala Kliškom, a nahija Belgraddžik Hercegovačkom sandžaku. Objašnjenje za uvrštavanje kadiluka Belgraddžik u Kliški sandžak mogla bi se naći samo u tome da je ova nahija bila u istom naplatnom krugu s nahijom Bosanska Neretva. Što se spominjanja kadiluka Neretva tiče, može se sa sigurnošću uzeti da se radi o nijabetu sarajevskog mullaluka u nahiji Bosanska Neretva.
[44] Ovdje je Đorđić pogriješio, jer je trg Neretva mnogo ranije postao kasaba.
[45] Rački, F.: Prilozi za geografsko-statistički opis Bosanskog pašaluka, 173-195
[46] Godine 1578. sarajevski kadiluk podignut je na razinu mullaluka (kadiluka višeg reda). Do godine 1584. nosio je naziv bosanski mullaluk, a poslije toga sarajevski mullaluk sve do ukidanja kadiluka kao sudsko- administrativnih jedinica 1835.godine.
[47] GHB, SALNAME.
[48] Mustafa sin Abdullahov, koji se potpisivao sa Katib Čelebić, Aini-Ali i Hadži kalifa (od 1650.) bio je poznati osmanski geograf XVII stoljeća. Napisao je veći broj radova iz oblasti geografije i političke historije. Među njegovim djelima posebno se ističe ono koje nosi naslov O balkanskom poluostrvu, u okviru kojega je posebno obradio oblasti Rumelijskog i Bosanskog beglerbegluka i dao njihov geografsko-politički opis. Ovaj Hadži Kalifin rad prvi je na njemački jezik preveo poznati njemački osmanista Joseph Hammer i objavio pod naslovom: Rumeli und Bosna geographisch beschreiben vom Mustafa ben Abdullah Hadci halifa. Isti ovaj rad na srpski jezik preveo je Stojan Novaković i objavio pod naslovom: Hadži Kalifa ili Čatib Čelebija turski geograf XVII veka (O Balkanskom poluostrvu).
[49] Bašagić, S.: Kako se za turske uprave Jugoslavije dijelila na kadiluke.
[50] ABH, ZPO, 683.
[51] Ovaj navod o prodaji, ne treba doslovno shvatiti, jer se njive kao mirijska zemlja iz grupe rajinskih baštinskih zemalja nisu mogle prodavati kao vlasništvo, ali su se mogle prodati tapije sa pravom njihovog uživanja/hakk-i tessaruf i pravom stalnosti na zemlji/ hakk-i karar.
[52] GHB, A- 2719/TO.
[53] Evropski dio Osmanskog carstva, koji je do osnivanja Budimskog sandžaka 1541. bio u sastavu Rumelijskog beglerbegluka (a azijski u sastavu Anadolskog beglerbegluka), u historiografiji je poznat kao Evropska Turska. Kasnije je ovaj pojam proširen i na ostale novoosnivane beglerbegluke (Budimski, Kanjiški, Srijemski).
[54] Abdullah Hurremović rodom je iz Mostara.
[55] Šabanović, H.: Popis kadiluka u Evropskoj Turskoj od Mostarca Abdullaha Hurremovića.
[56] GHB, SSK, 7, 38.
[57] GHB, SSK, 18, 85.
[58] Isto.
[59] GHB, SSK, 29, 124 i 146.
[60] GHB, SSK, 48, 51
[61] Murasela je arapska riječ, a označava pismo ili obavještenje. U šerijatsko-pravnoj stilistici znači dopis jednog kadije drugom, svome naibu pa i nekom drugom licu, kojim ga ovlašćuje da u njegovo ime obavi neki pravni posao ili njome priopći presudu suda u nekom sporu. Muraselom se naziva i posebno pismo, ovlašćenje šejhul-islama koje je izdavano kadijama uz pismo o imenovanju, ali i objava nekog pravnog akta (na primjer, utvrđivanje maksimalnih cijena prehrambenih proizvoda i dr.).
[62] Buturović, D.: Murasela kadije i muftije neretvanske nahije Feriščije Osmana od 3. ramazana 1235. .(Autor nije naveo ustanovu i zbirku u kojoj se ovaj pisani spomenik nalazi, ali se može pretpostaviti da je bio u njegovom posjedu).
[63] OIS, VA, 4366
[64] ABH, ZPO, 50