Historijat džamije
Vardačka džamija u Konjicu smještena je u naselju Varda po kom u narodu i nosi svoje ime. Vardačka džamija je, po Hivziji Hasandediću, bila jedna od osam molitvenih mjesta koje je spomenuo Evlija Čelebija u svom „Putopisu“ 1664. godine. Hivzija Hasandedić navodi da je graditelj ove džamije Husein-beg starenik vardačke porodice Mulić. Pretpostavlja se da je njegov mezar onaj koji se i danas nalazi uz mihrabski zid Vardačke džamije. (Hivzija Hasandedić: Hercegovački vakufi i vakifi, 65.)
Dr. Jusuf Mulić u knjizi „Konjic i njegova okolina za vrijeme osmanske vladavine“ navodi da je ovu džamiju sagradio Husein-beg buljukbaša, sin Mehmed-bega. (Mulić, nav.dj. str. 156.)
U knjizi „Četiri stoljeća Mostarskog muftijstva“ dr. Mulić, navodeći da je kao vakif Vardačke džamije naveden Husein-beg Mulić i prateći dolazak Mulića u Konjic, izvodi zaključak da ova džamija nije mogla biti sagrađena do 1684. godine kada ova porodica tek dolazi u Konjic iz Boke Kotorske. U zabilješci u ruznamče defteru za ovu džamiju se navodi podatak o imenovanju imama. Godine 1769/70. je umjesto Huseina postavljen Fazlulah. Tu se navodi da je Husein-beg po činu buljukbaša i da mu je otac bio Mehmed-beg.
Isti autor (Mulić) navodi u tekstu „DVIJE ZNAČAJNE GODIŠNJICE GRADA KONJICA“ u časopisu za kulturno i historijsko naslijeđe HERCEGOVINA (15-16 Mostar, 2003.,) da je “Vardačka ili Husein-begova, sagrađena između 1585. i 1604. godine.“
Citat iz teksta, str 28: „…izgrađeno je pet džamija, od kojih jedna u kasabi Neretva (Repovačka sagrađena u prvoj polovini XVII vijeka i četiri u kasabi Konjice Čaršijska ili Huudaverdi Bosna Mehmed-bega, koja danas nosi naziv Junuz-čauševa, sagrađena prije 1579. godine, Prkanjska ili Sulejman-pašina, sagrađena i prije 1585. godine, Vardačka ili Husein-begova, sagrađena između 1585. i 1604. godine i Tekijska ili Mehmed-begova, sagrađena između 1622. i 1649. godine) i jedno otvoreno molitveno mjesto u kasabi Neretva (Musalla, koju je prije 1579. godine uredio Lutfi hodža sin Alije); prije 1570. otvaranje prvog mekteba u kasabi Neretva, a drugoga u isto vrijeme ili neposredno nakon toga u kasabi Belgraddžik; otvaranje dviju medresa, od kojih jedna halvetijska (Junuz-age prohe) i jedna derviška (Mehmed-bega):“
Huseina Đogo i Fehima Nametak naveli us da je Vardačku džamiju sagradio izvjesni Softa od kojeg vodi porijeklo porodica Softić, koje odavno nema na Vardi. Ovog Softu povezuju sa Softom koji se spominje u narodnoj pjesmi iz XVII vijeka koja govori: „Ićindija u Konjicu gradu, Arap nosi Mijatovu glavu, Konjičani muštuluke daju, Hadži Zuka tri dukata žuta, S Varde Softa dva bijela groša…“
Samo ime „varda“, kako navodi Mulić, izvedeno je iz latinske riječi gvardia, što znači straža, stražarnica.
Slika: Izgled džamije nakon rušenja vrha minareta 1992.godine.
Ova džamija je od kraja Drugog svjetskog rata pa sve do 1971 godine, bila od strane ondašnejg režima pretvorena u magacin.
1971. godine, je vraćena je na brigu Islamskoj zajednici i do 1973 se renovirala, te se od tada u njoj klanja svih pet vakata namaza.
Džamija je renovirana i 1989. godine za vrijeme glavnog imama rahmetli Safet ef. Karamana. prvog proširivanja i obnavljanja 2008/09. godine, imala kvadratnu osnovu 7,6 x 7,6 m. Krov je bio na četiri vode i prvobitno je bio pokriven pločom. Ulazna vrata su bila svedena na ćemer, a okvir od kamena s dvokrilnim vratima. Unutrašnjost džamije nije imala nikakvih posebnih dekoracija. Mihrab je do obnove bio uklesan u zid džamije bez dekoracija.
Kao i većina Konjičkih džamija i Vardačka džamija je priličito oštećena u agresiji na Konjic, odnosno čitavu Bosnu i Hercegovinu, u periodu 1992-1996.g. Projektilom ispaljenim s položaja srpskocrnogorskog agresora 6.9.1992. godine uništen joj dio munare iznad šerefe, a od posljedica granatiranja došlo je i do drugih oštećenja na krovu i zodivima džamije.
Prilikom obnavljanja vođeni idejom da munara ove džamije bude znak spomena na vakat koji nam se desio predstavnici Islamske zajednice su odlučili da restaurirajući ovu džamiju i munaru ne obnavljaju dio koji je porušen tako da je ovo danas jedna od rijetkih džamija u Bosni i Hercegovini koja nema vrh munare.
Džamija je u vrijeme službovanja imama rahmetli Ahmeda ef. Zatege 1998/99 godine, obnovljena i proširena. Nekadašnje predvorje džamije je pretvoreno u džamijski prostor, a ulaz u džamiju obzidan i ustakljen prema haremu džamije te je u sklopu tog proširenja izgrađena i prostrana abdesthana. Tom prilikom urađen je i novi mihrab od rezbarenog drveta kao i novi minber, a džamijski zidovi ukrašeni su levhama od drveta.
Ahmet ef. Zatega
Po odlasku u penziju Ahmet ef. Zatege za imama ove džamije je u decembru 2006. godine postavljen Alija ef. Drkić.
2008. godine je urađena podloga i grijanje u ovoj džamiji a nakon Kurban-bajrama, 2015. godine na Vardačkoj džamiji počeli su radovi na novoj sanaciji i rekonstrukciji džamije. Ovom sanacijom je molitveni prostor džamije koji su činile dvije zidom razdovjene prostorije, spojen u jednu prostoriju, krov je skinut, vanjski zidovi podignuti za pola metra i ispod krova ugrađeni prozori a sama unutrašnjost krova urađena u obliku kupole. Na molitvenom prostoru uz spoljne zidove su urađeni i lijepi detalji u keramici a postavljena je i nova prostirka. Na fotografijama možete vidjeti detalje novog izgleda ove džamije.
Imami u ovoj džamiji od njenog renoviranja 1973.g.:
-Smajil ef. Prevljak,
-Omer ef. Kozić,
-Safet ef. Karaman,
-Omer ef. Mulamehmedović,
-Osman ef. Džajić,
-Numan ef. Ćosić,
-Ahmet ef. Zatega
i sadašnji imam Alija ef. Drkić.
Prije se kao imami navode: trgovac Hadži Ahmetaga, Mehmedalija Hadžić sin Ahmetage, dugogodišnji predjsendik odbora Gajret u Konjicu. On je bio imam sve do zatvaranja džamije. Među mujezinima ove džamije navode se: Hadžić Mehmedalija, Pirkić Ejubaga, Pirkić Sulejman, Hadžić Jusuf, Hadžizukić Ibrahim .
Alija ef. Drkić