Priredio: E.B.
Hrana srca (arapski Qūt al-qulūb) najvažnije je djelo Ebu Taliba el-Mekkija (umro 386. h. / 996. godine) i jedan od prvih velikih priručnika islamske duhovnosti. Ovaj prikaz opisuje ko je bio autor, kako je knjiga sastavljena i šta donosi u svakom od svojih 48 poglavlja.
Puni naslov glasi Qūt al-qulūb fī muʿāmalat al-maḥbūb wa-waṣf ṭarīq al-murīd ilā maqām al-tawḥīd, to jest Hrana srca u ophođenju s Voljenim i opis puta murida do stepena tevhida. Autor ga navodi na samom početku djela:
وبعد فهذا كتاب قوت القلوب في معاملة المحبوب ووصف طريق المريد إلى مقام التوحيد
„A zatim, ovo je knjiga Hrana srca u ophođenju s Voljenim i opis puta murida do stepena tevhida.“ (I, 7)
Naslov već govori šta je u knjizi važno. Riječ muʿāmala (ophođenje) znači sve ono što čovjek čini prema Bogu: namaz, post, zikr, zaradu, ishranu, brak. Riječ qūt znači hranu koja održava život, onu svakodnevnu, a ne izobilje. El-Mekki želi reći da srcu treba stalna i redovna hrana, kao i tijelu, i da tu hranu daje ispravno i iskreno ophođenje s Bogom u svakodnevnom životu.
Osnova prikaza je izdanje koje je priredio dr. ʿĀṣim Ibrāhīm al-Kayyālī, objavljeno u Bejrutu kod izdavača Dār al-kutub al-ʿilmiyya, drugo izdanje, 1426. h. / 2005. godine, u dva toma. Tekst sam čitao u digitalnoj verziji na stranici al-Maktaba al-Shamila (Sveobuhvatna biblioteka), čija numeracija stranica odgovara štampanom izdanju.
Uputnice u prikazu glase ovako: I, 302 znači tom I, stranica 302 tog izdanja. Arapske citate prenosim u originalu, a prijevod na bosanski je moj.
Djelo u ovom izdanju ima blizu hiljadu stranica. Za ovaj prikaz nisam pročitao cijeli arapski tekst. Pročitao sam naslove svih poglavlja, početne stranice poglavlja i odabrane odlomke. Za ostalo sam se oslanjao na naučnu literaturu navedenu na kraju.
Zato opisi poglavlja nemaju svi istu težinu. Kod ključnih poglavlja opis govori o sadržaju. Kod kratkih obrednih poglavlja opis uglavnom prenosi temu iz naslova i ono što je na prvim stranicama. Na mjesta gdje nešto treba provjeriti u originalu posebno upozoravam.
Autor i nastanak djela
O životu Ebu Taliba el-Mekkija zna se malo, a gotovo sve što se zna dolazi iz nekoliko kratkih biografskih zapisa. Puno ime mu je Muhammed b. Ali b. Atijje el-Harisi. Nadimak el-Mekki (Mekkelija) dobio je po tome što je odrastao i učio u Mekki, a ne po mjestu rođenja.
Porijeklo i školovanje
Po pisanju el-Hatiba el-Bagdadija i Ibn Hallikana, el-Mekki je bio iz oblasti Džibal (Planinska oblast) u zapadnom Iranu. Kao dječak je došao u Mekku i tu učio hadis i Kur'an. Jedan od njegovih ranih učitelja bio je Ebu Seid el-A'rabi (umro 341. h. / 952), učenik slavnog bagdadskog sufije Džunejda.
Iz Mekke je otišao u Basru. Tu se vezao za krug salimija, učenika Sehla et-Tusterija i njegovog učenika Ibn Salima. Ahmeda b. Salima (umro oko 967) el-Mekki u Hrani srca zove „naš šejh“. Izvori često miješaju oca i sina iz porodice Ibn Salim, pa i kod tog podatka treba biti oprezan.
Utjecaj Sehla et-Tusterija vidi se u cijeloj knjizi. Odatle dolazi el-Mekkijeva strogost prema hrani i njegovo uvjerenje da glad čisti srce. Izvori pričaju da je i sam živio vrlo skromno i da se jedno vrijeme hranio divljim biljem.
Bagdad i jedna sporna rečenica
Iz Basre je el-Mekki prešao u Bagdad i tamo držao vaz. Prema el-Hatibu el-Bagdadiju, jednom je u govoru rekao rečenicu koju su slušaoci shvatili kao bogohuljenje:
ليس على المخلوقين أضر من الخالق
„Nema za stvorenja ništa štetnije od Stvoritelja.“
Ljudi su ga proglasili novotarom i napustili, a on je nakon toga prestao javno govoriti. Atif Khalil smatra da se radi o nesporazumu. El-Mekki je možda htio reći da stvarnu štetu i korist donosi samo Bog, a ne ljudi. Moguće je i da je u prenosu zamijenjena riječ: umjesto ḫāliq (Stvoritelj) možda je stajalo ḫalq (stvorenja). Za ovaj prikaz je važno to što ta rečenica pokazuje koliko je bila tanka granica između duhovnog govora i optužbe za herezu.
Smrt
El-Mekki je umro u Bagdadu 386. h. / 996. godine i ukopan je na mezarju Malikija. Postoji predanje da je prije smrti tražio da se, ako mu kraj bude lijep, po kaburu pospe šećer i bademi. Imao je sina Omera, koji je umro 444. h. / 1053.
Kada i gdje je knjiga napisana
Tačan datum nastanka djela nije poznat. Biblioteka Shamila prenosi mišljenje da je knjiga napisana u Mekki. El-Mekki u knjizi spominje Ebu el-Hasana Ibn Salima uz dovu za pokojnika, pa se zaključuje da je pisao nakon njegove smrti (oko 967. godine). Perzijska enciklopedija Wikifeqh zato stavlja nastanak djela poslije 360. h. Ovo pitanje treba smatrati otvorenim.
Rukopisi, izdanja i prijevodi
Hrana srca sačuvana je u velikom broju rukopisa, ali kritičkog izdanja još nema. Biblioteka Shamila navodi desetine rukopisa i više skraćenih verzija djela. Priredioč tamošnjeg opisa iznosi i mišljenje da štampani tekst nije sasvim isti kao izvorni: neki odlomci koje kasniji autori citiraju iz Hrane srca u štampanom tekstu se ne nalaze.
Štampana izdanja
| Godina | Mjesto i izdavač | Priredioč | Napomena |
| 1310. h. (1892/93) | Kairo, al-Maṭbaʿa al-Maymaniyya | bez priredioča | 2 toma; na marginama dva druga djela. Stara osnova na koju se oslanjaju kasnija izdanja. |
| 1995 | Bejrut, Dār Ṣādir | Saʿīd Nasīb Mukarram | 2 toma; često citirano u engleskoj literaturi (npr. Atif Khalil). |
| 1997 | Bejrut, Dār al-kutub al-ʿilmiyya | Bāsil ʿUyūn al-Sūd | 2 toma. |
| 2001 | Kairo, Maktabat Dār al-turāṯ | Maḥmūd b. Ibrāhīm al-Raḍwānī | Novo izdanje s obradom teksta. |
| 2005 | Bejrut, Dār al-kutub al-ʿilmiyya | ʿĀṣim Ibrāhīm al-Kayyālī | 2 toma, drugo izdanje; osnova ovog prikaza. |
Prijevodi
Jedini potpun prijevod na neki evropski jezik napravio je njemački islamolog Richard Gramlich (izgovor: Rihard Gramlih). Djelo je objavljeno pod naslovom Die Nahrung der Herzen (Hrana srca), Stuttgart: Franz Steiner Verlag, 1992-1995, u četiri toma. Treći tom donosi poglavlja 33-48, a četvrti bibliografiju i indekse. Gramlichov prijevod ima uvod i opsežan komentar, pa je i danas najbolji put do cijelog djela za onoga ko ne čita arapski.
Na engleskom postoje samo dijelovi:
- Mohd Azam b. Mohd Amin preveo je poglavlje o pokajanju u doktorskoj disertaciji An Evaluation of the Qut al-Qulub of al-Makki with an Annotated Translation of his Kitab al-Tawba (Ocjena djela Hrana srca s komentiranim prijevodom njegove Knjige o pokajanju), Univerzitet u Edinburghu, 1991. Disertacija je besplatno dostupna.
- John Renard (izgovor: Džon Renard) preveo je poglavlje o znanju u knjizi Knowledge of God in Classical Sufism (Spoznaja Boga u klasičnom sufizmu), New York: Paulist Press, 2004, str. 112-263.
- Saeko Yazaki donosi odabrane odlomke u studiji Islamic Mysticism and Abu Talib al-Makki: The Role of the Heart (Islamski misticizam i Ebu Talib el-Mekki: uloga srca), London: Routledge, 2012.
Na njemačkom je o poglavlju o znanju pisao i Zekirija Sejdini u knjizi „Die Nahrung der Herzen“: Glaube und Wissen bei Abū Ṭālib al-Makkī („Hrana srca“: vjera i znanje kod Ebu Taliba el-Mekkija), Frankfurt: Peter Lang, 2013.
Potpunog prijevoda na bosanski, koliko mi je poznato, nema. Ovo treba provjeriti u katalozima bosanskih biblioteka.
Kompozicija djela
Knjiga ima 48 poglavlja (faṣl) i kreće se od vanjskog prema unutrašnjem, a onda se opet vraća vanjskom životu. Na početku su obredi i raspored dana, u sredini je rad na srcu i znanje, a na kraju svakodnevni život: hrana, putovanje, brak, zarada.
Autor već u uvodu daje popis svih poglavlja s kratkim opisom svakog od njih (I, 7-10). Poglavlja su vrlo nejednaka. Najkraća imaju po dvije-tri stranice, a 32. poglavlje, o devet stepeni jekina, zauzima oko 280 stranica i prelazi iz prvog toma u drugi. Atif Khalil procjenjuje da taj dio čini blizu četvrtine cijelog djela. Drugo po dužini je 31. poglavlje, o znanju.
El-Mekki sam ne dijeli knjigu na veće cjeline. Podjela u tabeli ispod je moja i služi samo za lakše snalaženje.
| Cjelina | Poglavlja | Stranice | Tema |
| 1. Kur'anski temelj | 1-2 | I, 11-12 | Ajeti o djelima i o redovnim ibadetima |
| 2. Dan i noć murida | 3-15 | I, 13-83 | Evradi, zikr, dove, namazi, raspored noći |
| 3. Kur'an i posebna vremena | 16-22 | I, 84-136 | Učenje Kur'ana, odabrane noći, petak, post |
| 4. Rad na srcu | 23-30 | I, 137-223 | Obračun sa sobom, nefs, bdijenje nad sobom, misli srca |
| 5. Znanje | 31 | I, 224-301 | Vrste znanja, učeni ljudi ovog i onog svijeta |
| 6. Devet stepeni jekina | 32 | I, 302 – II, 135 | Pokajanje, strpljivost, zahvalnost, nada, strah, zuhd, tevekkul, zadovoljstvo, ljubav |
| 7. Vjera i čistoća nijeta | 33-38 | II, 136-276 | Temelji islama, islam i iman, sunnet, veliki grijesi, ihlas |
| 8. Svakodnevni život | 39-48 | II, 277-kraj | Hrana, siromaštvo, putovanje, imamet, bratstvo, brak, kupatilo, zarada, halal i haram |
Početne stranice poglavlja u drugom tomu izračunao sam iz numeracije Shamile, koju sam provjerio na više mjesta. Ipak ih treba smatrati približnim dok se ne uporede sa štampanom knjigom.
Unutrašnja logika
Na prvi pogled redoslijed djeluje neobično. Zašto knjiga o srcu počinje rasporedom namaza i zikrova, a ne govorom o ljubavi prema Bogu? Odgovor je u naslovu: el-Mekki opisuje put murida. Put počinje onim što čovjek može raditi svaki dan, a to je red u vremenu. Ko nema reda u danu i noći, neće imati ni reda u srcu.
Tek kad je dan uređen, autor prelazi na ono što se dešava iznutra: kako čovjek prati vlastite misli, kako se obračunava sam sa sobom i kako razlikuje dobar poticaj od lošeg. Iz toga izrasta pitanje znanja: koje znanje vodi Bogu, a koje samo hrani ugled? Tek onda dolazi devet stepeni jekina, koji su središte knjige.
Posljednji dio vraća čitaoca u svijet. Ali to više nije isti svijet kao na početku. Jelo, putovanje, brak i trgovina sada se posmatraju očima čovjeka koji je prošao stepene pokajanja, zuhda i tevekkula. Zato se u tim poglavljima stalno vraćaju isti pojmovi: ihlas, vera’ (oprez u sumnjivom) i halal zarada.
Recenzent Gramlichovog prijevoda Gerhard Böwering (izgovor: Gerhard Bevering) primijetio je da su poglavlja 41-47 sastavljena prilično nesređeno. Kraj knjige zaista više liči na zbirku pravila nego na zaokruženu cjelinu.
Temeljne ideje djela
El-Mekki ne piše teoriju o tome šta je Bog ni kako je svijet nastao. Njega zanima kako čovjek treba živjeti da bi mu srce ostalo živo. Atif Khalil zato Hranu srca naziva prvim velikim pokušajem da se izgradi ono što će se kasnije zvati „fikh srca“. Kao što fikh propisuje kako se klanja i posti, el-Mekki opisuje kako se pri tome mora držati srce. Ispod je sedam ideja koje se provlače kroz cijelu knjigu.
1. Vrijednost djela zavisi od srca koje stoji iza njega
Za el-Mekkija nema čistog vanjskog djela. Isti namaz može čovjeka približiti Bogu ili ga udaljiti, zavisno od toga šta se dešava u srcu dok klanja. Zato on uz svaki obred opisuje i unutrašnje stanje koje treba da ga prati. Post, na primjer, nije samo gladovanje do akšama:
الصوم مفتاح الزهد في الدنيا وباب العبادة للمولى
„Post je ključ zuhda na ovom svijetu i vrata ibadeta Gospodaru.“ (I, 132)
2. Vrijeme je čovjekov kapital
Ova ideja je možda najpraktičnija u knjizi. Po el-Mekkiju, čovjeka na Sudnjem danu neće pitati o tuđim djelima ni o tome šta je želio. Pitaće ga kako je proveo vlastito vrijeme:
لا يُسأل إلا عن أوقاته، ولا يحاسب إلا بساعاته
„Neće biti pitan osim o svojim vremenima, niti će polagati račun osim za svoje sate.“ (I, 178)
On ide i korak dalje i kaže da vjernik ima samo tri vrste vremena: vrijeme za ono što je Bog naredio ili zabranio, vrijeme za dobro djelo koje je preporučeno i vrijeme za dozvoljeno, koje čuva tijelo i srce. Sve ostalo je gubitak:
وليس للمؤمن وقت رابع
„Vjernik nema četvrtog vremena.“ (I, 159)
Zbog ove ideje prvih petnaestak poglavlja izgleda kao raspored sati. Za el-Mekkija raspored nije birokratija pobožnosti. To je način da se ni jedan sat ne izgubi.
3. Misli imaju izvor i treba ih razlikovati
El-Mekki posvećuje cijelo 30. poglavlje mislima koje čovjeku dolaze u srce (ḫawāṭir). Svaka misao, kaže on, dolazi iz jednog od tri izvora:
خطور همة نفس أو خطور عدوّ بحسد أو خطرة ملك بهمس
„Poticaj vlastite duše, poticaj neprijatelja iz zavisti ili šapat meleka.“ (I, 220)
On zatim daje imena različitim vrstama misli: misao koja nosi znanje o dobru je ilham (nadahnuće), ona koja nosi zlo je vesvese, misao o planiranju dozvoljenih stvari je želja i nada, misao o ahiretu je razmišljanje, i tako dalje. Svako ko je pokušao pratiti svoje misli tokom namaza prepoznaće o čemu el-Mekki govori. Slično učenje o mislima srca kasnije će razviti i el-Gazali u knjizi Oživljavanje vjerskih znanosti.
4. Stepeni se nadovezuju jedan na drugi
Važno je ne zamisliti devet stepeni kao stepenice na kojima se prethodna napušta čim se stane na sljedeću. El-Mekki izričito kaže suprotno:
واعلم أن مقام اليقين لا يزيل بعضها بعضًا ولكن يندرج بعضها في بعض
„Znaj da stepeni jekina ne uklanjaju jedan drugog, nego jedan ulazi u drugi.“ (I, 375)
Ko je stigao do tevekkula nije prestao biti pokajnik. Pokajanje i dalje živi u njemu, samo što više nije ono što ga najviše određuje. El-Mekki dodaje lijepo zapažanje: prethodni stepen čovjeku postaje znanje o kojem može govoriti, a stepen na kojem trenutno stoji ostaje tajna koju čuva za sebe.
5. Dvije vrste učenih ljudi
Najoštrije stranice knjige posvećene su učenjacima. El-Mekki razlikuje učenjake ahireta, čije znanje rađa strah od Boga, poniznost i odricanje, i učenjake dunjaluka, koji znanjem zarađuju ugled i imetak. Khalil zato tvrdi da je knjiga, uz odbranu sufizma, i oštra kritika vjerske elite tog vremena. Za el-Mekkija je znak pravog znanja ponašanje čovjeka, a ne broj knjiga koje je pročitao.
6. Zuhd počinje od tanjira
El-Mekki zuhd (odricanje od dunjaluka) ne vidi kao bijeg u pećinu. Prvi korak zuhda je da čovjek pazi šta jede i odakle mu zarada. On prenosi riječi Sehla et-Tusterija:
أزهد الناس في الدنيا أصفاهم مطعماً
„Najveći zahid na ovom svijetu je onaj čija je hrana najčistija.“ (I, 446)
Zato se pitanje halal hrane i zarade provlači kroz cijelu knjigu i zatvara je: posljednje poglavlje govori upravo o halalu i haramu.
7. Ljubav kao vrhunac
Posljednji od devet stepeni je ljubav prema Bogu (maḥabba). El-Mekki kaže da se ljubav teško može opisati, kao što se i Bog teško može spoznati razumom. Tevekkul i zadovoljstvo on vidi kao stanja koja proizlaze iz ljubavi. Kad ljubav obuzme srce, čovjek više ne slijedi red koji je autor do tada opisivao:
فالحب إذا وصل إلى هذا الموضع من العبد لم يملك المحبّ نفسه
„Kad ljubav stigne do tog mjesta u čovjeku, zaljubljeni više ne vlada sobom.“ (II, 112)
Ovo je zanimljiv obrat. Knjiga koja je stotinama stranica gradila red i raspored završava priznanjem da najviše stanje više ne stane u raspored.
Sažeci poglavlja 1-31
Prvih 31 poglavlje čini prvi tom i vodi čitaoca od rasporeda dana do pitanja znanja. Kod poglavlja označenih napomenom (prema naslovu) nisam čitao tekst, pa opis prenosi samo temu iz naslova i autorovog popisa.
Kur'anski temelj (poglavlja 1-2)
- Ajeti o ophođenju s Bogom (I, 11). Poglavlje sadrži samo niz ajeta, bez autorovog komentara. Svi govore isto: nagrada i stepen zavise od onoga što čovjek radi. Među njima su ajet „A čovjeku pripada samo ono što sam uradi“ (53:39) i ajet o onome ko želi ahiret i trudi se za njega (17:19). Time autor od prve stranice postavlja temelj: put do Boga je put djela.
- Ajeti o evradima noći i dana (I, 12). Ajeti koji govore o zikru u određena doba dana i noći, kao kur'anska osnova za raspored koji slijedi. (prema naslovu)
Dan i noć murida (poglavlja 3-15)
- Rad murida u danu i noći (I, 13). Dan počinje zorom. Murid klanja dva rekata sunneta sabaha, uče u njima suru el-Kafirun i el-Ihlas, zatim sedamdeset puta traži oprost i stotinu puta izgovara tesbih i tevhid. Autor navodi različite predaje o tome da li se u tim rekatima uči tiho ili glasno i ostavlja obje mogućnosti.
فليصلِّ العبد ركعتَي الفجر
„Neka rob klanja dva rekata zore.“ (I, 13)
- Preporučeni zikr (I, 16). Poslije sabaha murid izgovara tesbih, tahmid i tekbir do broja sto, uči Fatihu, Ajetul-kursiju i kraj sure el-Bekare, a zatim sedam puta moli za Džennet i zaštitu od vatre. Kroz cijelo poglavlje vidi se jedno el-Mekkijevo načelo: bolje je manje, ali stalno, nego mnogo pa ništa. Ono što je lakše, kaže on, bolje je „zbog ustrajnosti“ (li-aǧli l-mudāwama).
- Odabrane dove poslije sabah-namaza (I, 19). Zbirka dova koje se uče poslije sabaha. (prema naslovu)
- Rad murida poslije jutarnjeg namaza (I, 29). Šta murid radi od sabaha do izlaska sunca. (prema naslovu)
- Evradi dana (I, 31). Dan je podijeljen na sedam evrada, to jest sedam dijelova od kojih svaki ima svoj zikr i ibadet. Prvi počinje u zoru, a drugi traje od zore do izlaska sunca.
- Pet evrada noći (I, 38). Noć ima pet evrada. Prvi je šest rekata poslije akšama: dva kratka odmah, prije bilo kakvog razgovora, i četiri duga. Autor ga povezuje s namazom evābinā (onih koji se često vraćaju Bogu).
وفي الليل خمسة أوراد أوّلها أن يصلي بعد المغرب ست ركعات
„Noć ima pet evrada; prvi je da klanja šest rekata poslije akšama.“ (I, 38)
- Vrijeme zore i propis o njena dva rekata (I, 44). Kako se prepoznaje zora i šta važi za sunnet sabaha. (prema naslovu)
- Poznavanje podneva (I, 46). Kako se određuje trenutak kad sunce pređe zenit, važan za podne-namaz. (prema naslovu)
- Vrijednost namaza u pojedinim danima i noćima (I, 52). Namazi vezani za određene dane i noći. Upravo zbog ovakvih poglavlja kasniji kritičari, među njima Ibn el-Dževzi, prigovarali su el-Mekkiju da donosi slabe i izmišljene hadise. (prema naslovu i literaturi)
- Vitr i vrijednost noćnog namaza (I, 61). (prema naslovu)
- Šta čovjek kaže kad se probudi (I, 63). Zbirka dova i zikrova za buđenje. (prema naslovu)
- Podjela noći između namaza i sna (I, 69). Polazi od ajeta 73:20, koji spominje stajanje u namazu blizu dvije trećine noći, pola ili trećinu. Autor ne propisuje jedan raspored. Hvali noćni namaz i povezuje ga sa strahom i nadom.
قد قرن الله سبحانه وتعالى قوّام الليل برسوله المصطفى
„Bog je one koji noću stoje u namazu spomenuo zajedno sa Svojim odabranim Poslanikom.“ (I, 69)
- Tesbih i zikr kao wird (I, 77). Koje riječi zikra i koliko puta. (prema naslovu)
Kur'an i posebna vremena (poglavlja 16-22)
- Ophođenje s Kur'anom i opis učača (I, 84). Koliko često murid treba proučiti cijeli Kur'an? Autor preporučuje dvije hatme sedmično, jednu danju i jednu noću, a kao umjerenu mjeru navodi hatmu svaka tri dana. Brže od tri dana smatra pokudnim, jer se tada ne razumije šta se uči.
وإن قرأ القرآن أحزاباً في كل يوم وليلة حزباً فحسن، وهو سنة
„Ako Kur'an uči po dijelovima, svakog dana i noći po jedan, to je lijepo i to je sunnet.“ (I, 84)
- Odvojeni i povezani govor (I, 95). Neobično poglavlje o stilu Kur'ana. Kur'an, kaže el-Mekki, ima dvije osobine: objašnjava stvari detaljno da bi se razumjele i ponavlja ih da bi se zapamtile. Kao primjer povezanog govora navodi ajet „Mi smo im govor povezali, da bi se opomenuli“ (28:51).
ومكرره وتفصيله للإفهام والتذكار
„Njegovo ponavljanje i njegovo objašnjavanje su radi razumijevanja i podsjećanja.“ (I, 95)
- Pokuđene osobine nemarnih (I, 106). O učaču koji uči Kur'an bez razmišljanja i bez promjene u ponašanju. Autor navodi ajete i predaje po kojima takvo učenje može čovjeka udaljiti od Boga, a ne približiti mu ga.
إن العبد إذا تلا القرآن واستقام نظر الله إليه برحمته
„Kad rob uči Kur'an i ostane ispravan, Bog ga pogleda Svojom milošću.“ (I, 106)
- Glasno učenje Kur'ana (I, 110). Kada je bolje učiti glasno, a kada tiho. (prema naslovu)
- Bdijenje u noćima za koje se nada posebnoj vrijednosti (I, 114). Odabrane noći u godini. (prema naslovu)
- Petak (I, 116). Pravni uslovi džume-namaza, pravila za grad s više džamija i zabrana trgovine od ezana. Uz to i hvala petku kao danu kojim je Bog odlikovao muslimane.
وهو يوم عظم الله تعالى به الإسلام وزينه
„To je dan kojim je Bog uzvisio islam i ukrasio ga.“ (I, 116)
- Post (I, 132). El-Mekki tumači sabur iz ajeta „I tražite pomoć u strpljivosti i namazu“ kao post i podsjeća da je Poslanik ramazan zvao mjesecom strpljivosti. Post smatra najtajnijim ibadetom, jer za njega zna samo Bog. Za njega je post početak zuhda (vidi citat u dijelu o temeljnim idejama).
Rad na srcu (poglavlja 23-30)
- Obračun sa sobom i paženje na vrijeme (I, 137). Poglavlje polazi od Omerovih riječi: „Obračunajte se sa sobom prije nego što vam se račun svede.“ El-Mekki iz toga izvodi tri koraka: obračun sa sobom postiže se oprezom u sumnjivom, vaganje sebe posmatranjem jekina, a priprema za Sudnji dan strahom od Boga, koji je suština zuhda. Suru el-Asr tumači tako da je „gubitak“ u njoj gubitak sati.
فمحاسبة النفس تكون بالورع
„Obračun sa sobom postiže se oprezom u sumnjivom.“ (I, 137)
- Šta je wird murida (I, 147). Wird je određeno vrijeme danju ili noću koje se ponavlja i koje čovjek stalno posvećuje ibadetu, makar to bila samo četiri rekata. Zanimljivo je šta autor kaže o arifima (onima koji spoznaju Boga): oni više nemaju odvojene evrade, jer im je cijelo vrijeme jedan wird.
لأنهم لا يزيدون بالأعمال فينقصون
„Jer oni se djelima ne povećavaju, pa da bi se (njihovim izostavljanjem) umanjili.“ (I, 147)
- Opis nefsa i stanja arifa (I, 152). Nefs je po prirodi nemiran, a naređeno mu je da se smiri. Kad u srce siđe smirenost, nefs se smiri; kad srce prekrije nemar, nefs se opet pokrene. El-Mekki opisuje i korake kojima čovjek klizi u grijeh: namjera, slušanje, pogled, riječ, strast i na kraju grijeh. U drugom dijelu poglavlja priča o ljudima kojima je bilo teže prekršiti Božiju naredbu nego ući u vatru.
النفس مجبولة على الحركة وقد أمرت بالسكون
„Nefs je stvoren da se kreće, a naređeno mu je da miruje.“ (I, 152)
- Posmatranje kod onih koji bdiju nad sobom (I, 159). Murakaba (bdijenje nad sobom) je prvi stepen svjesnosti Božije blizine. Čovjek koji bdije nad sobom u svakom trenutku pita da li je to vrijeme za farz, za preporučeno djelo ili za dozvoljeno. Ovdje stoji rečenica „Vjernik nema četvrtog vremena“ (vidi temeljne ideje).
- Temelj murida (I, 169). Jedno od najjasnijih poglavlja knjige. Murid mora imati sedam osobina, a svaka ima svoj znak: iskrenu namjeru, poslušnost, poznavanje vlastite duše, druženje s učenim čovjekom, iskreno pokajanje, halal opskrbu i dobrog druga. Ove temelje podržavaju četiri vježbe: glad, bdijenje, šutnja i osama.
واعلم أن المريد لابدّ له من خصال سبع
„Znaj da murid mora imati sedam osobina.“ (I, 169)
- Bdijenje bliskih i stepeni onih koji imaju jekin (I, 178). Čovjek odgovara samo za svoja djela i svoje vrijeme, a ne za tuđa djela niti za puste želje. Autor upozorava na praznu nadu i navodi riječi učenjaka da takva nada nagriza razum. Ovdje je rečenica o pitanju za vlastite sate (vidi temeljne ideje).
- Ljudi visokih stepeni među bliskima (I, 194). Visok stepen kod Boga ima onaj ko čuva emanet, ispunjava zavjet i svjedoči istinu. Autor ga upoređuje s onim ko slijedi strast.
وإنما كانوا أعلين لأن الأعلى معهم
„Bili su najviši zato što je Najviši s njima.“ (I, 194)
- Misli srca (I, 199). Poglavlje počinje ajetima i hadisima o nefsu i šejtanu, među njima hadisom da svako ima svog šejtana. Središnji dio je podjela misli po izvoru i sadržaju (I, 220), opisana u dijelu o temeljnim idejama. El-Mekki zatim objašnjava kojim redom misao prerasta u djelo: neke faze su čovjeku oproštene, a za neke odgovara.
OVO POGLAVLJE KOMPLETNO PEVEDENO MOŽETE POGLEDATI NA NAŠOJ STRANICI: HRANA SRCA
Znanje (poglavlje 31)
- Znanje i njegova vrijednost (I, 224). Drugo najduže poglavlje knjige. Polazi od hadisa „Traženje znanja je obaveza svakog muslimana“ i pita koje se znanje tu misli. El-Mekki navodi više odgovora: za Sehla et-Tusterija to je znanje o vlastitom stanju pred Bogom, za neke sufije znanje o tome šta je dužnost u svakom trenutku, za učenjake iz Šama znanje o ihlasu i manama duše, a za Basrane znanje o srcu i njegovim mislima.
U nastavku autor razlikuje vanjsko i unutrašnje znanje i daje prednost unutrašnjem, odvaja učenjake ahireta od učenjaka dunjaluka i oštro kritikuje one koji znanjem jedu. Kritikuje i novine kasnijih generacija, posebno propovjednike priča (quṣṣāṣ) i spekulativnu teologiju. Poglavlje se završava odjeljkom o prednosti znanja o vjeri i jekinu nad svim drugim znanjima (I, 293):
فإنه لا يتأتى ظهور مشاهدته والكلام في حقائقه إلا لمؤمن موقن
„Jer njegovo posmatranje i govor o njegovim istinama mogući su samo vjerniku koji ima jekin.“ (I, 293)
Ovo poglavlje je na engleski preveo John Renard, a na njemačkom ga je posebno proučio Zekirija Sejdini.
Poglavlje 32: devet stepeni jekina
- Objašnjenje stepeni jekina i stanja onih koji ga imaju (I, 302 – II, 135). Ovo je središte i najduži dio knjige. Riječ yaqīn (jekin) znači čvrsto uvjerenje, znanje u koje se više ne sumnja. El-Mekki na samom početku kaže koliko je stepeni tog uvjerenja:
أصول مقامات اليقين التي ترد إليها فروع أحوال المتقين تسعة
„Temeljnih stepeni jekina, na koje se svode sva pojedina stanja bogobojaznih, ima devet.“ (I, 302)
Riječ maqām (stepen, stajalište) označava trajni kvalitet koji čovjek stekne trudom. Razlikuje se od ḥāl (stanje), koje dolazi i prolazi. Stepeni se, kako je već rečeno, nadovezuju jedan na drugi i ne potiskuju jedan drugog (I, 375).
| Red | Stepen | Arapski | Početak | U jednoj rečenici |
| 1 | Pokajanje | tawba | I, 302 | Okret od grijeha, koji mora biti stalan, a ne jednokratan |
| 2 | Strpljivost | ṣabr | oko I, 330 | Držanje sebe uz ono što Bog traži i podnošenje onoga što odredi |
| 3 | Zahvalnost | šukr | oko I, 338 | Zahvalnost za blagodati, povezana sa zikrom |
| 4 | Nada | raǧāʾ | I, 356 | Povjerenje u Božiju milost, koje neka srca pokreće više od straha |
| 5 | Strah | ḫawf | I, 375 | Par nadi; nekim srcima koristi više od nade |
| 6 | Zuhd | zuhd | prije I, 446 | Odvajanje srca od dunjaluka, koje počinje čistom hranom |
| 7 | Tevekkul | tawakkul | početak II. toma | Oslanjanje na Boga, koje ne znači nužno napustiti zaradu |
| 8 | Zadovoljstvo | riḍā | prije II, 82 | Prihvatanje Božije odredbe bez prigovora |
| 9 | Ljubav | maḥabba | II, 82 | Vrhunac kojem svi drugi stepeni služe |
Tačne početne stranice za nekoliko stepeni nisam mogao provjeriti, pa su označene približno.
1. Pokajanje
Pokajanje je prvi stepen i vrata svih drugih. El-Mekki dijeli ljude u četiri vrste prema tome kako se odnose prema grijehu. Najbolji su oni koji se pokaju i ostanu ispravni. Najzanimljiviji je opis treće vrste (I, 325): čovjek koji griješi, kaje se, odgađa pravo pokajanje, voli stepene pokajnika, ali ga navika uvijek vrati. Autor za njega ne kaže da je izgubljen. Takav je „između dva stanja“ i može mu se nadati ispravnost zbog njegovih dobrih djela. Najgori je četvrti, koji griješi i ne namjerava prestati. Na ovaj dio se odnosi engleski prijevod W. Mohda Azama (1991).
2. Strpljivost
Zašto je ljudima teško biti strpljiv? El-Mekki odgovara jednostavno: zato što im je jekin slab. Ko čvrsto vjeruje u nagradu, čekanje mu ne pada teško. On razlikuje dva motiva strpljivosti. Niži je kad čovjek ima pred očima nagradu, a viši kad gleda u Onoga ko nagrađuje (I, 334). Navodi i staru podjelu strpljivosti na tri vrste: strpljivost u izbjegavanju grijeha, u pokornosti i u nesreći.
U ovom dijelu el-Mekki ulazi u poznatu raspravu ko je bolji, siromašni koji je strpljiv ili bogati koji je zahvalan. Njegov odgovor je jasan:
الصابر العارف أفضل من الشاكر العارف لأن الصبر حال الفقر والشكر حال الغنى
„Strpljivi arif bolji je od zahvalnog arifa, jer je strpljivost stanje siromaštva, a zahvalnost stanje bogatstva.“ (I, 336)
Ipak, odgovor nije crno-bijel. Odmah prije toga autor kaže da zavisi od stanja čovjeka: bogatome je vrijednije da se strpljivo odriče užitka, a siromašnome da bude zahvalan u nevolji. Ovo pitanje će kasnije biti predmet duge rasprave, a Ibn Tejmijja će na njega odgovoriti da je bolji onaj koji je bogobojazniji.
3. Zahvalnost
U dijelu o zahvalnosti el-Mekki je povezuje sa zikrom i poziva se na ajet „Sjećajte se Mene, i Ja ću se vas sjećati, i budite Mi zahvalni“ (2:152) (I, 340). Dio se završava na I, 356. (Ovaj dio nisam detaljnije čitao.)
4. Nada
Opis nade počinje ajetom „O robovi Moji koji ste prema sebi pretjerali, ne gubite nadu u Božiju milost“ (39:53) (I, 356). El-Mekki ima lijep psihološki uvid: neka srca omekšaju i pokrenu se samo kad vide Božiju dobrotu, a prijetnja ih samo plaši i udaljava. Za takve ljude nada je put. Nadu upoređuje sa zdravljem i bogatstvom: kao što neki ljudi najbolje rade kad su zdravi i siti, tako neka srca najbolje rade kad se nadaju (I, 375).
5. Strah
Strah je peti stepen (I, 375) i prirodni par nadi. Iz onoga što el-Mekki kaže o nadi vidi se da ova dva stepena ne vidi kao suprotnosti: jednim srcima više koristi nada, drugima strah, zavisno od toga šta ih pokreće. (Sam dio o strahu nisam detaljnije čitao.)
6. Zuhd
Zuhd je jedan od najbogatijih dijelova poglavlja. El-Mekki prenosi različita mišljenja. Za jedne je zuhd u njihovo vrijeme značio traženje čistog halala, jer su sumnjive stvari bile posvuda. Tako su mislili Ibrahim b. Edhem, Vuhejb b. el-Verd i učenjaci iz Šama. Sehl et-Tusteri je govorio da je najveći zahid onaj čija je hrana najčistija. Hasan el-Basri je, naprotiv, smatrao da nema ničeg boljeg od potpunog napuštanja dunjaluka (I, 446).
Autor razlikuje i dva stepena zuhda. Dok je iman samo na površini srca, čovjek voli i dunjaluk i ahiret i radi za oba. Kad iman stiće u dubinu srca, dunjaluk mu omrzne (I, 448). Navodi i riječi Ebu Sulejmana ed-Daranija:
من شغل بنفسه شغل عن الناس … ومن شغل بربه شغل عن نفسه
„Ko se zabavi sobom, ne stigne se baviti ljudima. Ko se zabavi svojim Gospodarom, ne stigne se baviti ni sobom.“ (I, 448)
Prvo je, kaže el-Mekki, stepen onih koji rade, a drugo stepen onih koji spoznaju.
7. Tevekkul
Tevekkul (oslanjanje na Boga) najduži je od devet dijelova i otvara drugi tom. Na to je ukazao i Khalil. Na pitanje šta je pravi tevekkul, jedan od bliskih je odgovorio:
هو الفرار من التوكّل
„To je bijeg od tevekkula.“ (II, 9)
Znači, čovjek se oslanja na Boga, ali ne gleda u vlastito oslanjanje kao da mu ono donosi opskrbu. Ako počne misliti „među onima sam koji se oslanjaju, zato ću biti zbrinut“, već se oslonio na sebe.
Najvažnije za današnjeg čitaoca je el-Mekkijev odgovor na pitanje da li tevekkul znači napustiti posao. Njegov odgovor je odmjeren. Ko je stvarno stigao do jekina, može prestati sa zaradom. Ali ko zbog toga počne gledati šta će mu ljudi dati, bolje mu je da radi:
فالتكسب خير من التشرف إلى الخلق واعتياد المسألة
„Zarađivanje je bolje od gledanja u ljude i navikavanja na prosjačenje.“ (II, 25)
Autor dodaje da zarada nije obaveza sama po sebi, ali postaje obaveza kad čovjek ima porodicu koju nema čime izdržavati (II, 29). Navodi i lijepu anegdotu o Bišru el-Hafiju, koji je napustio zanat i bio vrlo strog u pitanju halala. Kad su ga pitali odakle on jede, odgovorio je: „Odakle i vi jedete. Ali nije isto onaj ko jede plačući i onaj ko jede smijući se.“ (II, 29)
8. Zadovoljstvo
Zadovoljstvo Božijom odredbom el-Mekki vidi kao plod ljubavi. Ono nije moguće dok je čovjek u vlasti strasti, a počinje skromnošću:
وأوّل الرضا القناعة
„Početak zadovoljstva je skromnost.“ (II, 82)
Zanimljivo je da autor ovdje govori i o seobi. Zadovoljstvo ne znači pristati na sredinu u kojoj se javno čini zlo. Ko živi u takvom mjestu i ne može ga popraviti, treba ga napustiti, kao što kaže ajet „Zar Božija zemlja nije prostrana, pa da se iselite?“ (4:97).
9. Ljubav
Posljednji stepen počinje na II, 82 i traje do kraja poglavlja. El-Mekki polazi od ajeta „On njih voli, a i oni Njega vole“ (5:54) i zaključuje da svaki vjernik voli Boga, ali da je ta ljubav jaka onoliko koliko je jak njegov iman. Tumači i samu riječ: maḥabba dolazi od ḥabbat al-qalb, „zrna srca“, njegovog najdubljeg dijela. Ljubav je ona koja je probila ovojnicu srca i stigla do tog zrna, kao što Kur'an kaže za ženu iz priče o Jusufu da ju je ljubav prema njemu „probila do srca“ (12:30) (II, 112).
U ovom dijelu el-Mekki stavlja tevekkul i zadovoljstvo u okvir ljubavi: oba su, kaže, stanja koja nastaju iz nje. Tako se svih devet stepeni na kraju pokazuju kao putevi prema jednom cilju.
Sažeci poglavlja 33-48
Posljednjih 16 poglavlja čini ostatak drugog toma. Gerhard Böwering ih u recenziji Gramlichovog prijevoda opisuje kao uglavnom obredna i praktična uputstva. Ovaj dio sam čitao manje od prethodnih, pa se opisi više oslanjaju na autorov popis poglavlja na početku knjige (I, 9-10) i na literaturu. Početne stranice su izračunate, kako je objašnjeno u dijelu o kompoziciji.
Vjera i čistoća nijeta (poglavlja 33-38)
- Temelji islama (II, 136). Najduže poglavlje završnog dijela. Autor ga u popisu opisuje kao objašnjenje pet temelja islama, od kojih je prvi šehadet. Prema Khalilu, el-Mekki ovdje najprije izlaže pravila svakog temelja, a zatim njegovo unutrašnje značenje. To je postupak koji će el-Gazali kasnije primijeniti u prvom dijelu Oživljavanja.
- Islam i iman (II, 206). Razlika između islama i imana i njihova povezanost, veza vjere u srcu i djela, pitanje da li vjernik smije reći „vjernik sam, ako Bog da“ (istiṯnāʾ) i strah od licemjerja kod prvih generacija. (prema autorovom popisu)
- Sunnet i njegova vrijednost (II, 216). Autor nabraja šesnaest stavki vjerovanja, među kojima je da je iman i riječ i djelo i da Kur'an nije stvoren. Böwering primećuje da el-Mekki ovdje odbacuje murdžije, kerramije i ibadije, ali samo uopćeno, bez detaljnog pobijanja njihovih stavova.
- Vrijednost sljedbenika sunneta i Puta (II, 233). Pravila ponašanja muslimana prema sunnetu. (prema naslovu i Böweringu)
- Veliki grijesi koji poništavaju djela (II, 249). Opis velikih grijeha, stepeni onih koji ih čine i pitanja računa nevjernika. (prema naslovu i literaturi)
- Ihlas i nijeti (II, 267). Iskrenost i čistoća namjere, tema koja se provlači kroz cijelu knjigu, ovdje dobija posebno poglavlje. (prema naslovu i Böweringu)
Svakodnevni život (poglavlja 39-48)
- Uređivanje hrane (II, 277). Koliko i kada jesti. Prema Böweringu, ovom i sljedećem poglavlju dodana su dva dodatka koja su većinom preuzeta iz djela ʿUyūn al-aḫbār (Izvori vijesti) Ibn Kutejbe. (prema naslovu i Böweringu)
- Knjiga o jelima (II, 299). Pravila i običaji ishrane. (prema naslovu)
- Vrijednosti siromaštva (II, 323). Tema je bliska raspravi iz dijela o strpljivosti, gdje el-Mekki daje prednost strpljivom siromašnom nad zahvalnim bogatašem. (prema naslovu)
- Propisi o putniku i ciljevima putovanja (II, 343). Zašto se putuje i kako se putnik ponaša. (prema naslovu)
- Imam i onaj ko ga slijedi (II, 350). Uslovi za predvodnika u namazu. (prema naslovu)
- Bratstvo u Bogu (II, 359). Ovo je jedno od toplijih poglavlja knjige. Braća u Bogu, kaže el-Mekki, kod kuće su kao rodbina, a na putu kao saputnici: dijele hranu, prepuštaju jedan drugom udobnost i ne glume jedan pred drugim. Ko brata mjeri po količini njegovih djela, pokazuje da ne razumije ovaj put, jer je temelj bratstva iskrenost srca. El-Mekki navodi predaju o Poslaniku, koji je u šumi ubrao dva misvaka, jedan kriv i jedan prav, i pravi dao drugu, a kriv zadržao za sebe. Navodi i hadis:
ما اصطحب اثنان قط إلاّ كان أحبهما إلى الله عزّ وجلّ أرفقهما بصاحبه
„Nikad se dvojica nisu družila, a da Bogu draži nije bio onaj koji je bio blaži prema drugu.“ (II, 387)
- Brak (II, 396). Pravila bračnog života i pitanje kako se brak uklapa u put murida. (prema naslovu)
- Ulazak u kupatilo (II, 428). Kratko poglavlje o pravilima javnog kupatila (hamama). (prema naslovu)
- Onaj ko radi za život (II, 431). Pravila trgovine i zarade. Tema je povezana s onim što je rečeno u dijelu o tevekkulu, gdje el-Mekki kaže da je rad bolji od gledanja u tuđe ruke. (prema naslovu i Böweringu)
- Halal i haram (II, 469). Knjiga se završava razlikovanjem dozvoljenog, zabranjenog i sumnjivog. Time se krug zatvara: knjiga koja je počela rasporedom ibadeta završava pitanjem odakle dolazi zalogaj hljeba.
Priredioč opisa na Shamili upozorava na zanimljiv detalj. Šejh Zerruk u knjizi al-Naṣīḥa al-kāfiya (Dovoljni savjet) navodi odlomak za koji kaže da je „s kraja Hrane srca“, a tog odlomka nema u štampanom tekstu. To je jedan od razloga zbog kojih se smatra da sadašnji kraj knjige možda nije izvorni.
Zaključak: značaj i recepcija djela
Hrana srca je jedno od najutjecajnijih djela rane islamske duhovnosti, a njen najveći trag vidi se u el-Gazalijevom Oživljavanju vjerskih znanosti (Iḥyāʾ ʿulūm al-dīn). Ipak, knjiga je od početka imala i oštre kritičare.
El-Gazali
El-Gazali u autobiografiji al-Munqiḏ min al-ḍalāl (Izbavitelj iz zablude) navodi Hranu srca među djelima iz kojih je učio o sufizmu. Atif Khalil ide dalje i tvrdi da je Oživljavanje na mnogo načina prošireni komentar el-Mekkijeve knjige: po strukturi, po sadržaju i po namjeri. Ko čita oba djela, lako će vidjeti sličnosti: obredi s unutrašnjim značenjem, podjela misli srca, stepeni od pokajanja do ljubavi, poglavlja o bratstvu, braku, zaradi i halalu.
Zbog toga Khalil osporava rasprošireno mišljenje da je el-Gazali prvi pomirio sufizam i šerijat. Taj posao je, po njemu, više od stotinu godina ranije sistematski uradio el-Mekki.
Između njih dvojice ipak postoji razlika. El-Mekki piše kao čovjek koji prenosi i sabira predaje, riječi prethodnika i iskustva sufija, i ne ulazi u filozofiju. El-Gazali sve to uređuje sistematičnije i povezuje s teologijom i filozofskim pojmovima svog vremena.
Pohvale u sufijskoj tradiciji
U sufijskoj tradiciji ostale su zapamćene dvije rečenice koje se pripisuju Ebu el-Hasanu eš-Šaziliju, osnivaču šazilijskog tarikata. Prenosi ih Ibn Ataullah el-Iskenderi:
كتاب الإحياء يورثك العلم وكتاب القوت يورثك النور
„Oživljavanje ti daje znanje, a Hrana ti daje svjetlo.“
U drugoj predaji kaže: „Držite se Hrane, jer ona je hrana.“ Perzijski pjesnik i sufija Džami u djelu Nafāḥāt al-uns (Dasci prisnosti) piše da o tananostima duhovnog puta nije napisana slična knjiga. Ibn Abbad iz Ronde stavljao ju je iznad drugih sufijskih djela. Britanski orijentalista Arthur John Arberry (izgovor: Artur Džon Arberi) smatrao ju je, poslije Kušejrijeve Poslanice (al-Risāla), najvrijednijim sažetkom sufijskog učenja.
Saeko Yazaki je pokazala da utjecaj knjige nije ostao samo među sufijama. Tragove Hrane srca ona nalazi i kod hanbelijskih učenjaka, pa čak i kod jevrejskih pisaca.
Kritika
Kritika je išla u dva pravca. Prvi se tiče vjerovanja. El-Hatib el-Bagdadi je neke el-Mekkijeve izjave o Božijim svojstvima smatrao neprimjerenim, a priča o spornoj rečenici u Bagdadu prati autora do danas.
Drugi se tiče hadisa. Ibn el-Dževzi u knjizi Talbīs Iblīs (Iblisova obmana) piše da je el-Mekki u Hranu srca unio lažne hadise i namaze za pojedine dane i noći koji nemaju osnova. Slične prigovore iznosili su Ibn Tejmijja i Ibn Kesir. Ova kritika se uglavnom odnosi na obredna poglavlja s početka knjige.
Zašto je knjiga važna danas
Hrana srca nije knjiga koja se čita u jednom dahu. Duga je, puna ponavljanja i predaja različite pouzdanosti. Ali u njoj ima nešto što kasnija, sistematičnija djela često gube: osjećaj da je duhovni život vezan za običan dan. Za el-Mekkija pitanje kako ustati na sabah, kako podijeliti noć, šta jesti i kako zaraditi nije manje duhovno od pitanja ljubavi prema Bogu. Upravo na tim svakodnevnim stvarima on gradi put koji vodi do ljubavi.
Za čitaoca koji ne zna arapski, najbolji put do cijele knjige je Gramlichov njemački prijevod. Na engleskom su dostupni prijevodi poglavlja o pokajanju i o znanju. Prijevod barem odabranih poglavlja na bosanski, posebno poglavlja 23-30 o radu na srcu i dijelova o devet stepeni, bio bi vrijedan doprinos.
Izvori i literatura
Izvor
- Abū Ṭālib al-Makkī, Qūt al-qulūb fī muʿāmalat al-maḥbūb wa-waṣf ṭarīq al-murīd ilā maqām al-tawḥīd (Hrana srca u ophođenju s Voljenim i opis puta murida do stepena tevhida), prir. ʿĀṣim Ibrāhīm al-Kayyālī, 2 toma, Bejrut: Dār al-kutub al-ʿilmiyya, 2. izd., 2005. Digitalna verzija: al-Maktaba al-Shamila; popis poglavlja i na Ketab Online.
Prijevodi
- Richard Gramlich, Die Nahrung der Herzen: Abū Ṭālib al-Makkīs Qūt al-qulūb (Hrana srca: Qut al-qulub Ebu Taliba el-Mekkija), 4 toma, Stuttgart: Franz Steiner Verlag, 1992-1995. Izdavač, tom 3
- Mohd Azam b. Mohd Amin, An Evaluation of the Qut al-Qulub of al-Makki with an Annotated Translation of his Kitab al-Tawba (Ocjena djela Hrana srca s komentiranim prijevodom Knjige o pokajanju), doktorska disertacija, University of Edinburgh, 1991. PDF
- John Renard, Knowledge of God in Classical Sufism (Spoznaja Boga u klasičnom sufizmu), New York: Paulist Press, 2004, str. 112-263.
Studije
- Atif Khalil, „Abū Ṭālib al-Makkī & the Nourishment of Hearts (Qūt al-qulūb) in the Context of Early Sufism“ (Ebu Talib el-Mekki i Hrana srca u kontekstu ranog sufizma), The Muslim World, 2011, str. 1-22. PDF na archive.org
- Saeko Yazaki, Islamic Mysticism and Abu Talib al-Makki: The Role of the Heart (Islamski misticizam i Ebu Talib el-Mekki: uloga srca), London: Routledge, 2012. Izdavač
- Zekirija Sejdini, „Die Nahrung der Herzen“: Glaube und Wissen bei Abū Ṭālib al-Makkī („Hrana srca“: vjera i znanje kod Ebu Taliba el-Mekkija), Frankfurt: Peter Lang, 2013. Izdavač
- Gerhard Böwering, prikaz Gramlichovog prijevoda, tom 3-4, Journal of the American Oriental Society 118/1 (1998), str. 145. Odlomak
Ostali izvori korišteni u prikazu
- El-Hatib el-Bagdadi, Tārīḫ Baġdād (Historija Bagdada), biografija el-Mekkija, prema navodu na IslamQA (tom i stranica zavise od izdanja).
- Ibn el-Dževzi, Talbīs Iblīs (Iblisova obmana), odlomak o el-Mekkiju na Shamili.
- Wikifeqh, članci Qut al-qulub i Ebu Talib el-Mekki (na perzijskom), za predaje o eš-Šaziliju i Džamiju.
- Opis izdanja iz 1310. h. i izdanja iz 2001. u bazi IslHornAfr.
Šta treba provjeriti
- Početne stranice poglavlja 33-48 i stepeni u 32. poglavlju koje su označene približno.
- Opise poglavlja označenih napomenom (prema naslovu).
- Postoji li bosanski prijevod cijelog djela ili pojedinih poglavlja.
