Priredio: E.B.
Mekanska otkrovenja (arapski al-Futūḥāt al-Makkiyya, doslovno „Mekanska otvaranja“) najveće su djelo Muhjiddina Ibn Arebija ( 1165-1240). Ovaj prikaz opisuje kako je knjiga nastala, kako je sastavljena i šta donosi u svakom od svojih šest dijelova i 560 poglavlja.
Riječ futūḥ znači „otvaranja“. Ibn Arebi njome označava znanje koje čovjeku Bog otvori u srcu, za razliku od znanja do kojeg se dolazi razmišljanjem. Pridjev „mekanska“ govori gdje je djelo započeto: u Mekki, 1202. godine.
Osnova prikaza je treće kairsko izdanje iz Bulaka, 1329. h. / 1911. godine, u četiri toma. To je standardno izdanje na koje se poziva gotovo sva naučna literatura. Za njegov tekst služio sam se digitalnom verzijom na stranici futmak.com, koja dijeli tekst po stranicama ovog izdanja.
Uputnice u prikazu glase ovako: I, 47 znači tom I, stranica 47 kairskog izdanja. Arapske citate prenosim u originalu, a prijevod na bosanski je moj.
Djelo u kairskom izdanju ima oko 2.600 velikih stranica gustog teksta. Za ovaj prikaz nisam pročitao cijeli arapski tekst od prve do posljednje stranice. Pročitao sam naslove svih 560 poglavlja, odabrane odlomke i citirane stranice. Za ostalo sam se oslanjao na pouzdanu naučnu literaturu navedenu na kraju.
Zato kratki opisi poglavlja imaju različitu težinu. Kod ključnih poglavlja opis govori o sadržaju. Kod stotina kratkih poglavlja opis uglavnom prenosi temu iz naslova i mjesto poglavlja u cjelini. Naslove sam prevodio s arapskog i iz engleskih radnih prijevoda, pa kod nekoliko teških naslova prijevod treba provjeriti u originalu. Na takva mjesta posebno upozoravam.
Autor i nastanak djela
Ibn Arebi je rođen u Mursiji u Andaluziji 560. godine po hidžri (1165), a umro je u Damasku 638. h. (1240). U tradiciji je poznat kao eš-šejh el-ekber, „Najveći učitelj“. Prvu polovinu života proveo je u Andaluziji i sjevernoj Africi, a drugu na Istoku: u Mekki, Anadoliji i Damasku.
U Mekku je stigao 598. h. (1202) kao hodžija. Tu je, kako sam priča, doživio niz duhovnih uvida i počeo pisati knjigu. Pisao ju je s prekidima gotovo trideset godina, putujući i pišući usput i druga djela.
Postoje dvije redakcije djela:
- Prva redakcija završena je 629. h. (1231).
- Druga redakcija nastala je u Damasku između 632. i 636. h. (1234-1238). Ibn Arebi je tada cijelo djelo ponovo prepisao vlastitom rukom, mijenjajući i dopunjujući tekst. Ta druga redakcija smatra se konačnom.
Zanimljiva je podudarnost brojeva. Djelo ima 560 poglavlja, a Ibn Arebi je rođen 560. godine po hidžri. Nije sigurno da je to namjerno, ali u djelu u kojem brojevi i redoslijed nešto znače, čitaoci su to odavno primijetili.
Ibn Arebi na više mjesta tvrdi da raspored poglavlja nije birao po vlastitom nahođenju, već da ga je primio nadahnućem. Zato poglavlja ponekad djeluju neočekivano poredana. Novija istraživanja pokazala su da iza tog prividnog nereda stoji promišljen plan, o čemu govori odjeljak o kompoziciji.
Rukopisi i izdanja
Najvažniji svjedok teksta je autograf druge redakcije, a najkorištenije izdanje je treće kairsko iz 1911. Autograf ima 37 svezaka i cijeli je pisan Ibn Arebijevom rukom, osim devetog sveska, koji je kasnija zamjena. Bio je u vakufu njegovog posinka i učenika Sadruddina Konevija, pa se zove „rukopis iz Konje“. Danas se čuva u Muzeju turske i islamske umjetnosti u Istanbulu (Evkaf Müzesi 1845-1881). U njemu je i 28 crteža koje je nacrtao sam autor.
| Izdanje | Godina | Obim | Šta je važno znati |
| Autograf iz Konje | 1238 | 37 svezaka | Druga, konačna redakcija, rukom autora |
| Bulak, 1. izdanje | 1269-1274. h. (1853-1857) | 4 toma | Miješa tekst prve i druge redakcije |
| Bulak, 2. izdanje | 1293. h. (1876) | 4 toma | Isti problem kao prvo izdanje |
| Bulak, 3. izdanje (Kairo) | 1329. h. (1911) | 4 toma | Prenosi drugu redakciju; standardno izdanje i osnova ovog prikaza |
| Osman Jahja, kritičko izdanje | 1972-1992 | 14 tomova | Nedovršeno, stiže do 161. poglavlja |
| Ahmed Šemsuddin, Dar al-kutub al-ilmijja, Bejrut | novije izdanje | 9 tomova | Lakše za čitanje od starog kairskog sloga |
| Abdulaziz Sultan el-Mensub, Jemen | od 2010. | 12 tomova | Novo kritičko izdanje prema autografu iz Konje |
Treće kairsko izdanje dužnik je emiru Abdulkadiru el-Džezairiju, alžirskom borcu i sufiji. On je u Konji dao uporediti tekst s autografom, pa ovo izdanje, za razliku od prva dva, prati drugu redakciju. Zato se i danas, kad se citira Futūḥāt, gotovo uvijek navodi tom i stranica ovog izdanja.
Osman Jahja započeo je prvo pravo kritičko izdanje, ali je umro prije kraja. El-Mensubovo izdanje danas je najpouzdanije cjelovito izdanje teksta.
Izvori: Ibn Arabi Society, pregled šest izdanja; Konya Manuscript, Wikipedia; Ibn Arabi Foundation, novo kritičko izdanje.
Kompozicija djela
Djelo ima uvodne tekstove, šest velikih dijelova i ukupno 560 poglavlja. Arapski se dio zove fasl, a poglavlje bāb (doslovno „vrata“). Odvojeno od toga, autograf je podijeljen u 37 svezaka (sifr), ali ta podjela je fizička i ne poklapa se s granicama dijelova.
| Dio | Arapski naziv | Poglavlja | Broj | Kairsko izdanje | Glavna tema |
| Uvod | mukaddima | prije 1. | I, 2-46 | Zahvala, metoda, vjerovanje | |
| I | ma‘ārif, spoznaje | 1-73 | 73 | I, 47 – II, 139 | Bog, stvaranje, kosmos, evlije, onaj svijet, tajne ibadeta |
| II | mu‘āmalāt, ophođenja | 74-189 | 116 | II, 139-382 | Djela i vrline na putu: pokajanje, strpljenje, zuhd, ljubav |
| III | aḥwāl, stanja | 190-269 | 80 | II, 382-571 | Unutarnja stanja koja dolaze kao dar: stezanje, širenje, nestajanje |
| IV | manāzil, konačišta | 270-383 | 114 | II, 571 – III, 523 | Duhovna konačišta vezana za sure Kur'ana |
| V | munāzalāt, susreti | 384-461 | 78 | III, 523 – IV, 74 | Kratki susreti Boga i roba, Božije obraćanje |
| VI | maqāmāt, stupnjevi | 462-560 | 99 | IV, 74 do kraja | Kutbovi, pečat evlija, Božija imena, sažetak i oporuka |
Unutarnja logika
Redoslijed dijelova prati put od znanja prema ostvarenju. Prvi dio postavlja okvir: ko je Bog, kako je svijet nastao i šta je čovjek. Drugi govori o onome što čovjek čini, treći o onome što mu se dešava, a četvrti, peti i šesti o mjestima, susretima i stupnjevima onih koji su daleko odmakli.
U drugom dijelu poglavlja često dolaze u parovima. Nakon poglavlja o nekoj vrlini slijedi poglavlje o „ostavljanju“ te vrline: o pokajanju (74), pa o ostavljanju pokajanja (75); o strahu (100), pa o ostavljanju straha (101). Poruka je da se čovjek ne smije zaustaviti na vlastitoj vrlini i oslanjati se na nju. Ko se vrline drži kao svoje zasluge, ona mu postaje novi zastor.
Najveće otkriće o kompoziciji dao je Mišel Šodkjevič (Michel Chodkiewicz) u knjizi Un océan sans rivage (Okean bez obale, 1992). Pokazao je da 114 poglavlja četvrtog dijela odgovara 114 sura Kur'ana obrnutim redom. Poglavlje 270 vezano je za posljednju suru, En-Nas, a poglavlje 383 za prvu, El-Fatihu.
Kad se to zna, naslovi koji izgledaju zagonetno dobijaju smisao:
- 272 ↔ sura 112, El-Ihlas: poglavlje o čistoći tevhida;
- 276 ↔ sura 108, El-Kevser: poglavlje o Havdu, izvoru u Džennetu;
- 282 ↔ sura 102, Et-Tekašur: poglavlje o posjećivanju mrtvih („dok ne posjetite grobove“);
- 360 ↔ sura 24, En-Nur: poglavlje o svjetlima i tminama;
- 366 ↔ sura 18, El-Kehf: poglavlje o pomoćnicima Mehdija;
- 367 ↔ sura 17, El-Isra: poglavlje o noćnom putovanju i Ibn Arebijevom vlastitom uzdignuću.
Ova veza pokazuje osnovnu tezu Šodkjevičeve knjige: Futūḥāt je, u cjelini, čitanje Kur'ana. Ibn Arebi piše iz Objave i kroz nju.
Temeljne ideje
Mekanska otkrovenja nisu udžbenik s jednom tezom. Ipak, kroz svih 560 poglavlja provlači se nekoliko misli koje drže cjelinu. Bez njih je teško razumjeti bilo koje pojedino poglavlje.
1. Znanje koje se otvara
U Uvodu Ibn Arebi razlikuje tri vrste znanja. Prvo je znanje razuma, do kojeg se dolazi dokazom. Drugo je znanje stanja, koje se ne može prenijeti riječima. Ne može se opisati slatkoća meda onome ko ga nikad nije okusio, kao što se ne može opisati ljubav onome ko nije volio. Treće je znanje tajni, koje Bog daje kome hoće.
Kako se do tog znanja dolazi? Ibn Arebi kaže da čovjek treba ustrajati u zikru i osami, osloboditi srce od razmišljanja i sjesti pred vrata svog Gospodara kao siromah koji ništa nema. Tada mu Bog daje od znanja kakvo je dao Hidru, robu kojem je dato „znanje od Nas“ (Kehf, 65). Odatle i naslov knjige: ono što je u njoj zapisano, prema autoru, „otvoreno“ mu je, nije smišljeno.
To ne znači da Ibn Arebi prezire razum. Razum je, po njemu, dobar sudija u svom polju, ali ima granicu. Kad pokuša sam spoznati Boga, završi u slici Boga koju je sam napravio.
2. Bog i svijet
Knjiga počinje rečenicom koja otvara glavnu temu:
الحمد لله الذي أوجد الأشياء عن عدم وعدمه
„Hvala Allahu koji je stvari izveo u postojanje iz nepostojanja i iz nepostojanja tog nepostojanja.“ (I, 2)
Svijet postoji, ali ne sam od sebe. Stvari po sebi nemaju postojanje. Imaju ga samo zato što ga Bog daje, svakog trena iznova. Ibn Arebi to opisuje i kao „novo stvaranje“: svijet se iznova stvara u svakom dahu.
Najsmjelija formulacija ove misli glasi:
فسبحان من أظهر الأشياء وهو عينها
„Slavljen neka je Onaj koji je očitovao stvari, a On je njihova bit.“ (II, 459, prema uobičajenom navođenju u literaturi)
Ovu rečenicu kritičari su čitali kao poistovjećivanje Boga i svijeta. Ibn Arebi, međutim, u istom djelu jednako odlučno brani Božiju neuporedivost, kojoj je posvećeno cijelo treće poglavlje. Njegov stav je dvostruk: Bog je u svemu prisutan svojim očitovanjem, a po svojoj biti ničemu nije sličan. Izraz vahdetul-vudžud (jednota postojanja), koji se vezuje za njegovo ime, kod njega se kao naziv učenja gotovo ne javlja. Tim su imenom njegovu misao kasnije označili sljedbenici i protivnici.
3. Božija imena i samootkrivanje
Svijet je, po Ibn Arebiju, mjesto gdje se pokazuju Božija imena. Milost se vidi u milosrđu, oprost u opraštanju, stvaranje u stvorenom. Svaka stvar je kao ogledalo u kojem se odražava neko ime. Taj proces Ibn Arebi zove tedžellij, samootkrivanje.
Zato je jedno od najdužih poglavlja knjige (558) posvećeno lijepim Božijim imenima. Svako ime je zasebna „prisutnost“ (hadra), a čovjek se na putu oblikuje prema imenima: ko ostvari ime „Onaj koji prašta“ postaje Abdul-Gaffar, rob Onoga koji prašta.
4. Imaginacija i međusvijet
Između čistog duha i grube materije Ibn Arebi postavlja posredni svijet, berzah. To je svijet slika: snova, vizija, duše nakon smrti. Jedno od najpoznatijih određenja daje u 63. poglavlju:
فالخيال لا موجود ولا معدوم ولا معلوم ولا مجهول ولا منفي ولا مثبت
„Imaginacija nije ni postojeća ni nepostojeća, ni poznata ni nepoznata, ni nijekana ni potvrđena.“ (I, 304)
Najjednostavniji primjer je slika u ogledalu. Kad se pogledate u ogledalo, ono što vidite niste vi, ali nije ni ništa. Tako i san: ono što sanjate nema tijela, a ipak vas može rasplakati. Za Ibn Arebija ovo nije sporedna tema. Kroz imaginaciju dolaze vizije, kroz nju se razumije život u kaburu, a i sam svijet je, u jednom smislu, slika.
5. Dah Milostivog
Poglavlje 198, jedno od najopsežnijih (II, 390-478), razvija sliku nefes er-Rahman, daha Milostivog. Kad čovjek govori, dah izlazi iz grudi i prolazi kroz grlo, jezik i usne, pa na svakom mjestu postaje drugo slovo. Na isti način, kaže Ibn Arebi, Božiji „dah“ postaje stvorenja. Bića su Božije riječi, a svijet je izgovoreni govor.
Zato ga toliko zanimaju slova arapskog pisma. Već drugo poglavlje, vrlo dugo, posvećeno je slovima i njihovim značenjima.
6. Evlije i Savršeni čovjek
Čovjek je jedino biće u kojem se mogu sabrati sva Božija imena. U tom smislu je „Savršeni čovjek“ cilj stvaranja, a njegov puni uzor je Poslanik, s.a.v.s. Oko te misli Ibn Arebi gradi opsežan nauk o evlijama: postoji nevidljiva hijerarhija ljudi kojima Bog čuva svijet, od kutba (stožera) do brojnih nižih stupnjeva. Na vrhu tog nauka stoji pitanje „pečata evlija“, kojem je posvećeno 557. poglavlje.
7. Šerijat kao temelj
Čitaoci koji očekuju da sufija zaobilazi propise iznenadit će se. Poglavlja 66-72, o tajnama čistoće, namaza, zekata, posta i hadža, zauzimaju više od četiri stotine stranica prvog toma. Ibn Arebi u njima traži unutarnje značenje svakog propisa, ali nikad ne ukida spoljašnji propis. Posljednje poglavlje, oporuka, počinje upravo savjetom da se Božiji zakon i put poslanika ne zapuste:
فاعمل عليها ولا تهمل طريقتها
„Radi po njoj i ne zapuštaj njen put.“ (IV, 444)
8. Ljubav i zbunjenost
U 178. poglavlju, jednom od najljepših u knjizi, Ibn Arebi piše o ljubavi. Odmah na početku, u stihu, kaže da se ljubav ne može definisati:
الحب ذوق ولا تدري حقيقته
„Ljubav je okus, a njenu suštinu ne znaš.“ (II, 320)
Razlikuje četiri imena za taj stupanj: hubb (ljubav), vudd (privrženost), ašk (zanos) i heva (strast), i svako objašnjava zasebno (II, 323).
Srodna je i misao o zbunjenosti (hajra). Na kraju puta, kaže Ibn Arebi, čovjek stiže do svjesne zbunjenosti pred Njim, a konačnu formulu o Bogu ne nalazi. Jedan od susreta u petom dijelu (430) naslovljen je upravo „O zbunjenosti koja dovodi do Boga“.
Uvodni tekstovi (I, 2-46)
Prije prvog poglavlja stoji pedesetak stranica uvodnih tekstova. U njima Ibn Arebi postavlja ton cijelog djela i objašnjava kako ga treba čitati.
- Zahvala (hutba). Počinje rečenicom o stvaranju iz nepostojanja, navedenom u prethodnom odjeljku, i nastavlja se dugom pohvalom Bogu i Poslaniku. Već u njoj se pojavljuju glavni pojmovi knjige: Božija riječ, postojanje, pojavljivanje.
- Knjiga je upućena prijatelju i učitelju iz Tunisa, Abdulazizu el-Mehdeviju, i Ibn Arebijevom drugu i pratiocu. Djelo je, dakle, zamišljeno kao pismo prijateljima na putu, upućeno ljudima koji su već krenuli putem.
- O vrstama znanja. Ovdje Ibn Arebi razlikuje znanje razuma, znanje stanja i znanje tajni, i objašnjava da njegova knjiga uglavnom govori iz drugog i trećeg. Upozorava čitaoca da ono što ne razumije ne odbacuje olako.
- Uvod donosi i izlaganje vjerovanja u više stupnjeva: najprije onako kako ga ispovijeda svaki musliman, sa svim temeljnim stavkama vjere, a zatim sažetije naznake namijenjene upućenijima. Time Ibn Arebi čitaocu na samom početku pokazuje da sve što slijedi stoji na zajedničkoj vjeri muslimana.
Za čitaoca je ovo najbolji ulaz u knjigu. Ko pročita uvod, zna šta Ibn Arebi očekuje od njega: strpljenje, povjerenje i spremnost da ne razumije sve odjednom.
Prvi dio: Spoznaje (poglavlja 1-73)
Prvi dio postavlja okvir cijelog djela: odakle knjiga dolazi, kako je svijet nastao, kakva je hijerarhija evlija, šta čeka čovjeka nakon smrti i šta znače ibadeti. Zauzima cijeli prvi tom i početak drugog. Posljednja poglavlja ovog dijela, o ibadetima, među najdužima su u knjizi.
Izvor knjige, slova i stvaranje (1-12)
- O duhu iz čijeg sam ustrojstva preuzeo ono što sam zapisao u ovoj knjizi (I, 47). Naslov u originalu glasi:
فى معرفة الروح الذى أخذت من تفصيل نشأته ما سطرته فى هذا الكتاب وما كان بينى وبينه من الأسرار
Ibn Arebi priča kako je, čineći tavaf oko Kabe, kod Crnog kamena sreo zagonetnog Mladića (el-feta):
إذ لقيت وأنا عند الحجر الأسود باهت الفتى الفائت المتكلم الصامت الذي ليس بحي ولا مائت
„Kad sam, stojeći kod Crnog kamena, sreo čudesnog Mladića koji izmiče, koji govori a šuti, koji nije ni živ ni mrtav.“ (I, 47)
Mladić je slika duhovne zbilje koja mu „pokazuje“ ono što će zapisati. Iz tog susreta, kaže Ibn Arebi, proizašao je sadržaj knjige. Ovo poglavlje je ključ za razumijevanje naslova: knjiga je zapis onoga što mu je u Mekki „otvoreno“.
- O slovima, Božijim imenima, znanju, znalcu i poznatom (I, 51-91). Jedno od najdužih i najtežih poglavlja. Svako slovo arapskog pisma ima svoje mjesto u ustrojstvu svijeta, svoje svojstvo i svoj odnos prema Božijim imenima. Ovdje je temelj kasnijeg učenja o „dahu Milostivog“.
- O čišćenju Boga od svojstava koja bi Ga poistovjetila sa stvorenjima (I, 92). Odbrana Božije neuporedivosti (tenzih). Važno je za svakoga ko Ibn Arebija optužuje za pantejizam.
- O razlogu i početku nastanka svijeta (I, 98). Zašto je svijet stvoren: da bi se Bog spoznao, kako to izražava predaja o „skrivenom blagu“ koju sufije često navode.
- O tajnama Bismille i Fatihe (I, 101). Tumačenje Bismille, slovo po slovo, i Fatihe kao sažetka cijelog Kur'ana.
- O početku duhovnog stvaranja (I, 117). Prvo što je postalo: „prašina“ (heba) kao prvotna građa svijeta i Muhammedanska zbilja kao prvo biće u njoj.
- O početku ljudskih tijela (I, 121). Četiri načina stvaranja tijela: Adem bez oca i majke, Hava od muškarca, Isa od žene, ostali ljudi od oboje.
- O zemlji stvorenoj od ostatka Ademove gline (I, 126). Opis čudesne „zemlje zbilje“, svijeta slika u kojem je moguće ono što je razumu nemoguće. Poglavlje je postalo poznato na Zapadu preko radova Anrija Korbena (Henry Corbin).
- O vatrenim duhovima (I, 131). Džinni i Iblis: njihova priroda i odnos prema čovjeku.
- O krugu vlasti u historiji svijeta (I, 134). Ciklusi vlasti i veza između Isaa, a.s., i Muhammeda, s.a.v.s.
- O višim očevima i nižim majkama (I, 138). Nebesa kao „očevi“ koji djeluju i elementi kao „majke“ koje primaju; kosmologija rađanja svijeta.
- O krugu Muhammeda, s.a.v.s. (I, 143). Vrijeme se, kad je poslan Poslanik, „vratilo“ u svoj prvotni oblik; njegovo poslanstvo zatvara i obuhvata sve krugove.
Hijerarhija evlija i kosmička znanja (13-59)
Ovo je najzagonetniji dio prve knjige. Ibn Arebi opisuje nevidljive grupe evlija, njihove „stožere“ (kutbove), mjesta i znanja. Mnogi naslovi su kratki i tehnički, a sadržaj je gust.
- O nosačima Arša (I, 147).
- O tajnama vjerovjesnika među evlijama i o kutbovima (I, 149).
- O „dasima“ i njihovim kutbovima: evlije čije je stanje vezano za svaki udah (I, 152).
- O nižim konačištima, kosmičkim znanjima, četvorici evtada (stubova) i sedmorici abdala (zamjenika) (I, 157).
- O mijenjanju kosmičkih znanja (I, 161).
- O jednoj vrsti znanja vezanoj za buđenje i noćno bdijenje (naslov treba provjeriti u originalu) (I, 164).
- O tome kako znanje raste i opada (I, 165).
- O „isaovskom“ znanju: znanju o oživljavanju i dahu, kakvo je imao Isa, a.s. (I, 167).
- O tri kosmička znanja i njihovom međusobnom djelovanju (I, 170).
- O znanju konačišta: popis duhovnih konačišta (I, 171).
- O zaštićenim kutbovima (I, 180).
- O znanjima koja proizlaze iz kosmičkih znanja (I, 182).
- O jednom dugovječnom „stubu“ (veted); Ibn Arebi tu govori o Hidru (I, 185).
- O kutbovima simbola (I, 188).
- O kutbovima vezanim za kur'ansku riječ o spajanju onoga što je Bog naredio da se spaja (I, 191).
- O kutbovima vezanim za ajet „Zar ne vidiš kako je tvoj Gospodar…“ (I, 193).
- O tajni Selmana el-Farisija i kutbovima koji su ga naslijedili; o čistoći Ehli-bejta (I, 195).
- 30-33. O „jahačima“ (rukban): grupi evlija, njihovim slojevima, načelima i kutbovima (I, 199-213).
- 34-35. O čovjeku koji je ostvario konačište „daha“ i o njegovim tajnama za života i nakon smrti (I, 213-222).
- 36-37. O „isaovcima“, evlijama čiji je duhovni tip Isaov, i o njihovim kutbovima (I, 222-229).
- O kutbovima koji su nazreli Muhammedanski stupanj, ali ga nisu dosegli (I, 229).
- O stupnju na koji se evlija spušta kad ga Bog „udalji“, i o znanjima tog stupnja (I, 231).
- O stupnju bliskom jednom djelimičnom kosmičkom znanju (I, 233).
- O „ljudima noći“, njihovim slojevima i kutbovima (I, 237).
- O mladićima (fitjan), ljudima viteske plemenitosti (I, 241).
- O jednoj skupini kutbova i njihovom stupnju (I, 244).
- O „svetim ludama“ (behalil): evlijama koje je duhovni doživljaj lišio razuma (I, 247).
- O onome ko se vratio nakon što je stigao, i o Onome ko ga je vratio. Ibn Arebi više cijeni one koji se nakon dosezanja vrate ljudima da ih vode, nego one koji ostanu zaneseni (I, 250).
- O „malom“ znanju i dobrima koji su ga stekli (I, 253).
- O nižim konačištima i čežnji spoznavaoca za svojim početkom (I, 255).
- Poglavlje naslovljeno kratkom zagonetnom izrekom o tome da je „to bilo tako zbog onoga“ (I, 261).
- O hadisu „Osjećam dah Milostivog iz pravca Jemena“ i o ljudima tog stupnja (I, 266).
- O ljudima zbunjenosti i nemoći (I, 270).
- O evlijama koje su ostvarile konačište daha Milostivog (I, 272).
- Zašto onaj kome se nešto otkrije beži iz nevidljivog u vidljivi svijet (I, 274).
- Šta murađid treba činiti dok još nema šejha (I, 277).
- O aluzijama (išara): jeziku kojim sufije govore o onome što se ne može reći izravno (I, 278).
- O šejtanskim primislima (I, 281).
- O izvođenju zaključaka i kada je ono valjano (I, 284).
- 57-58. O nadahnuću i tajnama nadahnutih (I, 285-290).
- O vremenu: stvarnom i zamišljenom (I, 290).
Kosmos, smrt i onaj svijet (60-65)
- O elementima i utjecaju višeg svijeta na niži (I, 292).
- O Džehennemu i onima koji su u njemu kažnjeni (I, 297).
- O stupnjevima Vatre (I, 301).
- O boravku ljudi u berzahu, između ovog svijeta i proživljenja (I, 304). Ovdje je određenje imaginacije navedeno u odjeljku o temeljnim idejama.
- O Kijametu, njegovim postajama i načinu proživljenja (I, 307).
- O Džennetu, njegovim konačištima i stupnjevima (I, 317).
Tajne šerijata i ibadeta (66-72)
Ovih sedam poglavlja zauzima više od četiri stotine stranica i čini najveći dio prvog toma. Ibn Arebi prolazi kroz fikhske propise jedan po jedan, navodi različita mišljenja pravnika, a onda za svaki propis daje i njegovo unutarnje značenje. Na primjer, abdest pere udove, a njegovo unutarnje značenje je čišćenje srca od svega osim Boga.
- O tajni šerijata, spoljašnjoj i unutarnjoj (I, 322).
- O značenju šehadeta (I, 325).
- O tajnama čistoće (I, 329-386).
- O tajnama namaza (I, 386-546). Najduže poglavlje prvog toma. Skraćeni prijevod dostupan na našoj stranici u rubrici ODABRANI TESKTOVI: TAJNE NAMAZA.
- O tajnama zekata (I, 546-601).
- O tajnama posta (I, 601-665).
- O tajnama hadža i tavafa oko Kabe (I, 665 do kraja toma).
Odgovori Hakimu et-Tirmiziju (73)
- O tajnama koje se ukazuju posmatraču (II, 2-139). Ogromno poglavlje koje zatvara prvi dio. U prvom dijelu Ibn Arebi nabraja skupine evlija koje postoje u svakom vremenu i njihov broj. U drugom odgovara na dugi niz pitanja koja je tri stoljeća ranije postavio Hakim et-Tirmizi u djelu o „pečatu evlija“. Pitanja se tiču evlija, poslanstva, Božijih tajni i Sudnjeg dana, a Ibn Arebi na njih odgovara kao onaj kome su odgovori otvoreni.
Drugi dio: Ophođenja (poglavlja 74-189)
Drugi dio govori o onome što čovjek čini na putu prema Bogu: o vrlinama, naporima i odnosima. Poglavlja su uglavnom kratka, po dvije do pet stranica, osim nekoliko velikih rasprava o znanju, ljubavi i uzdignuću.
Uporedi li se popis tema s poznatom Risalom (Poslanicom) Abdulkerima el-Kušejrija (umro 1072), vidi se da Ibn Arebi u velikoj mjeri prati njen redoslijed: pokajanje, borba sa sobom, osama, takva, vera, zuhd, šutnja, strah, nada i tako dalje sve do savjeta murađidima. Kušejrijeva Risala bila je osnovni udžbenik sufizma, pa Ibn Arebi ovdje svjesno ulazi u poznati okvir i daje mu dublje tumačenje.
Novost je u parovima. Uz gotovo svaku vrlinu dolazi poglavlje o njenom „ostavljanju“. Ibn Arebi time ne poziva na napuštanje vrline. Govori o višem stupnju na kojem čovjek prestaje vrlinu doživljavati kao svoje djelo. Primjer: početnik se kaje od grijeha; onaj ko je dalje odmakao vidi da je i samo pokajanje Božiji dar, pa se ne oslanja ni na njega.
Početak puta (74-107)
- 74-75. Pokajanje (tevba) i ostavljanje pokajanja (II, 139-144).
- 76-77. Borba sa sobom (mudžahede) i njeno ostavljanje (II, 144-150).
- 78-79. Osama (halvet) i njeno ostavljanje (II, 150-152).
- 80-81. Povlačenje od ljudi (uzla) i njegovo ostavljanje (II, 152-155).
- 82-83. Bijeg Bogu (firar, prema ajetu „Bježite Allahu“) i njegovo ostavljanje (II, 155-157).
- 84-87. Četiri poglavlja o takvi, o čuvanju i svjesnosti: takva prema Allahu, takva od zastora, takva od prelaska granica i takva od Vatre (II, 157-162).
- O tajnama osnova šerijatskih propisa (II, 162). Ibn Arebi izlaže svoj stav o izvorima prava: Kur'an, sunnet i konsenzus, uz izrazit oprez prema analogiji (kijas).
- O nafilama (II, 166).
- O farzovima i sunnetima (II, 168).
- 91-92. Krajnja razboritost u halalu i haramu (vera‘) i njeno ostavljanje (II, 175-177).
- 93-94. Odricanje od svijeta (zuhd) i njegovo ostavljanje (II, 177-179).
- O darežljivosti i plemenitosti, u obilju i u oskudici, s nagradom i bez nje (II, 179).
- 96-97. Šutnja i govor (II, 180-181).
- 98-99. Bdijenje i san (II, 181-184).
- 100-101. Strah i ostavljanje straha (II, 184-186).
- 102-103. Nada i ostavljanje nade (II, 186).
- 104-105. Tuga i ostavljanje tuge (II, 187).
- 106-107. Glad i ostavljanje gladi (II, 188-192).
Borba s nefsom i oslonac na Boga (108-133)
- 108-109. O strasti i želji: razlika između požude (šehva) i volje (irada); upozorenje o druženju koje budi strast (II, 192-194).
- 110-111. Skrušenost (hušu) i njeno ostavljanje (II, 194).
- 112-113. Suprotstavljanje nefsu i, s druge strane, pomaganje nefsu u njegovim opravdanim potrebama (II, 195).
- Zavist, pokuđena i pohvalna (zavidjeti nekome u dobru) (II, 196).
- Poglavlje čiji je naslov u radnom prijevodu nejasan; po Kušejrijevom redoslijedu ovdje se očekuje ogovaranje (II, 198).
- Zadovoljstvo malim (kana‘a) (II, 198).
- Pohlepa i revnost (II, 199).
- 118-119. Oslonac na Boga (tevekkul) i njegovo ostavljanje (II, 201).
- 120-121. Zahvalnost (šukr) i njeno ostavljanje (II, 202-203).
- 122-123. Uvjerenost (jekin) i njeno ostavljanje (II, 204-205).
- 124-125. Strpljenje (sabr) i njegovo ostavljanje (II, 206-207).
- 126-127. Pazno motrenje sebe pred Bogom (murakaba) i njegovo ostavljanje (II, 208-211).
- 128-129. Zadovoljstvo Božijom odredbom (rida) i njegovo ostavljanje (II, 212-213).
- 130-131. Robovanje Bogu (ubudijja) i njegovo ostavljanje (II, 213-215).
- 132-133. Ustrajnost na pravom putu (istikama) i njeno ostavljanje (II, 216-219).
Iskrenost, sloboda i poslanstvo (134-167)
- 134-135. Iskrenost u namjeri (ihlas) i njeno ostavljanje (II, 220-222).
- 136-137. Istinoljubivost (sidk) i njeno ostavljanje (II, 222-223).
- 138-139. Stid (haja) i njegovo ostavljanje (II, 223-225).
- 140-141. Sloboda (hurrijja): biti rob samo Bogu, a ničemu drugom; i njeno ostavljanje (II, 226-227).
- 142-143. Zikr i njegovo ostavljanje (II, 228-229).
- 144-145. Razmišljanje (fikr) i njegovo ostavljanje (II, 229-231).
- 146-147. Viteska plemenitost (futuvva) i njeno ostavljanje (II, 231-234).
- Pronicljivost (firasa) (II, 235).
- Karakter (huluk) (II, 241).
- 150-151. Ljubomora za Boga (gajra) i njeno ostavljanje (II, 244-246).
- 152-154. Evlijalučnost (velaja): općenito, ljudska, Božija i anđeoska (II, 246-252). Bog je el-Velijj, pa je velaja zajednička Bogu, ljudima i meleklima.
- 155-157. Vjerovjesništvo (nubuvva): općenito, ljudsko i anđeosko (II, 252-256).
- 158-160. Poslanstvo (risala): općenito, ljudsko i anđeosko (II, 256-260).
- O stupnju između vjerovjesništva i istinoljubivosti (siddikijje) (II, 260). Ibn Arebi ovdje govori o „stupnju blizine“, najvišem do kojeg evlija može doći ispod vjerovjesnika.
- 162-163. Siromaštvo pred Bogom (fakr) i bogatstvo (gina) (II, 262-266).
- Tesavvuf (II, 266).
- Ostvarenje (tahkik) i oni koji su ostvarili istinu (II, 267).
- Mudrost (hikma) i mudraci (II, 269).
- Alhemija sreće (kimija es-sa‘ada) (II, 270-284). Jedno od najpoznatijih poglavlja. Ibn Arebi priča o dvojici putnika koji se uspinju kroz nebesa: jedan je filozof koji se oslanja samo na razum, a drugi sljedbenik Poslanika. Filozof na svakom nebu susreće samo duhovnost planete, a sljedbenik susreće vjerovjesnike i od njih uči. Poruka je jednostavna: razum može daleko dosegnuti, ali ono što Objava otvara razum sam ne može naći.
Odgoj, ljubav i znaci (168-189)
- 168-169. Lijepo ponašanje (edeb) i njegovo ostavljanje (II, 284-286).
- 170-171. Druženje (suhba) i njegovo ostavljanje (II, 286-287).
- 172-173. Dva poglavlja na mjestu gdje Kušejri govori o tevhidu. Drugo je naslovljeno kao „dvojstvo, a to je širk“. Radni prijevod prvog naslova je nepouzdan i treba ga provjeriti u originalu (II, 288-292).
- 174-175. Putovanje (sefer) i njegovo ostavljanje (II, 293-294).
- O stanjima ljudi puta pri umiranju, prema njihovim stupnjevima (II, 295).
- O spoznaji (ma‘rifa) (II, 297-320). Velika rasprava o razlici između znanja (ilm) i spoznaje. Sufije obično više cijene spoznaju; Ibn Arebi se priklanja onima koji više cijene znanje, jer Bog sebe naziva el-Alim, Znalac, a ne „Spoznavalac“.
- O ljubavi (mahabba) (II, 320-362). Najduža rasprava o ljubavi u knjizi: četiri imena ljubavi, Božija ljubav prema čovjeku i čovjekova prema Bogu, ljubav kao uzrok stvaranja. Citati su u odjeljku o temeljnim idejama.
- Kratko poglavlje uz ljubav; naslov u radnom prijevodu treba provjeriti (II, 362).
- Čežnja (ševk) (II, 363).
- Poštovanje šejhova i čuvanje njihovih srca (II, 364).
- 182-183. Slušanje (sema) i njegovo ostavljanje (II, 366-368).
- 184-185. Keramet i njegovo ostavljanje (II, 369-370). Ibn Arebi upozorava da je keramet iskušenje, a pravi keramet je ustrajnost na pravom putu.
- Lomljenje ustaljenog toka stvari (harkul-adet) (II, 371).
- Mudžiza i njena počast (II, 374).
- Snovi (ru'ja) kao radosne vijesti (II, 375).
- O liku pravog murađida (II, 380). Završni savjet, kao što i Kušejri svoju Risalu završava oporukom murađidima.
Treći dio: Stanja (poglavlja 190-269)
Treći dio govori o onome što se čovjeku dešava iznutra. U sufijskom jeziku razlikuje se makam (stupanj), koji se stiče trudom i ostaje, od hala (stanja), koje dolazi kao dar i prolazi. Ako je drugi dio bio o djelima, treći je o darovima.
I ovdje Ibn Arebi slijedi poznati okvir: Kušejrijevo poglavlje o stručnim izrazima sufija. Mnogi pojmovi dolaze u parovima suprotnosti, jer jedno stanje razumijemo tek kad ga stavimo pored njegovog para:
| Par stanja | Poglavlja | Jednostavno rečeno |
| Stezanje i širenje (kabd i bast) | 218-219 | Trenuci teškoće i trenuci radošće u srcu |
| Nestajanje i ostajanje (fena i beka) | 220-221 | Čovjek prestaje vidjeti sebe, a zatim ostaje u Bogu |
| Sabiranje i razdvajanje (džem‘ i fark) | 222-223 | Vidjeti samo Boga, pa vidjeti i Boga i svijet |
| Odsutnost i prisutnost (gajba i hudur) | 244-245 | Odsutnost od svijeta, prisutnost kod Boga |
| Opijenost i otrježnjenje (sukr i sahv) | 246-247 | Zanos i povratak trezvenosti |
| Brisanje i potvrđivanje (mahv i isbat) | 252-253 | Uklanjanje loših osobina i učvršćivanje dobrih |
| Blizina i udaljenost (kurb i bu‘d) | 260-261 | Odnos srca prema Bogu |
| Šerijat i hakikat | 262-263 | Propis i zbilja na koju propis upućuje |
Put i njegovi pojmovi (190-217)
- Putnik (salik) i njegova stanja (II, 382).
- Putovanje i put (II, 383).
- Stanje (hal), njegove tajne i ljudi (II, 384).
- Stupanj (makam) (II, 385).
- Mjesto (mekan) (II, 386).
- Zanosni iskazi (šath) (II, 387). Ibn Arebi o izrekama sufija koje zvuče drsko ili nevjernički; objašnjava odakle dolaze i zašto ih treba čitati oprezno.
- O predznacima (II, 388).
- O „odlasku“, potpunom zaboravu sebe (II, 389).
- O dahu (II, 390-478). Naslov glasi فى معرفة النفَس بفتح الفاء, „o dahu, sa fethom na slovu fa“. Ibn Arebi naglašava vokal kako se nefes (dah) ne bi zamijenio s nefs (duša). Na gotovo devedeset stranica razvija učenje o dahu Milostivog: kao što ljudski dah na različitim mjestima u ustima postaje različita slova, tako Božiji dah postaje različita bića. Poglavlje povezuje 28 slova arapskog pisma s 28 stupnjeva postojanja, od Prvog intelekta do čovjeka, i svakom stupnju pridružuje Božije ime koje njime upravlja. Ovo je kosmološko središte djela.
- Tajna (sirr) (II, 478).
- 200-201. Spajanje i odvajanje (vasl i fasl) (II, 480).
- 202-203. Odgoj i vježbanje duha (rijada) (II, 481-482).
- 204-205. Ukrašavanje vrlinama i pražnjenje od mana (tehalli i tahalli) (II, 483-484).
- Samootkrivanje (tedžellij) (II, 485-490). Ključni pojam cijelog djela.
- 207-208. Bolest i tegoba na putu (II, 490-494).
- Prisustvovanje (mušahede) (II, 494).
- Otkrivanje (mukašefe) (II, 496).
- Pojavljivanje (II, 498).
- Kolebanje (II, 499).
- Ljubomora (gajra) kao stanje (II, 500).
- Zbunjenost (hajra) (II, 502).
- Suptilno (latifa) (II, 503).
- Objava (vahj) (II, 505). Razlika između Objave vjerovjesnicima i nadahnuća evlija.
- Zapisivanje i oslikavanje (II, 508).
Darovi i opijenosti (218-269)
- 218-223. Stezanje, širenje, nestajanje, ostajanje, sabiranje i razdvajanje (II, 509-519); vidi tabelu gore.
- Jedno teško stanje čiji naslov radni prijevod prenosi kao „bit presuđivanja“; treba provjeriti u originalu (II, 519).
- „Dodaci“: povećanja u vjeri i svjetlu (II, 520).
- 226-228. Volja, onaj koga Bog želi (murad) i onaj koji želi Boga (murid) (II, 521-525). Ibn Arebi razlikuje onoga ko traži i onoga koga je Bog sam povukao.
- Težnja, snaga namjere (himmet) (II, 526).
- Tuđina (gurba) (II, 527).
- Božije iskušenje skriveno u daru (mekr) (II, 529).
- Iščupanost iz sebe (II, 531).
- Naginjanje (II, 532).
- Zapanjenost (dahša) (II, 533).
- 235-237. Tri stupnja zanosa: izazivanje zanosa (tevedžud), zanos (vedžd) i nalazak (vudžud) (II, 535-537). Ibn Arebi igra na isti arapski korijen: ko je u zanosu, „nalazi“, a konačno nalazi Onoga koji jest.
- Trenutak (vakt) (II, 538). Sufija je „sin svog trenutka“.
- 239-240. Strahopoštovanje (hejba) i prisnost (uns) (II, 540).
- 241-243. Veličanstvo, ljepota i savršenost (dželal, džemal, kemal) (II, 541-542).
- 244-247. Odsutnost i prisutnost; opijenost i otrježnjenje (II, 543-546).
- 248-251. Okus, piće, napojenost i žeđ koja se ne gasi (II, 547-552). Duhovno iskustvo opisano jezikom pijenja: prvo se okusi, onda pije, onda napoji, a najviši su oni koje ništa ne može napojiti.
- 252-255. Brisanje, potvrđivanje, zastiranje i potpuno poništenje (mahk) (II, 552-554).
- 256-259. Ispunjenost, izlaganje, bljeskovi (levami‘) i iznenadni naleti (II, 555-557).
- 260-261. Blizina i udaljenost (II, 558-560).
- 262-263. Šerijat i hakikat (II, 561-562). Za Ibn Arebija hakikat nikad ne ukida šerijat; hakikat je zbilja samog šerijata.
- Primisli (havatir) (II, 563).
- Ono što dolazi u srce (varid) (II, 566).
- Svjedok (šahid) (II, 567).
- 267-268. Duša (nefs) i duh (ruh) (II, 568).
- Znanje izvjesnosti, oko izvjesnosti i zbilja izvjesnosti (II, 570). Tri stupnja sigurnosti, prema kur'anskim izrazima: čuti za vatru, vidjeti vatru i biti u njoj.
Četvrti dio: Konačišta (poglavlja 270-383)
Četvrti dio ima tačno 114 poglavlja, koliko i Kur'an sura, i prati ih obrnutim redom. Svako poglavlje je „konačište“ (menzil): duhovno mjesto koje otvara jedna sura. Ibn Arebi to nigdje ne objašnjava izravno. Vezu je uočio i dokazao Šodkjevič, a ona se lako provjeri: broj sure dobije se kad se broj poglavlja oduzme od 384.
Većina poglavlja nosi zagonetne naslove koji tek uz suru postaju jasni. Poglavlje 309 govori o melamijama, ljudima koji kore sami sebe i skrivaju svoje stanje, a vezano je za suru El-Kijame, gdje se spominje „duša koja kori“. Poglavlje 334 govori o „obnavljanju nepostojećeg“, a vezano je za suru Kaf i ajet o „novom stvaranju“ (50:15). Poglavlje 362 govori o dvije sedžde, a vezano je za suru El-Hadždž, jedinu suru s dvije sedžde tilaveta.
Najvažnija poglavlja ovog dijela
- O pohvaljenoj tami i viđenim svjetlima (III, 274-294), uz suru En-Nur. Opsežna rasprava o svjetlu i tami: Bog je svjetlo nebesa i Zemlje, a tama nije uvijek zlo, jer u njoj se krije ono što bi svjetlo spržilo.
- O pomoćnicima Mehdija (III, 327-340), uz suru El-Kehf. Naslov glasi: فى معرفة منزل وزراء المهدى الظاهر فى آخر الزمان, „o konačištu vezira Mehdija koji će se pojaviti na kraju vremena“. Ibn Arebi opisuje osobine koje moraju imati Mehdijevi pomoćnici, među kojima su pravednost u suđenju i razumijevanje Božijeg govora. Zanimljivo je da poglavlje više govori o osobinama dobre vlasti nego o samom Mehdiju.
- O uzdignuću (III, 340-354), uz suru El-Isra. Ibn Arebi priča svoje duhovno uzdignuće kroz nebesa, po uzoru na Poslanikov mi'radž. Na svakom nebu susreće vjerovjesnika s kojim razgovara o znanju koje je posebno za njega. Ovo je jedan od rijetkih autobiografskih tekstova u knjizi.
- O ključevima riznica darežljivosti (III, 360-408), uz suru El-Hidžr i ajet „Pa nema ničega a da riznice njegove nisu kod Nas“ (15:21). Kako Božiji darovi silaze iz riznica u svijet i kojim redom.
- O ummijskoj Ploči (III, 416-448), uz suru Er-Ra'd. Najsustavniji opis građe kosmosa u knjizi: Arš, Kursija, nebesa, elementi. U autografu su uz ovo poglavlje Ibn Arebijevi crteži kosmosa.
Sva poglavlja ovog dijela
Teme su sažete prema naslovima. Mnogi naslovi su namjerno zagonetni, a radni prijevodi na kojima se dijelom zasniva ovaj pregled nisu uvijek pouzdani. Kolonu „Tema“ treba zato čitati kao orijentaciju, ne kao konačan prijevod.
| Pogl. | Kairsko izd. | Sura | Tema |
| 270 | II, 571 | 114 En-Nas | Kutb i dvojica imama uz njega |
| 271 | II, 574 | 113 El-Felek | Noćno hvaljenje |
| 272 | II, 578 | 112 El-Ihlas | Čistoća tevhida |
| 273 | II, 582 | 111 El-Mesed | Nestanak strasti i sebičnosti |
| 274 | II, 586 | 110 En-Nasr | Određeni rok |
| 275 | II, 590 | 109 El-Kafirun | Odricanje od kipova |
| 276 | II, 594 | 108 El-Kevser | Havd, izvor |
| 277 | II, 598 | 107 El-Ma'un | Prijezir prema drugima i škrtost |
| 278 | II, 602 | 106 Kurejš | Prisnost |
| 279 | II, 606 | 105 El-Fil | Pouka iz događaja |
| 280 | II, 610 | 104 El-Humeze | Gomilanje imetka |
| 281 | II, 614 | 103 El-Asr | Jedan i mnoštvo |
| 282 | II, 618 | 102 Et-Tekašur | Posjećivanje mrtvih |
| 283 | II, 620 | 101 El-Kari'a | Ono što udara |
| 284 | II, 624 | 100 El-Adijat | Iskreno uzvraćanje |
| 285 | II, 628 | 99 Ez-Zelzele | Govor nežive stvari |
| 286 | II, 632 | 98 El-Bejjina | Onaj kome je rečeno „Budi“, a odbio je |
| 287 | II, 636 | 97 El-Kadr | Postojano očitovanje |
| 288 | II, 640 | 96 El-Alek | Prvo učenje: „Uči!“ |
| 289 | II, 644 | 95 Et-Tin | Ummijsko znanje kojem ništa nije prethodilo |
| 290 | II, 649 | 94 Eš-Šerh | Priznavanje blagodati |
| 291 | II, 652 | 93 Ed-Duha | „Grudi vremena“, četvrto nebo |
| 292 | II, 655 | 92 El-Lejl | Prožimanje nevidljivog i vidljivog |
| 293 | II, 663 | 91 Eš-Šems | Uzrok vidljivog svijeta |
| 294 | II, 670 | 90 El-Beled | Mekanski, muhammedanski stupanj |
| 295 | II, 674 | 89 El-Fedžr | Počašćeni brojevi |
| 296 | II, 679 | 88 El-Gašija | Osobine sretnih i nesretnih |
| 297 | II, 682 | 87 El-A'la | Dovršenje ljudske gline |
| 298 | II, 686 | 86 Et-Tarik | Zikr iz višeg svijeta |
| 299 | II, 690 | 85 El-Burudž | Patnja vjernika |
| 300 | III, 2 | 84 El-Inšikak | Podjela višeg svijeta |
| 301 | III, 6 | 83 El-Mutaffifin | Knjiga sretnih i knjiga nesretnih |
| 302 | III, 10 | 82 El-Infitar | Nestanak višeg i postojanje nižeg svijeta |
| 303 | III, 13 | 81 Et-Tekvir | Džibrilovski spoznavalac |
| 304 | III, 17 | 80 Abese | Bogatstvo i siromaštvo |
| 305 | III, 21 | 79 En-Nazi'at | Smjena stanja u srcima |
| 306 | III, 26 | 78 En-Nebe’ | Protivnici višeg svijeta |
| 307 | III, 28 | 77 El-Murselat | Silazak meleka |
| 308 | III, 31 | 76 El-Insan | Miješanje cijelog svijeta u čovjeku |
| 309 | III, 34 | 75 El-Kijame | Melamije, ljudi samoprijekora |
| 310 | III, 37 | 74 El-Muddessir | Duhovni zvuk |
| 311 | III, 41 | 73 El-Muzzemmil | Posebna nevidljiva inicijacija |
| 312 | III, 46 | 72 El-Džinn | Kako nadahnuće silazi u srca evlija i kako ih Bog čuva od šejtana |
| 313 | III, 49 | 71 Nuh | Plač i vapaj |
| 314 | III, 52 | 70 El-Me'aridž | Ljestvice meleka, vjerovjesnika i evlija |
| 315 | III, 57 | 69 El-Hakka | Neizbježnost patnje |
| 316 | III, 60 | 68 El-Kalem | Svojstva upisana na Ploči |
| 317 | III, 65 | 67 El-Mulk | Nevolja i njene blagodati; Ebu Medjen |
| 318 | III, 68 | 66 Et-Tahrim | Zamjena šerijata ličnim prohtjevima |
| 319 | III, 72 | 65 Et-Talak | Tevekkul kao uzrok opskrbe |
| 320 | III, 75 | 64 Et-Tegabun | Dvije Božije šake |
| 321 | III, 78 | 63 El-Munafikun | Razlikovanje nevidljivog i vidljivog |
| 322 | III, 80 | 62 El-Džum'a | Onaj ko je Boga zamijenio stvorenjima |
| 323 | III, 84 | 61 Es-Saff | Najava i ono što se najavljuje |
| 324 | III, 87 | 60 El-Mumtehine | Muškarci i žene na Božijim mjestima |
| 325 | III, 91 | 59 El-Hašr | Kur'an |
| 326 | III, 96 | 58 El-Mudžadele | Razgovor i spor |
| 327 | III, 100 | 57 El-Hadid | Mjera mudd i pola mudda |
| 328 | III, 103 | 56 El-Vaki'a | Kad složeno postane jednostavno |
| 329 | III, 107 | 55 Er-Rahman | Blagodati i njihov kraj |
| 330 | III, 110 | 54 El-Kamer | Mjesec, mlađak i pun mjesec |
| 331 | III, 115 | 53 En-Nedžm | Viđenje i približavanje |
| 332 | III, 119 | 52 Et-Tur | Božija zaštita ljudi muhammedanskih stanja |
| 333 | III, 123 | 51 Ez-Zarijat | Šta je stvoreno za tebe, a šta za Mene |
| 334 | III, 127 | 50 Kaf | Obnavljanje nepostojećeg, novo stvaranje |
| 335 | III, 131 | 49 El-Hudžurat | Bratstvo |
| 336 | III, 135 | 48 El-Feth | Prisega bilja kutbu |
| 337 | III, 140 | 47 Muhammed | Poslanik i svijet |
| 338 | III, 146 | 46 El-Ahkaf | Prepreke |
| 339 | III, 150 | 45 El-Džasija | Šerijat u rukama Istine |
| 340 | III, 154 | 44 Ed-Duhan | Šta je Poslanik prešutio |
| 341 | III, 160 | 43 Ez-Zuhruf | Oponašanje u tajnama |
| 342 | III, 165 | 42 Eš-Šura | Dvije tajne odvojene od tri sabrane |
| 343 | III, 171 | 41 Fussilet | Dvije tajne razlaganja Objave |
| 344 | III, 175 | 40 Gafir | Dvije tajne oprosta |
| 345 | III, 181 | 39 Ez-Zumer | Tajna iskrenosti u vjeri |
| 346 | III, 186 | 38 Sad | Svjetlo koje izbija iz jednog konačišta |
| 347 | III, 192 | 37 Es-Saffat | Prvi saff pred Bogom |
| 348 | III, 197 | 36 Ja-Sin | Dvije tajne srca |
| 349 | III, 207 | 35 Fatir | Objava i stvaranje svakog naroda |
| 350 | III, 210 | 34 Sebe’ | Otkrivanje značenja |
| 351 | III, 216 | 33 El-Ahzab | Prožimanje duša i duhova |
| 352 | III, 232 | 32 Es-Sedžda | Tri skrivene tajne uređivanja |
| 353 | III, 236 | 31 Lukman | Tri skrivene tajne mudrosti |
| 354 | III, 241 | 30 Er-Rum | Konačište vezano za Rum |
| 355 | III, 247 | 29 El-Ankebut | Prostrana zemlja ibadeta |
| 356 | III, 253 | 28 El-Kasas | Tajne Božijeg odgoja |
| 357 | III, 257 | 27 En-Neml | Potrebe stvorenja i potčinjavanje |
| 358 | III, 262 | 26 Eš-Šu'ara | Upozorenje i istinita vijest |
| 359 | III, 269 | 25 El-Furkan | Obzir u otkrivanju |
| 360 | III, 274 | 24 En-Nur | Pohvaljena tama i viđena svjetla |
| 361 | III, 294 | 23 El-Mu'minun | Uplitanje u Istinu procjenom |
| 362 | III, 302 | 22 El-Hadždž | Dvije sedžde: cjeline i dijela |
| 363 | III, 308 | 21 El-Enbija | Spoznavalac upućen nižem učitelju |
| 364 | III, 313 | 20 Ta-Ha | Božija ljubomora |
| 365 | III, 321 | 19 Merjem | Tajne u prisutnosti Milosti |
| 366 | III, 327 | 18 El-Kehf | Veziri Mehdija |
| 367 | III, 340 | 17 El-Isra | Uzdignuće kroz nebesa |
| 368 | III, 354 | 16 En-Nahl | „Došla je naredba“: prisutnost naredbe |
| 369 | III, 360 | 15 El-Hidžr | Ključevi riznica darežljivosti |
| 370 | III, 408 | 14 Ibrahim | Postojanje i promjena |
| 371 | III, 416 | 13 Er-Ra'd | Građa kosmosa |
| 372 | III, 449 | 12 Jusuf | Samohvala i Božiji odgovor |
| 373 | III, 455 | 11 Hud | Voda i trajanje svijeta |
| 374 | III, 462 | 10 Junus | Viđenje; stvari prije postanka |
| 375 | III, 469 | 9 Et-Tevba | Moć imaginacije i svijet zbilja |
| 376 | III, 475 | 8 El-Enfal | Evlije i neprijatelji |
| 377 | III, 483 | 7 El-A'raf | Sedžda i slike |
| 378 | III, 487 | 6 El-En'am | Životinjski narodi |
| 379 | III, 493 | 5 El-Maida | Vezivanje i razvezivanje |
| 380 | III, 501 | 4 En-Nisa | Učeni su nasljednici vjerovjesnika |
| 381 | III, 505 | 3 Ali Imran | Tevhid i sabiranje |
| 382 | III, 511 | 2 El-Bekara | Zaključci i nijeme tajne |
| 383 | III, 519 | 1 El-Fatiha | Veličina koja sabire sve veličine |
Peti dio: Susreti (poglavlja 384-461)
Peti dio čini 78 kratkih poglavlja, uglavnom od jedne do tri stranice. Svako opisuje jedan munazele, susret. Arapska riječ označava kretanje s dvije strane: Bog se „spušta“ prema robu, a rob se „diže“ prema Bogu, pa se susretnu na jednom mjestu. To je kao kad dvoje krene jedno drugom u susret i sretnu se na pola puta.
Naslovi ovih poglavlja često su Božije obraćanje u prvom licu. Primjer je naslov 450. poglavlja:
فى معرفة منازلة مَنْ ثبت لظهورى كان بى لا به
„O susretu: ko izdrži Moje očitovanje, izdržao ga je Mnome, a ne sobom.“ (IV, 64; naslov se nastavlja još jednom teškom rečenicom o tome šta je tu zbilja, a šta preneseno značenje)
Misao je jasna i važna za cijelo djelo. Kad Bog daje čovjeku da doživi nešto veliko, snagu da to podnese također daje Bog. Niko se ne može pohvaliti da je „sam izdržao“.
Teme susreta su raznolike: viđenje Boga i zastori, srce kao Božija kuća, molitva, oproštaj bratu, pravedna vlast, dobrota prema rodbini. Zajedničko im je da svaku temu Ibn Arebi postavlja kao pitanje odnosa između Boga i roba.
| Pogl. | Kairsko izd. | Tema susreta |
| 384 | III, 523 | Načini Božijeg obraćanja čovjeku (Eš-Šura, 51) |
| 385 | III, 527 | Poniženje, poraz i zabrana |
| 386 | III, 530 | „Bliži smo mu od žile kucavice“: gdje je Božija blizina |
| 387 | III, 534 | Ohola poniznost |
| 388 | III, 538 | Uspinjanje bez određenog cilja |
| 389 | III, 538-546 | „Moj karakter je tvoje biće“ |
| 390 | III, 546 | Vrijeme kao uzajamna prisutnost Boga i roba |
| 391 | III, 549 | Put na kojem pitanja ne nalaze smiraja |
| 392 | III, 550 | Milost, srdžba i oni koji nemaju milosti |
| 393 | III, 553 | Ko zastane kod onoga čega se uplašio, propadne |
| 394 | III, 555 | Dolazak, pročišćenje i nevraćanje nazad |
| 395 | III, 557 | Utjeha za smrt druga u Božijoj prisutnosti |
| 396 | III, 558 | Sakupljanje znanja kao zastor od Boga |
| 397 | III, 559 | Lijepa riječ i dobro djelo uzdižu se Bogu |
| 398 | III, 561 | Razlika između propovijedanja i podsjećanja na Boga |
| 399 | III, 566 | Konačište iz kojeg niko ne izađe kakav je ušao |
| 400 | III, 567 | Skriven od onih koji se pokazuju, poznat onima koji čuvaju granice |
| 401 | IV, 2 | Ni mrtvi ni živi nemaju puta da vide Boga sami od sebe |
| 402 | IV, 4 | Borba, poraz i prednost mira |
| 403 | IV, 5 | Pred Bogom nema izgovora |
| 404 | IV, 6 | Vladari koji tlače i oni koji su blagi prema narodu |
| 405 | IV, 8 | Srce kao Božija kuća i Bejtul-ma'mur |
| 406 | IV, 9 | Bog se nikome nije očitovao u svojoj biti, niti će |
| 407 | IV, 11 | „Krađa“ od Boga: gledanje u drugo osim Njega |
| 408 | IV, 12 | Subota i razvezivanje onoga što je vezano |
| 409 | IV, 13 | Božija imena kao zastori |
| 410 | IV, 15 | Sudbina se vraća svom Gospodaru |
| 411 | IV, 16 | Strah od knjige umjesto straha od Boga |
| 412 | IV, 17 | Ko je Božiji, nikad nije ponižen |
| 413 | IV, 18 | Molba Bogu i izlazak iz Njegove presude |
| 414 | IV, 20 | Bog se vidi samo kroz zastor |
| 415 | IV, 21 | Dozivanje Boga: opravdavati sebe ili Njega |
| 416 | IV, 23 | Bit srca |
| 417 | IV, 24 | Nagrada koja je kod Boga |
| 418 | IV, 26 | Ono što se ne može obuhvatiti |
| 419 | IV, 26-28 | Ugovori i obaveze |
| 420 | IV, 28 | Raspolaganje konačištima |
| 421 | IV, 29 | Traženje Boga dokazom |
| 422 | IV, 33 | Vraćanje Božijeg djela Njemu |
| 423 | IV, 35 | Ljubomora za Boga |
| 424 | IV, 36 | Ostati s Bogom ili se vratiti porodici |
| 425 | IV, 37 | Traženje znanja i gubitak vida |
| 426 | IV, 38 | Tajna viđenja Gospodara: „Svjetlo je“ |
| 427 | IV, 39 | „Na dva luka udaljenosti“ |
| 428 | IV, 40 | Pitanje o dva trenutka |
| 429 | IV, 42 | Umanjiti sebe pred Božijom veličinom |
| 430 | IV, 42 | Zbunjenost koja dovodi do Boga |
| 431 | IV, 43 | Koga Bog zastre, zastrt je |
| 432 | IV, 44 | Odjenuti samo Njega; spoznati sebe |
| 433 | IV, 44 | Očitovanje koje poništava |
| 434 | IV, 45 | Zastiranje i postojanost |
| 435 | IV, 46 | Ispunjeni i neispunjeni zavjet |
| 436 | IV, 47 | Vrijednost čovjeka i ibadet |
| 437 | IV, 49 | Spoznati svoj udio u šerijatu |
| 438 | IV, 50 | Učenje Božijih riječi i silazak meleka |
| 439 | IV, 51 | Drugo „na dva luka“ |
| 440 | IV, 53 | Snaga koja dolazi od prisustvovanja Bogu |
| 441 | IV, 54 | Srca koja traže ono što je kod Boga, a ne Boga |
| 442 | IV, 55 | Vidjeti Boga i znati to, a opet Ga ne vidjeti |
| 443 | IV, 55 | Obaveza da se znanje podijeli |
| 444 | IV, 56 | Knjiga čistog zavjeta |
| 445 | IV, 58 | Evlije oblikovane Božijim osobinama |
| 446 | IV, 60 | Noćni počeci i koristi dobrih djela |
| 447 | IV, 62 | Ulazak u prisutnost pročišćenja |
| 448 | IV, 63 | Nestajanje pri otkrovenju; molba da se vidi Bog |
| 449 | IV, 63 | Nije Božiji rob ko je porobio Božijeg roba |
| 450 | IV, 64 | Postojanost pred Božijim očitovanjem |
| 451 | IV, 65 | Izlazi i uspinjanja |
| 452 | IV, 66 | Božije riječi kao opomena onome ko sluša |
| 453 | IV, 68 | Darežljivost i opraštanje bratu |
| 454 | IV, 68 | Prednost rodbine u dobroti |
| 455 | IV, 69 | Božije približavanje kroz imena Vanjski i Unutarnji |
| 456 | IV, 70 | Pokrenutost pri slušanju Božijih riječi |
| 457 | IV, 71 | Čista obaveza |
| 458 | IV, 72 | Svjetla Božijeg Lica i zastori od svjetla |
| 459 | IV, 73 | Biti s Bogom među odabranima |
| 460 | IV, 73 | Iman, islam, ihsan i „ihsan ihsana“ |
| 461 | IV, 74 | Zastor krila i oni koji su zadržani |
Šesti dio: Stupnjevi (poglavlja 462-560)
Posljednji dio govori o najvišim stupnjevima ljudskog savršenstva i zatvara cijelo djelo. Ima tri cjeline: dugi niz poglavlja o kutbovima (462-556), poglavlje o pečatu evlija (557) i tri velika završna poglavlja (558-560), koja zajedno čine gotovo polovinu četvrtog toma.
Kutbovi i njihovi ajeti (462-556)
Kutb (stožer, os) je evlija oko kojeg se, u Ibn Arebijevom učenju, u jednom vremenu „okreće“ duhovni svijet. Poglavlje 462 govori o muhammedanskim kutbovima uopće (IV, 74), a 463 o dvanaestorici kutbova oko kojih se okreće sfera svijeta (IV, 77-88).
Potom slijedi devedesetak kratkih poglavlja, svako o jednom kutbu. Kutbovi nisu imenovani. Svakog određuje zikr ili ajet koji je njegovo „konačište“, onaj dio Objave koji je u njemu postao živa zbilja. Prvi je kutb čije je konačište la ilahe illallah.
Ovaj niz je možda najbolji ključ za razumijevanje Ibn Arebijeve slike savršenog čovjeka. Savršenstvo za njega znači da jedan ajet toliko obuzme čovjeka da on postane njegovo utjelovljenje. Jedan je kutb sav u ajetu o tevekkulu, drugi u ajetu o strpljenju, treći u ajetu o iskrenosti.
| Pogl. | Kairsko izd. | Zikr ili ajet koji određuje stupanj kutba |
| 464 | IV, 88 | „La ilahe illallah“, kutb muhammedanskih kutbova |
| 465 | IV, 90 | „Allahu ekber“ |
| 466 | IV, 92 | „Allah je Uzvišen“ |
| 467 | IV, 96 | „Elhamdu lillah“ |
| 468 | IV, 97 | „Elhamdu lillahi ala kulli hal“, hvala Allahu u svakom stanju |
| 469 | IV, 98 | „Prepuštam svoju stvar Allahu“ |
| 470 | IV, 100 | Ajet o stvaranju džinna i ljudi radi ibadeta |
| 471 | IV, 102 | Ljubav prema Allahu i slijeđenje Poslanika |
| 472 | IV, 104 | Radosna vijest onima koji slijede najljepšu riječ |
| 473 | IV, 106 | „Vaš Bog je jedan Bog“ |
| 474 | IV, 107 | Ono što je kod vas prolazi, a ono što je kod Allaha ostaje |
| 475 | IV, 109 | Veličanje Allahovih obilježja dolazi iz takve srca |
| 476 | IV, 110 | Ibrahimovo odricanje od oca kao Allahovog neprijatelja |
| 477 | IV, 112 | Mošus i takmičenje u dobru |
| 478 | IV, 114 | Zrno gorušice i Allahova suptilnost |
| 479 | IV, 115 | Veličanje onoga što je Allah učinio svetim |
| 480 | IV, 116 | Mudrost data u djetinjstvu (Jahja, a.s.) |
| 481 | IV, 117 | Allah ne uništava nagradu dobročinitelja |
| 482 | IV, 118 | Predati svoje lice Allahu |
| 483 | IV, 119 | Ko dušu očisti, uspio je |
| 484 | IV, 120 | Kad duša dođe do grla umirućeg |
| 485 | IV, 120 | Nagrada za djela već na ovom svijetu |
| 486 | IV, 122 | Neposlušnost Allahu i Poslaniku |
| 487 | IV, 123 | Lijep život onima koji čine dobro |
| 488 | IV, 124 | Ne žudjeti za ukrasima dunjaluka |
| 489 | IV, 125 | Imetak i djeca kao iskušenje |
| 490 | IV, 126 | Govoriti ono što se ne radi |
| 491 | IV, 127 | Ne radovati se pretjerano |
| 492 | IV, 128 | Allahovo znanje o nevidljivom |
| 493 | IV, 129 | Sve je od Allaha |
| 494 | IV, 130 | Allaha se boje učeni |
| 495 | IV, 131 | Okretanje od vjere |
| 496 | IV, 132 | Pravo cijenjenje Allaha i borba na Njegovom putu |
| 497 | IV, 133 | Vjera samo u teškoći |
| 498 | IV, 134 | Allah daje izlaz onome ko ima takvu |
| 499 | IV, 135 | Ništa nije kao On |
| 500 | IV, 136 | Kazna za onoga ko sebi pripisuje božanstvo |
| 501 | IV, 137 | Dozivanje drugih mimo Allaha |
| 502 | IV, 138 | Ne iznevjeriti Allaha, Poslanika i povjereni emanet |
| 503 | IV, 140 | Iskreno robovanje Allahu |
| 504 | IV, 141 | Ostaviti ih u njihovom praznom raspravljanju |
| 505 | IV, 143 | Strpljenje s odredbom svog Gospodara |
| 506 | IV, 144 | Lukavstvo, a Allah je najbolji u planiranju |
| 507 | IV, 145 | Allah sve vidi |
| 508 | IV, 146 | Allah izvodi vjernike iz tmina na svjetlo |
| 509 | IV, 148 | Allah nadoknadi ono što se udijeli na Njegovom putu |
| 510 | IV, 149 | Oholi na Zemlji bez prava |
| 511 | IV, 150 | „Imajte takvu, Allah će vas poučiti“ |
| 512 | IV, 151 | Kože se mijenjaju da bi kazna bila osjećena |
| 513 | IV, 153 | Milost prema Zekerijaovoj tihoj dovi |
| 514 | IV, 153 | Ko se pouzda u Allaha, On mu je dovoljan |
| 515 | IV, 154 | Davudova sedžda i traženje oprosta |
| 516 | IV, 156 | Ono što volimo, odmjereno prema Allahu i Njegovom putu |
| 517 | IV, 157 | Nema utočišta od Allaha osim kod Njega |
| 518 | IV, 159 | Strah se skida sa srca i istina se priznaje |
| 519 | IV, 160 | Odazvati se pozivu Allaha i Poslanika |
| 520 | IV, 162 | Odazivaju se samo oni koji zaista čuju |
| 521 | IV, 163 | Najbolja opskrba je takva |
| 522 | IV, 164 | Davati sa strahom u srcu i žuriti dobru |
| 523 | IV, 165 | Ko se boji stajanja pred svojim Gospodarom |
| 524 | IV, 166 | More kao mastilo za riječi mog Gospodara |
| 525 | IV, 167 | Ko pređe Allahove granice, nepravdu čini sebi |
| 526 | IV, 169 | Učvršćen da im se ne prikloni |
| 527 | IV, 169 | Strpljivo ostati s onima koji dozivaju svog Gospodara |
| 528 | IV, 171 | Kazna za zlo je zlo jednako njemu |
| 529 | IV, 171 | Bilje dobre zemlje raste voljom Gospodara |
| 530 | IV, 173 | Skrivaju se od ljudi, a od Allaha ne mogu |
| 531 | IV, 174 | U svakom stanju Allah je svjedok nad vama |
| 532 | IV, 175 | Namaz je vjernicima propisan u određeno vrijeme |
| 533 | IV, 177 | Allah je blizu i odaziva se onome ko Ga doziva |
| 534 | IV, 178 | „Ti si zaista najljepšeg morala“ |
| 535 | IV, 179 | Spominjanje Allaha stojeći, sjedeći i ležeći |
| 536 | IV, 179 | Ko želi samo usjev dunjaluka |
| 537 | IV, 180 | Bojati se Allaha više nego ljudi |
| 538 | IV, 182 | Ustrajati kako je naređeno, bez pretjerivanja |
| 539 | IV, 183 | Bježite Allahu i ne pripisujte Mu druga |
| 540 | IV, 183 | Čekati da Poslanik izađe |
| 541 | IV, 184 | Kazna za nasilnike |
| 542 | IV, 185 | Slijepi na ovom svijetu i na onom |
| 543 | IV, 186 | Uzmite ono što vam Poslanik da |
| 544 | IV, 187 | Nadzornik koji bilježi svaku riječ |
| 545 | IV, 188 | „Načini sedždu i približi se“ |
| 546 | IV, 189 | Okreni se od onih koji zanemaruju zikr |
| 547 | IV, 190 | Izvršavaj naredbu i okreni se od mušrika |
| 548 | IV, 190 | „Spominjite Mene, i Ja ću vas spominjati“ |
| 549 | IV, 191 | Okrenuti se onome ko daje |
| 550 | IV, 192 | Musa i brdo |
| 551 | IV, 192 | Allah i Poslanik vide vaša djela |
| 552 | IV, 193 | Traženje oprosta posredstvom Poslanika |
| 553 | IV, 193 | Allah ih obuhvata s leđa |
| 554 | IV, 194 | Onaj koji nosi pečat vjerovjesništva; ajet o onima koji vole hvalu koju nisu zaslužili |
| 555 | IV, 195 | Zašto ostali kutbovi neće biti spomenuti do Kijameta |
| 556 | IV, 195 | „Onaj u čijoj je ruci vlast“ |
Pečat evlija (557)
- O pečatu evlija (IV, 195-196). Kao što je Muhammed, s.a.v.s., pečat vjerovjesnika, tako i velaja ima svoj pečat. U djelu Ibn Arebi razlikuje opći pečat evlija, a to je Isa, a.s., koji će se vratiti na kraju vremena, i pečat muhammedanske velaje, za koji na više mjesta daje do znanja da se odnosi na njega samog. Ova tema je u Ibn Arebijevo vrijeme i kasnije izazivala žestoke rasprave. Šodkjevič joj je posvetio cijelu knjigu, Le Sceau des saints (Pečat evlija, 1986).
Tri završna poglavlja (558-560)
- O lijepim Božijim imenima (IV, 196-326). Naslov glasi:
فى معرفة الأسماء الحسنى التى لرب العزة وما يجوز أن يطلق عليه منها لفظا وما لا يجوز
„O lijepim imenima koja pripadaju Gospodaru Moći, i o tome koja se od njih smiju izgovarati o Njemu, a koja ne.“
Na sto trideset stranica Ibn Arebi prolazi kroz Božija imena, jedno po jedno. Svako ime je „prisutnost“ (hadra): područje svijeta i čovjekovog iskustva kojim to ime upravlja. Uz svaku prisutnost navodi kako se zove rob koji je ostvari. Tako je prisutnost oprosta vezana za roba koji se zove Abdul-Gaffar. Na tim stranicama Ibn Arebi objašnjava, na primjer, da sve stvari jedna drugu zastiru, a najviši zastor je ime „Vanjski“, koje zastire ime „Unutarnji“ (IV, 214). Poglavlje je kao teološki rječnik cijelog djela.
- O tajnama i zbiljama iz različitih konačišta (IV, 326-444). Naslov glasi فى معرفة أسرار وحقائق من منازل مختلفة. Ovo poglavlje je sažetak cijele knjige: za poglavlja redom Ibn Arebi daje po jednu kratku, sažetu „tajnu“, često u jednoj ili dvije rečenice. Ko želi brzo vidjeti šta je autor smatrao sržju pojedinog poglavlja, ovdje ima njegov vlastiti ključ.
- Oporuka mudrosti (IV, 444 do kraja). Naslov glasi:
فى وصية حكمية ينتفع بها المريد السالك والواصل ومن وقف عليها
„O oporuci mudrosti od koje koristi ima murađid koji putuje, onaj koji je stigao i svako ko na nju naiđe.“
Počinje stihovima o tome da su Božiji zakon i upute vjerovjesnika temelj svakog ponašanja, i savjetom: „Radi po njoj i ne zapuštaj njen put“ (IV, 444). Zatim slijedi dug niz praktičnih savjeta o namazu, zikru, čuvanju jezika i odnosu prema ljudima. Knjiga koja je počela susretom s tajanstvenim Mladićem kod Kabe završava se savjetima kakve bi mogao dati brižan otac. Taj luk, od najvišeg otkrovenja do svakodnevnog ponašanja, možda najbolje pokazuje šta je Ibn Arebi htio reći cijelim djelom.
Zaključak: značaj i recepcija
Mekanska otkrovenja su enciklopedija islamske duhovnosti, napisana iz jednog pogleda. U njima se na istom mjestu nalaze teologija, kosmologija, fikh, tefsir, hadis, psihologija duhovnog puta i poezija. Ono što ih povezuje je uvjerenje da sve postoji kao očitovanje Božijih imena i da čovjek, prateći Objavu, može to iskusiti.
Kako je djelo čitano
- Učenici i komentatori. Sadruddin Konevi i njegovi učenici sistematizirali su Ibn Arebijevu misao. Kasniji čitaoci često su ga čitali kroz Fususul-hikem (Dragulji mudrosti), kraće i sažetije djelo, pa je Futūḥāt ostao više citiran nego čitan u cjelini.
- Sažeci. Abdulvehhab eš-Ša'rani (umro 1565) napravio je sažetak djela pod naslovom Levakihul-envar el-kudsijje (Plodovi svetih svjetala) i iz njega izveo još jedan izbor. Kroz takve sažetke mnogi su upoznali knjigu.
- Kritika i odbrana. Ibn Tejmija (umro 1328) bio je među najoštrijim kritičarima pojedinih Ibn Arebijevih stavova. Drugi učenjaci izdavali su fetve u njegovu odbranu. Rasprava traje do danas, a vodi se uglavnom oko Fususa, rjeđe oko Futūḥāta, u kojem je naglasak na šerijatu jasniji.
- Osmanski svijet i Bosna. U osmanskoj kulturi Ibn Arebi je bio veoma cijenjen. Iz Bosne je potekao jedan od poznatih komentatora njegove misli, Abdullah Bošnjak (Abdullāh Bosnevī, umro 1644), a rukopisi Ibn Arebijevih djela čuvaju se i u bosanskim zbirkama.
- Zapadna nauka. U 20. stoljeću djelo su ozbiljno počeli proučavati Anri Korben, Osman Jahja, Mišel Šodkjevič, Klod Adas (Claude Addas,), Vilijam Čitik (William Chittick) i Džejms Moris (James Morris,). Njihovi radovi pokazali su da je Futūḥāt promišljena cjelina.
Zašto je djelo važno danas
Prvo, ono je najveći pojedinačni izvor za razumijevanje tesavvufa u njegovom zrelom obliku. Drugo, pokazuje kako se Kur'an može čitati dubinski, a da se pri tome ne napusti ni slovo ni propis. Treće, postavlja pitanja koja nisu zastarjela: kako znamo ono što znamo, šta je imaginacija, gdje su granice razuma, šta znači biti čovjek.
Za čitaoca koji tek počinje dobar put je ovaj: uvodni tekstovi, prvo poglavlje o Mladiću, poglavlje 167 o dvojici putnika, poglavlje 178 o ljubavi i posljednje poglavlje, oporuka. Tih nekoliko tekstova daje dobar osjećaj za cjelinu prije nego što se krene u teže dijelove.
Izvori i literatura
Arapski tekst
- Ibn Arebi, al-Futūḥāt al-Makkiyya, Kairo (Bulak): Dār al-kutub al-‘arabiyya al-kubrā, 1329. h. / 1911, 4 toma. Digitalni snimak: Univerzitetska biblioteka Halle; NYU, Arabic Collections Online.
- Isto izdanje, tekst po stranicama i popis poglavlja: com, poglavlja; futmak.com, arapski tekst kairskog izdanja.
Napomena o citatima. Citati s uputnicama I, 2; I, 47; I, 304; II, 320; II, 323; IV, 64 i IV, 444, kao i arapski naslovi poglavlja 1, 198, 366, 450, 558, 559 i 560, provjereni su na digitalnom tekstu kairskog izdanja. Rečenica „Slavljen neka je Onaj koji je očitovao stvari, a On je njihova bit“ potvrđena je kao Ibn Arebijeva preko sekundarnih izvora, a uputnica II, 459 preuzeta je iz literature i nije provjerena na snimku. Prijevodi citata su moji.
Literatura o djelu
- Osman Yahya, Histoire et classification de l'œuvre d'Ibn ‘Arabî (Historija i klasifikacija djela Ibn Arebija), Damask, 1964.
- Michel Chodkiewicz, Le Sceau des saints (Pečat evlija), Pariz: Gallimard, 1986.
- Michel Chodkiewicz, Un océan sans rivage: Ibn Arabî, le Livre et la Loi (Okean bez obale: Ibn Arebi, Knjiga i Zakon), Pariz: Seuil, 1992. Osnovno djelo o kompoziciji Futūḥāta i vezi četvrtog dijela sa surama Kur'ana.
- William C. Chittick, The Sufi Path of Knowledge (Sufijski put spoznaje), Albany: SUNY Press, 1989. Tematski raspoređeni prijevodi stotina odlomaka iz Futūḥāta.
- William C. Chittick, The Self-Disclosure of God (Božije samootkrivanje), Albany: SUNY Press, 1998.
- Claude Addas, Quest for the Red Sulphur: The Life of Ibn ‘Arabī (Potraga za crvenim sumporom: život Ibn Arebija), Cambridge: Islamic Texts Society, 1993.
- Ibn al-‘Arabī, The Meccan Revelations (Mekanska otkrovenja), izbor, ur. Michel Chodkiewicz, 2 toma, New York: Pir Press, 2002-2004. Prijevodi odabranih poglavlja (Chittick, Morris, Chodkiewicz i drugi).
Prijevodi
- Eric Winkel, The Openings Revealed in Makkah (Otvaranja objavljena u Mekki), prijevod cijelog djela na engleski u toku: Futuhat Foundation; Ibn Arabi Society o prijevodu.
