Osvrt na knjigu „Sunce rodnog kraja“ – Monografija Homolja kod Konjica
Autor: Sadik Alić
Izdavač: Narodni univerzitet Konjic, 2025.
Recenzenti: prof. dr. Adnan Velagić, prof. Jasmin Mehanoli
Fotografije: Said Alić
Broj str 284 B5 format
Kad neko napiše knjigu o svom rodnom mjestu, to je pokazatelj odgovornosti. Takva je monografija „Sunce rodnog kraja“ Sadika Alića – knjiga koja nudi da se jedan mali komad Bosne u nepsorednoj blizini grada Konjica – Homolje – razumije u punini njegovih slojeva: geografski, historijski, kulturno i emotivno.
Autor u uodu, pored ostalog piše:
„Homolje je nekako prirodno naslonjeno na rubno područje grada. Ustvari, ono je daleko tek toliko da su njegovi žitelji tokom jednog dana mogli doći u Konjic, obaviti neophodne radnje i vratiti se svakodnevnim poslovima u Homolje. Zato uzimam sebi za pravo da izvedem zaključak da je Homolje jedno od mjesta iz neposredne okoline današnjeg Konjica koje je imalo u najmanju ruku jednak značaj kao i lokalitet ondašnjeg Konjica do dolaska Osmanlija (pored Cerića, Gornje Orahovice i još nekih mjesta). U ovakvim mjestima življenje se moglo lakše organizovati u smislu odbrane od nasrtaja neprijatelja ili su pak postojala nekakva isturena naselja za tu svrhu, kao i za obezbjeđivanje nekih životnih namirnica koje se nisu mogle nikako naći ili ih je bilo u nedovoljnim količinama u samom Konjicu.“
Sadržaj knjige
Knjiga sadrži niz poglavlja koja su pažljivo strukturirana:
- Uvod – lična i istraživačka motivacija autora; napor da se Homolje pokaže ne samo kao toponim, već i kao kulturni prostor.
- O Homolju – geografski i klimatski opis, u kojem sunce nije samo prirodni fenomen, već i simbol života, otpora i vedrine.
„Ako igdje u konjičkoj općini ima sunca, onda ga ima u Homolju.“
- Toponimi vezani za Homolje – objašnjenja i značenja lokalnih imena
- Homolje u zapisima i sjećanjima – oslonjeno na pisane tragove i predanja; jedno od prvih spominjanja Homolja veže se za 13. stoljeće.
- Metalno doba i rimski period – na temelju arheoloških iskopavanja i radova Karla Pača, P. Anđelića, Mulića i drugih, ukazuje se na to da je Homolje bilo značajno naselje i tokom rimskog perioda.
- Homolje u srednjem vijeku, osmanskom i austrougarskom periodu – fragmentarna svjedočanstva o Homolju ktoz historijska razdoblja.
Nakon historijskih, toponimskih i arhivskih poglavlja, knjiga prelazi u jedan drugi registar – registar duše prostora. Autor, sada ne više kao hroničar, nego kao narator iz naroda, prenosi čitaocu Homolje kroz ono što se ne da izmjeriti – kroz običaje, igre, mirise doma i slike djetinjstva.
Muzej u fotografiji
U poglavlju „Muzej u fotografiji“, Sadik Alić doslovno stvara „muzej bez zidova“. Na stranicama knjige nižu se fotografije alata, predmeta, posuđa, odjeće i svakodnevnih predmeta koje su koristile generacije njegovih predaka.
„Zato donosim ovaj muzej na ovaj način, u slici da neke buduće generacije imaju uvid u način življenja svojih predaka i pomalo se čude kako su uspijevali opstati.“
U toj galeriji memorije naći ćemo ibrik u banjici, bešiku, samar, kantu za mjerenje žita, krunu za kukuruz, štokrle, čuture, šporet na drva, i druge detalje koji nisu samo eksponati – oni su ljudi koji su ih koristili.
U posebnom poglavlju „Stare igre omladine i djece“, autor sa sjetom i osmijehom rekonstruiše igre koje su bile više od zabave – one su bile škola života.
U poglavlju o svadbama, autor donosi živopisne slike zajedničkog veselja i starih običaja – od dogovaranja, preko ručka s jabukom u tanjiru, do „vješanja“ onog ko je bio krivac za svadbu – uz pjesmu, šalu i smijeh:
„U zakazano vrijeme, obično u akšam, komšije se iskupljaju na svadbi… nakon večere obavi se šerijatsko vjenčanje, prouči nekoliko dova…“
Mlada bi dobila u krilo zdravo muško dijete „da ga provalja po krevetu“ – znak blagoslova plodnosti.
Porodična stabla i prezimena
Posebna vrijednost je i dokumentacija porodičnih stabala, koja povezuje današnje prezimenike Homolja s njihovim korijenima. Autor koristi istraživanja dr. Mulića, ali i vlastita saznanja, jasno ističući:
„Možda će se nekad neko obradovati kad sazna da vodi porijeklo iz Homoljske doline.“
Kroz sve te dijelove prožima se jedno osnovno nastojanje: spasiti zaboravljene slike, dozvati imena, ispraviti netačnosti i ispisati jednu dostojanstvenu historiju mjesta koje „nije veliko po brojnosti, ali jeste po trajanju“.
U svojoj recenziji, prof. dr. Adnan Velagić piše:
„Ovo djelo je prije svega namijenjeno široj čitalačkoj publici… U njemu je prikazana hronologija življenja u Homolju sa njemu dostupnim pisanim i naučnoistraživačkim tekstovima koji su u sprezi sa njegovim biografskim pripovjedačkim sjećanjem i sjećanjima njegovih predaka koje je on zabilježio ili zapamtio…“
Drugi recenzent prof. Jasmin Mehanoli piše:
„Alićev tekst je u najvećoj mjeri hronika jendog vremena, njegov zapis i sjećanje, i zapis o sjećanju koje proizilazi iz kolektivnog pamćenja njegovih najbližih srodnika. Ova knjiga je i osvrt na naučna djela i istraživanja ovog mjesta značajnog za arheologe i historiografe. Stoga Sadik s ponosom ovom knjigom baca svjetlost na značajnu arhivsku, naučnu građu koja je vezana za njegovo rodno Homolje“
„Sunce rodnog kraja“ nije samo lokalna monografija. Ona se može čitati i kao šablon za sve nas koji želimo zabilježiti trag svoga mjesta, svojeg naroda, svog djetinjstva. Autor ne piše ni sa visine naučnika, ni s distancom historičara – nego s poštovanjem i gorljivošću svjestan da zavičaj nije samo komad zemlje, nego i komad srca.
Ova knjiga nas podsjeća da zavičaj ne mora imati mnogo stanovnika da bi imao veliku priču. A Homolje, sunčano i plodno, čeka da ga sad nanovo otkrijemo i kroz ovu knjigu koju nam je poklonio vrijedni Sadik Alić.
Priredio: E.B.