Sultan Selimova džamija u Stocu, 2. ramazan 1447.H. / 20. februar 2026.
Hvala Allahu na velikoj blagodati mubarek Ramazana u kojem je cijelome čovječanstvu otpočelo kazivanje Kur'ana. Neka su Allahovi blagolovi i mir na poslanika Muhammeda koji je vjerno prenio i rastumačio Božiju poruku, a svojim životom, radom, trudom i odricanjem pokazao kako se Kur'an u praksi primjenjuje. Molimo Svevišnjeg Allaha za milost, oprost i spas u ovome odabranom mubarek mjesecu. Amin.
Draga braćo,
Časni Kur'an je Uputa živom čovjeku da bi mu bila podrška i korektiv u ovozemaljskom životu. Zato Svevišnji i naglašava da je Kur'an Časni
إِنْ هُوَ إِلاَّ ذِكْرٌ وَقُرْآنٌ مُّبِينٌ. لِيُنذِرَ مَن كَانَ حَيًّا
opomena i štivo koje je jasno, da upozori onoga ko je živ (opomena i uputa jeste živome).[1] Sveznajući Allah najbolje poznaje prirodu onoga koga je stvorio, pa mu je kao putokaz podario trajni orjentir kojemu se uvijek može vratiti i koji će mu pomoći da se izbori sa izazovima koji prate svakog čovjeka. Ti izazovi pratili su i poslanika Muhammeda, koji nije bio izuzet iz ljudske drame, historije i nije imao gotova rješenja za životne uspone i padove, strahove i sumnje, odluke i izbore.
قُلْ إِنَّمَا أَنَا بَشَرٌ مِّثْلُكُمْ يُوحَى إِلَيَّ أَنَّمَا إِلَهُكُمْ إِلَهٌ وَاحِدٌ فَمَن كَانَ يَرْجُو لِقَاء رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلا صَالِحًا وَلا يُشْرِكْ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ أَحَدًا
Reci: „Ja sam samo čovjek, kao i vi! Objavljeno mi je da je vaš Bog jedan Bog i, ko se nada susretu sa svojim Gospodarom, neka čini dobra djela i, robujući svom Gospodaru, neka Mu ne pridružuje nikoga!“ (El-Kehf, 110)
Poslanik je rješenja nalazio u Kur'anu gdje je nalazio naloge i principe o pravdi, istini, ljudskom dostojanstvu i časti, pravu na porodicu i imetak, dobročinstvu i humanosti, ali je sâm morao uložiti sve napore da ih dostigne i ostvari.
Ništa nije došlo samo od sebe, niti bilo šta i danas može doći samo od sebe bez posvećenosti, žrtvovanja i ozbiljnog planiranja. Vjera nije instant-tableta i instant magična poruka gdje se jednom virtualnom objavom mogu rješiti sve dileme i problemi današnjeg čovjeka. Vjera je trud, i napor, i odricanje i davanje, ali nadasve moralno življenje koje ne može imati dva lica. Moral je jedan, jer je i Bog Jedan, a On je izvor morala, a ne čovjek!
Draga braćo,
Post je ibadet koji nam je dat da nas imanski ojača i moralno preporodi, uzdigne kao ljude i upravi da živimo dostojanstveno. Post je štit od svega onoga što je nedostojno za čovjeka. Postom se čuvamo od posrnuća i padova. Takvi bismo trebali biti u ramazanu, ali i mimo njega. Post je energija koja nas čini budnim, uspravnim i jakim. Post je golema snaga kojom jačamo svoje biće. To je alat koji nam pomaže da stvari jasno raspoznajemo onakvima kakve one u suštini jesu. Post izoštrava naš vid, onaj unutrašnji, vid srca.
Jedne prilike upitan je Božiji Poslanik: ko je najbolji čovjek?
أفضلُ النَّاسِ كلُّ مخمومِ القلبِ ، صدوق اللِّسانِ ، قالوا ، صدوقُ اللِّسانِ نعرِفُه فما مخمومُ القلبِ ؟ قال التَّقيُّ النَّقيُّ ، لا إثمَ فيه ، و لا بغْيَ ، ، و لا غِلَّ ، و لا حسَدَ
„Najbolji čovjek je onaj čije je srce čisto i čiji je jezik istinit,“- odgovorio je. Potom su ga upitali: Poznato nam je šta znači istinitost jezika, ali šta znači čisto srce?“ Poslanik im odgovori:“ Čovjek sa čistim srcem je onaj koji je svoje srce oslobodio od zlih misli i djela, kao i od nepravde, mržnje, pronevjere i zavisti.“ (Ibn Madže)
Upravo je post to sredstvo koje nam pomaže da postignemo čistoću jezika i srca. Nije ni jedno ni drugo lahko postići, znano nam je iz prakse, ali je dostižno. Da bi čovjek uistinu postio on mora svoj jezik čuvati od ružnog govore, od viška govora, od besposlice, ispraznosti i površnosti. Jezik je organ koji mora postiti, staviti se pod kontrolu. Naš muslimanski post traži da se čovjekovo sveukupno ponašanje uskladi sa apstiniranjem od jela i pića, zato je nespojivo da čovjek u stanju posta čini nepravdu, prevaru, ispoljava zlobu i mržnju, iznevjerava preuzetu obavezu i dato obećanje, ali i to da u njegovom srcu kao korov taloži se zavist prema nekome. Post koji Allah traži je onaj gdje smo uskladili djelovanje svih naših organa tijela, razuma i djelā.
Zato Allah, dž.š u ajetu kojim se post kao dužnost propisuje muslimanima na kraju objašnjava njegovu svrhu i smisao, kazujući:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ
O vjernici! Propisuje vam se post kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bogobojazni bili,
Post je ibadet koji počiva na iskrenosti, to je duboko skriveni čin između čovjeka i njegova Gospodara. On nema vanjske manifestacije kao što je to u svim drugim ibadetima. U tome se krije i njegova tolika vrijednost, jer ibadet posta afirmiše vrlinu iskrenosti, a na njoj počiva sve, od nje zavisi i kvalitet i uspjeh svih naših djela.
Alejhisselam nam skreće pažnju na to:
عَنْ تَمِيمٍ الدَّارِيِّ رضي الله عنه أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ الدِّينُ النَّصِيحَةُ قُلْنَا لِمَنْ ؟ ، قال لِلَّهِ وَلِكِتَابِهِ وَلِرَسُولِهِ وَلِأَئِمَّةِ الْمُسْلِمِينَ وَعَامَّتِهِمْ
Od Temima Ed-Darija, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Vjera je iskrenost!“ Rekosmo: “Božiji Poslaniče, kome?“ Poslanik reče: “Prema Allahu, dž.š., Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, starješinama (prvacima muslimana) i prema svim drugim muslimanima.“
Ibadet posta u nama razvija vrlinu iskrenosti, a poništava bolest munafikluka-licemjerstva, jer ona ne donosi nikakva dobra, ona raspolućuje čovjeka i čini da živi dvostrukim životom. A to je pogubno!
Draga braćo,
Ramazan je odgojna škola, u koju iznova ulazimo svake godine. I uvijek je ona posebna, nova i jedinstvena. Ramazanski post posvješćuje nam suštinsku definiciju čovjeka. Ramazan nam poručuje da je neprihvatljivo čovjeka svoditi na pukog konzumenta, koji treba imati i trošiti, zadovoljavati sve svoje nagone i užitke, nalazeći da je u tome smisao života. Ne, nikako! Ramazan nam poručuje da je čovjek stvoren za ono što je vrijednije i trajnije (ḫayrun we ebqā).
Druga važna odgojna lekcija ramazana je da ljude na okupu ne mogu držati interesi, jer su dunjalučki interesi prolazni i promjenjivi, a da uvažimo i primjenimo princip samilosti i zajedničke odgovornosti. Vidimo da je današnji globalni svijet došao u slijepu ulicu rukovodeći se isključivo principom interesa, pa je na rubu i ratova i katastrofa. Ukoliko ne postoji svijest o zajedničkoj odgovornosti i osjećaju bliskosti za onoga drugoga upitna je budućnost svih na ovoj planeti zemlji. Tako je i s našom državom Bosnom i Hercegovinom; sve dok se ne eliminišu suludi koncepti o prostorima gdje dominiraju samo jedni, a gdje nema osjećaja i brige za one druge, i ne usmjeri energija za zajedničku dobrobit, ne može se ići naprijed. Ramazanska odgojna lekcija kroz iskustvo gladi i dijeljenja s drugima, je ta koja čini da pravda ne ostaje samo u okvirima prava i zakona već se usađuje duboko u svijest čovjeka. A to je originalni model islama! Četvrta odgojna poruka ramazana jeste ona o slobodi gdje se ona ne shvata kao neograničena mogućnost činjenja kako hoću i koliko mi volja, već je njeno ispravo poimanje da je to snaga volje i spremnost na odricanje i suzdržavanje kada to ustreba.
Draga braćo,
Ibadeti nisu rutina, niti su folklor i običaj. To su od Dragoga Allaha date mogućnosti da se preporodi i pojedinac i naša zajednica. I to je proces koji nije jednom za svagda dat pa da je gotov. Zato nam se ramazan svake godine otvara da nas podsjeti i preobrazi, na ono što je bolje i ljepše. Odazovimo se tom pozivu, prepoznajmo tu mogućnost i neka nam ramazan bude velika promjena.
Ramazan šerif mubarek olsun!
[1] Jā sīn, 69.