Malik ibn Enes, Muvetta: rivajet Muhammeda ibnu ‘l-Hasena eš-Šejbanija, I dio, prijevod i komentar Hamid Indžić (Travnik: Elči Ibrahim-pašina medresa, 2004), 394 str.
Vjerovanje u odabranost prve generacije muslimana, ashaba, drugova posljednjeg Božijeg poslanika jedan je od članaka islamske doktrine. Najveća prednost njihova nad ostalim generacijama muslimana jeste to što su bili prijatelji, drugovi, sagovornici, saborci, komišije, rodbina i tazbina Božijeg miljenika Muhammeda, a.s.; što su s njim govorili, šetali, klanjali, bitke vojevali i Kur’an s njegovih usana slušali. Šta je to značilo toj generaciji vjernika najbolje govori reakcija hazreti Omera na vijest o njegovoj smrti. Za razliku od ashaba sve kasnije generacije muslimana Poslanika vole ‘na neviđeno’. Čežnja je, međutim, svakog vjernika da dokuči dio atmosfere koja je vladala u Poslanikovom gradu onih sudbonosnih godina kada je njenim pijeskom hodio najodbaraniji Božiji rob.
U pokušaju rekonstrukcije tog ambijenta jedna obimom nevelika knjiga pomaže nam više nego mnoge druge: Muvetta’ imama Malik ibn Enesa. Istina, Muvetta’ nije historijsko djelo već zbirka hadisa i izjava prvih muslimana sa pravnim implikacijama. Ali ona jeste jedno od najstarijih ostvarenja islamske literature jer je njeno pisanje počelo oko 148. godne po Hidžri, dakle, svega nekih 138 godina nakon smrti Poslanika i to u Poslanikovom gradu u kome je njegova tradicija bila ne samo usmeno već i praktično prenošena s generacije na generaciju.
Nju je napisao čovjek koji je rođen svega osamdesetak godna nakon Poslanika; čovjek koji će vremenom postati oličenje integriteta znanstvenika u susretu sa moći i silom vladara, čovjek
koji je živio na prijelazu iz ranog perioda razvoja islamskog prava u period sistematiziranih škola prava; čovjek koji je ostao paradigma stručnosti i pobožnosti tako da i danas u arapskom jeziku postoji poslovica ‘Nema niko prava davati fetve dok je Malik u Medini’; konačno čovjek koji je odbio svoje mišljenje u tumačenju vjerskih propisa proglasiti jedino validnim iako mu je tu mogućnost halifa ponudio.
Posebno važnim smatramo činjenicu da se odgovornog poslao prevođenja i kratkog komentiranja ove zbirke prihvatio mr. Hamid Indžić koji iza sebe već ima stotine prevedenih i objavljenih stranica islamskih tekstova. Njegov poduhvat je tim korisniji za našeg čitaoca što je preveo i obradio onaj rivajet Muvetta’a koga prenosi drugi Ebu Hanifin učenik Muhammed ibnu ‘l-Hasen eš-Šejbani.
Zbog svega toga, te zbog činjenice da njegov Muvetta’ do nas stiže zaobilazeći filtere političke, mezhebske i svake druge korektnosti skoro trinaest kasnijih hidžretskih stoljeća pojava prvog (od dva) dijela ovog kapitalnog ostvarenja islamske klasike predstavlja istinski događaj.
mr. Ahmet Alibašić