Hutbe

Muftija goraždanski iz Ratne džamije na Igmanu poručio: Ako se ne sjećamo zločina, izdali smo sebe, domovinu i Boga Dragoga

Bošnjaci imaju stalnu obavezu sjećati se zločina koji su nad njima počinjeni tokom agresije, jer, ako to ne rade, izdali su sebe, domovinu i Boga Dragoga, upozorio je danas muftija goraždanski Remzija-ef. Pitić tokom hutbe iz Ratne džamije na Igmanu.

– Nakon agresije i genocida nad našim narodom naša proljeća i ljeta su nam tegobna. To je period u kojem se diljem naše Bosne ponosne sjećamo zločina nad našim narodom. Tisuće stratišta, tisuće spomenika, grobnica, pobjeda i gubitaka. Tuga prekriva zemlju i pritišće naše duše. Kultura sjećanja nam dođe kao imanski šart. Obaveza svakoga pojedinca. Bez toga smo izdali sebe, domovinu i Boga dragoga – kazao je muftija goraždanski.

Istakao je kako je čovjek stvoren da se sjeća, misli na Dragog Boga i na svoju ljudsku ulogu u životu ovome.

– Onaj ko se sjeća, ko misli, opravdava ulogu insana – najveličanstvenijeg Božijeg stvorenja stvorenog u najljepšem skladu. Krunska obaveza sjećanja vodi nas našem prvom stvaranju. Tada smo Bogu dali zavjet da Ga prihvatamo za Gospodara. Onaj ko to zaboravi u životu ovome izdao je zavjet dat Svome Stvoritelju. Zikr, sjećanje, spominjanje i podsjećanje je potreba naših duša stvorenih s potrebom sjećanja na taj prvi zavjet. Bezdušnost proizvodimo mi – odsustvom sjećanja u kome naša duša biva uskraćena za svoju nužnu hranu koju samo zikr – kontinuirana svjesnost o obavezi prema Bogu, može ponuditi – kazao je muftija Pitić.

Kulturu sjećanja gradimo preko simbola, duhovnih i materijalnih, a ako zapostavimo duhovne, kako je rekao muftija Pitić, materijalni simboli se svedu na umijeće pamćenja i traju kratko, jednu generaciju ili jedan period vremena.

 

– Šta je tekbir nego redovno, kontinuirano podsjećanje da je samo Bog velik, šta je salavat nego pripadanje Poslaniku i izraz zahvalnosti što pripadamo baš njemu i slijedimo njegov put? Zašto su tekbir i salavat tako česti i tako važni u našim životima i našoj pripadnosti islamu? Da se ne zaboravimo. Jer, kad se zaboravimo onda smo izgubljeni. Kad se izgubimo, izdali smo svoju misiju kao najveličanstvenijeg Božijeg stvorenja. Tekbir je himna kosmosa, salavat je spuštanje te himne u zemaljske uvjete – pojasnio je muftija Pitić.

Ocijenio je kako je čovjek je sklon zaboravu, kako je njegova priroda takva da slabo pamti i brzo zaboravlja.

– Insan je onaj koji zaboravlja. Kada insan počne da zaboravlja na svoju obavezu, misiju, razloge stvaranja njegovo stanje postaje nisjan – zaborav. A kada zaborav postane način života on prerasta u isyan – pobunu protiv Boga, protiv njegovog reda stvari. E, to je stanje onih koji poriču. Da se to ne bi dešavalo, nužan je napor svakodnevni, trud nesebični i djela, čini zemaljske – kazao je muftija goraždanski.

Poručio je kako je sjećanje na naše šehide, na genocid učinjen nad našim narodom, nad nedužnim Božijim stvorenjima, vjernička i ljudska obaveza i da svi moraju dati vlastiti doprinos kulturi sjećanja, jer je to pitanje ljudskog i vjerničkog dostojanstva.

– U Božijem redu stvari u Srebrenici je kompletno čovječanstvo ubijeno 8.372 puta. Nakon genocida nama ništa ne smije biti isto. Nakon genocida naša obaveza prema zemlji i narodu je 8.372 puta veća. Nakon genocida mi moramo imati crvene linije. I za sebe i za druge. Težak je to put. Svaki drugi osim tog puta je pogibeljan – upozorio je muftija goraždanski.

Podsjećajući ma kur’anske ajete u kojima se govori o onima koji su sretni, zahvalni i koji se nisu zaboravili, proučio je dovu moleći Boga da nas učini takvim, da nam olakša poslove i govor učini razumljivim.

– Daj nam da stvari razumijemo onakvima kakve one jesu. Gospodaru, osnaži nas, poduči i vodi kroz život da ga proživimo onako kako ćeš Ti zadovoljan biti, da nas se na Danu polaganja računa ne zastide naš Poslanik i naši šehidi. Molimo te Svemu Milostivi, da tuga bude nada, da osveta bude pravda, da majčina suza bude molitva da se nigdje i nikome nikad ne ponovi Srebrenica – poručio je muftija goraždanski Remzija ef. Pitić na hutbi iz Ratne džamije na Igmanu.

(Preporod.info)