Hvala Allahu Uzvišenom, koji je Svoja stvorenja blagodatima nebrojenim obasuo, i put Istine im pokazao, koji ih iz tmina na svjetlo izvodi i koji ih je poslanikom Muhammedom, s.a.v.s, počastio. Neka su blagoslovi na Vjerovjesnika, s.a.v.s, pečeta i odabranika onih koji su mu predhodili, suzbijatelja sile i nepravde, glasnika istine, donosioca radosne vijesti i milosti svjetovima. Blagoslove upućujmo i na njegovu čistu porodicu i iskrene sljedbenike njegova puta.
Draga braćo, danas je 13 rebiu-l-evvel 1442. godine po hidžri i u današnjoj hutbi prisjetićemo se rođenja posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s.
Za razliku od drugih poslanika Muhammed, a.s., se izdvaja među njima između ostalog što je živio pod punim svjetlom povijesti i povijesnog vremena. O poslaniku Muhammedu, a.s., imade mnogo detaljnih životopisa, a veličanstvene zbirke njegovih predanja, i predanja drugih ljudi o njemu, iznose na svjetlo dana na hiljade svjedočanstava o njegovoj veličanstvenoj pojavi. Upravo će u tome biti glavni razlozi da je i danas Muhammed, a.s., među svim drugim prvacima svjetskih religija, čovjek kojega se u svakodnevnom životu najviše slijedi. Tokom povijesti milijarde muslimana u njemu su imale i imadu svoj uzor u svakodnevnom životu, u prefinjenim detaljima porodičnog ophođenja, društvenog saobraćanja, te u jednoj grandioznoj kulturi i filozofiji muslimanskoga života. Nema sumnje da je on “najoponašenija” osoba koja se uopće pojavila među čovječanstvom.
Ovo nas također obavezuje da se trudimo učiti, poznavati životopis posljednjeg Božijeg poslanika kako bi se okoristili njime.Za razliku od prijašnjih vremena danas su naše biblioteke bogate knjigama na ovu temu i nećemo imati opravdanje što nismo čitali i učili.
Iz poslanikovih životopisa vidimo da Muhammed, a.s., nije mistik koji bi iz svoje usamljenosti i druženja sa Božanskom Tajnom izdaleka posmatrao ljude i gradove, premda u njegovom životu imade dosta detalja koje su islamski mistici uzeli kao par excellence mistične. Muhammed, a.s., isto tako, nije ni filozof (povijesti ili društva) koji bi iz svoje uronjenosti u mišljenje davao zgotovljene sisteme ljudskom društvu, premda, naravno, u njegovom životu zapažamo i otčitavamo i jednu veličanstvenu filozofiju islama. On nije ni revolucionar koji bi u jednome mahu srušio sve staro i uništio svu prošlost, zarad izgradnje novog. Naprotiv, on je Božiji poslanik, koji Objavu prima u etapama tokom dvadeset i tri godine, koji Objavu i njezina načela postupno usađuje u čovjeka i u ljudsko društvo. Pritom je i sam Muhammed, a.s., taj koji načela Objave živi, živi ih tako što ih ucjepljuje u svoje srce, u svoje djelo i među ljude.
Vjera islam nije za poslanika profesija, islam je za njega njegova vjera koju mu objavijuje dragi Bog i u koju i sam Muhammed, a.s., vjeruje. On sam je, dakle, poslanik Božiji – osim drugima – i samome sebi! U ranom periodu Muhammedove, a.s., vjere i misije Objava ga ponekada najizravnije oslovljava, reklo bi se čak prisno. Pita ga: Znade li šta je pakao?[1] Znade li šta je Smak Svijeta?[2] Znade li šta je Sudnji Dan?[3] Znade li, nadalje, šta je zvijezda Danica?[4] Bila su to najizravnije postavljena rana pitanja koja su slijedila nakon naređenja da uči u ime svoga Gospodara koji sve stvara.[5]
Kada se povezuje Poslanikovo vjerovanje i praksa sa vjerovanjem i praksom drugih Božijih glasnika, kur’anske riječi: “Tebi se Muhammede ne govori drugo, osim ono što se i drugima poslanicima prije tebe reklo”,[6] treba tumačiti i tako da je svim Božijim poslanicima, zajedno uzev, Bog saopćio ono što je Muhammedu, a.s., saopćio u cijelosti samom. Po tome je on odabran, jer ovi poslanici njega nagovještavaju, a on potvrđuje, opečačuje i dovršava njihovu zadaću.
Poslanik, s.a.v.a.: “Ja sam Poslanik, onome koga zateknem živog i onome ko se rodi nakon mene.” (Et-Tabekatul-Kubra, 1/191.)
Kur’an: “Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.”(Sebe’, 28.)
Naredne hutbe, ako Bog da posvetićemo podsjećanju na najljepši primjer življenja, govorit ćemo, ako Bog da, o Poslaniku kao donosiocu radosne vijesti, kao obveselitelju, kao primjeru morala, o našim obavezama spram njegova primejra i dr… a u današnjoj ćemo se dotaći segmenta sadržanog u ajetu 107 sure el-Enbija:
“A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali”.[7]
Razmotrimo li poslaničku misiju Resulullaha, s.a.v.s, što ju je kroz 23 godine njenog trajanja demonstrirao u svim sferama života, uvjerićemo se da su njegove riječi i postupci bili sušta milost data ljudima.
Uzvišeni, govoreći o Vjerovjesniku, s.a.v.a, kao milosti, kaže: “Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi”.[8]
Oni čija srca su opterećena krivovjerstvom, neposlušnošću, neprijateljstvom, mržnjom i drugim pogubnim osobinama, Poslanika, a.s, ne mogu prepoznati kao milost svijetovima.
Onaj ko Milost prihvata i na njoj kao blagodati bude zahvalan, biće sretan na oba svijeta. Ko tu Milost odbije, na oba svijeta je propao, kako to Uzvišeni ističe: ‘Zar ne vidiš one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima, nazahvalnošću uzvratili.’[9]
Muhammed, a.s., je poslan kao milost, i muslimanima i nemuslimanima, i ljudima i džinnima i životinjama i cijeloj prirodi. U njegovom ponašanju i riječima vrlo lahko možemo prepoznati zakon o milosti. Rekao je: ‘‘Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji, pa će se i vama smilovati Onaj Koji je na nebesima.”
Poslanik je pokazivao milost i prema roditeljima svojih ashaba. Tako se navodi da je jedan ashab došao Poslaniku i rekao mu: ”Dajem ti vjernost na hidžru. Roditelje sam ostavio da plaču.” Poslanik mu je odgovorio: ”Vrati im se i razveseli ih isto kao što si ih i rasplakao.”
U vezi s tim je i hadis, koji prenosi Ebu Zerr, r.a. On je upitao Poslanika, a.s.: ”Šta će čovjeka spasiti od vatre, o Božiji Poslaniče?” Poslanik mu je odgovorio: ”Vjerovanje u Allaha.” ”Ali, Božiji Poslaniče, uz to vjerovanje treba ići i dobro djelo”, reče Ebu Zerr. ”Da, da dijeliš ono čime te je Allah opskrbio”, reče mu Poslanik. Ebu Zerr ga ponovo upita: ”A šta ako je čovjek siromašan?” ”Naređivat će dobro, a odvraćati od zla”, nastavio je Poslanik. ”A ako to ne mogne učiniti?” ”Neka pomaže maloumnom”, odgovori Poslanik. ”A ako ni to ne može?” ”Neka pomaže onome kome je nanesena nepravda”, odgovori Poslanik. ”A ako je slab, pa ni to ne mogne? Kakvu bi nadu ostavio svome prijatelju?”, upita Ebu Zerr. ”Neka izbjegava vrijeđanje drugih”, reče Poslanik. A Ebu Zerr opet upita: ”Hoće li ući u Džennet ako se bude držao toga?” A Poslanik odgovori: ”Koje god od navedenih djela vjernik bude činio, ono će ga uzeti za ruku i uvesti u Džennet.”
Muhammed, a.s., je Allahova, dž.š., milost svim svjetovima. Upućivao je ljude na milost prema drugima i obradovao ljude Allahovom, dž.š., milošću. Muhammed, s.a.v.s., nam je preporučio da živimo i djelujemo između nade u Allahovu, dž.š., milost i straha od Njegove kazne. Ipak, u svakodnevnoj komunikaciji s ljudima davao je prednost nadi u milost Gospodara. Govorio je: “Ne plašite se, vaš Gospodar je Milostiv.” I zato prihvatimo ga kao milost nama, slijedimo njegove upute o milosti i očekujmo da će nam naš Gospodar biti milostiv na Obećanom danu. Molimo Allaha, dž.š., da nam u svemu ovome pomogne. Amin!
(Hutba: Grabovci 30.10.2020.g..)
Hatib: Esad Bajić