U okviru manifestacije “Dani tradicionalnih mevluda 2026.” u mesdžidu na Lijesci u subotu 8. avgusta 2026.godine poroučen je Jasin i dova.
Okupljene džematlije poselamio je u svojstvu domaćina imam džemata Podorašac Adis ef. Hebibović a predavanje je održao Ensar ef. Zalihić, imam Gradske džamije u Konjicu.
Vjeru moramo staviti na prvo mjesto, a u činjenju dobra ne smijemo kasniti
Ensar ef. Zalihić je u svok obraćanju govorio o važnosti okupljanja u dobru, čuvanju vjere i pravilnom postavljanju životnih prioriteta.
Na početku obraćanja istakao je vrijednost okupljanja na mjestima gdje se čini dobro i spominje Allah, naglašavajući da takvi skupovi jačaju iman i čovjeku pomažu da blagodati koje uživa koristi na najbolji način.
Govoreći o iskustvu rata i sjećanju na šehide, Zalihić je podsjetio da su u vremenu iskušenja prioriteti jasniji. Tada postoji jedan cilj – sačuvati život, vjeru i domovinu. Međutim, kazao je, u vremenu izobilja čovjek ima mnogo ciljeva i upravo tada mora znati pravilno odrediti njihove prioritete.
„Na prvom mjestu vjera, da je sačuvamo kod sebe i u svojim kućama, u svojim porodicama, u svojoj zajednici. Odmah tu je i domovina – kako je sačuvati i koliko svako od nas, svoga doprinosa, kakav god posao obavljao, može dati.“
Poseban dio predavanja Zalihić je posvetio razmišljanju o kur'anskim porukama i načinu na koji čovjek treba pristupati različitim životnim obavezama. Kao ilustraciju naveo je četiri vrste brzine, odnosno četiri načina ljudskog kretanja koja se spominju u Kur'anu.
Prva je hodanje (el-mešj), koje je povezao s traženjem opskrbe. Čovjek treba raditi i truditi se, ali bez pretjerane žurbe i straha, jer je nafaka određena. Druga je požurivanje, koje se odnosi na odazivanje ključnim ibadetima, poput namaza i džuma-namaza.
Treća brzina je nadmetanje u činjenju dobra. Prema riječima predavača, vjernik treba nastojati da bude bolji u činjenju dobra, da se ugleda na onoga ko dobro čini i nastoji ga u tome preteći. Četvrta i najbrža brzina jeste bježanje, a upravo nju Kur'an vezuje za čovjekovo bježanje Allahu – odnosno udaljavanje od grijeha, zablude i svega što je zabranjeno.
Zalihić je upozorio da savremeni čovjek često ove prioritete potpuno obrne: za nafakom žuri, dok prema ibadetu i činjenju dobra pristupa sporo i odgađa ih.
„Zašto sam ove četiri brzine spomenuo? Šta mislite kako ih mi danas koristimo? Ja mislim, kada gledamo ovaj svijet, polazeći evo i od sebe, od svih nas, da smo mi prioritete okrenuli. Da bježimo za nafakom, a ona nam ne može pobjeći onoliko koliko nam je propisano. A ovo kod Gospodara – ma hajde, to ćemo polako, stići ćemo, neće nigdje pobjeći.“
Na kraju je pozvao prisutne da Kur'an ne čitaju samo formalno, nego da nastoje razumjeti njegove poruke i iz njih izvući pouku za vlastiti život. Istakao je da je razmišljanje o Kur'anu poseban vid ibadeta te da vjernik treba stalno preispitivati gdje se nalazi i jesu li njegovi životni prioriteti postavljeni na ispravan način.
Predavanje je završeno dovom da Allah Uzvišeni pomogne vjernicima da ispravno koriste različite „brzine“ života, sačuvaju vjeru u sebi i svojim porodicama te budu od koristi svojoj zajednici.
