Četvrta ramazanska hutba muftije mostarskog
Nuhefendića džamija u Prozoru, 13. mart 2026./ 23. ramazan 1447.
Hvala Allahu na blagodatima ramazana u kome se dobra djela mnogostruko uvećavaju, a milost, oprost i spas od Vatre postiže. Neka su blagoslovi i mir na Muhammeda, poslanika milosti i opomene čitavome ljudskom rodu. Bože, blagoslovi čestiti ehli-l-bejt Poslanikov, njegove vrle ashabe i podari nam istrajnosti da slijedimo našeg voljenog Poslanika. Amin!
Draga braćo,
Četvrta je i posljednja džuma u mubarek mjesecu ramazanu. U njegovoj posljednoj smo trećini koja se imenuje svekolikim spasom i zaštitom od džehennemske Vatre. Svevišnji Allah dao je da u ovoj posljednjoj trećini, blagoslovljenoj noći Kadra otpočne slanje Kur'ana Poslaniku, a.s.
حم . وَالْكِتَابِ الْمُبِينِ . إِنَّا أَنزَلْنَاهُ فِي لَيْلَةٍ مُّبَارَكَةٍ إِنَّا كُنَّا مُنذِرِينَ . فِيهَا يُفْرَقُ كُلُّ أَمْرٍ حَكِيمٍ
Ḥā Mīm. Tako Mi Jasne Knjige, Mi smo je zbilja u blagoslovljenoj noći objavljivati počeli, i Mi smo opominjatelji, u njoj se svaka mudra stvar raščlanjuje, [1]
Berićet Kur'ana je u tome što izgrađuje čovjeka. Kakvog to čovjeka? Čovjeka koji zna i poštuje Allahove granice, ne prelazi ih, onoga koji poštuje život, imetak, čast, dostojanstvo, ugled i potomstvo drugoga, i ne ugrožava ih nikada i ni u kakvim okolnostima. Kur'an izgrađuje čovjeka koji nije prijetnja ljudima i čovječanstvu, jer je to čovjek razuma, razboritosti i odgovornosti. Danas smo svjedoci da neki ljudi/ neke zemlje bespravno nasrću na slobode i prava drugih ljudi/zemalja, rušeći pri tome sve poznate i priznate međunarodne norme i moralne kodekse kojima su naučavali Božiji poslanici; i Musa, i Isa, i Muhammed, alejhimu-s-selam.
Naš voljeni Poslanik, dao je odgovor na zapitanost ashaba ko se može smatrati istinskm vjernikom i muslimanom, kazujući:
ألا أخبركم بالمؤمن؟
من أمنه الناس على أموالهم وأنفسهم،
والمسلم من سلم الناس من لسانه ويده
Želite li da vas izvijestim ko je mu’min? Mu’min je onaj insan kome ljudi mogu (slobodno i bez ikakva straha) povjeriti svoje imetke i svoje živote. A musliman (tj. Allahu predan insan) jeste onaj od čijeg jezika (verbalnih napada i uvreda) i ruku su drugi ljudi sigurni.[2]
Koliko li je samo ova kratka, ali jasna Poslanikova poruka, razriješila dilemā u pogledu same suštine Islama, skrećući nam pažnju da nije dovoljno samo verbalno očitovanje vjere, već se Islam mora primiti u srcu i posvjedočiti lijepim ponašanjem.
Draga braćo,
U mubarek mjesecu ramazanu slušamo više nego inače učenje Kur’ana. Kur’an milozvučnim glasom uče hafizi i učači (karije) koje je Allah obdario velikim darom-lijepim glasom da nam dočaraju ljepotu i nenadmašnost Božije Riječi koja je u formi harfa sišla na zemlju. Televizijski i radio-emiteri puštaju u svojim programima učenja najpoznatijih učača današnjice kako u svijetu tako i u našoj domovini. I naravno, bude milina slušati ta učenja, ona blagotvorno djeluju na nas, donoseći nam blaženi mir, a izgone nemir i nespokoj. To je stoga što je plemeniti Kur’an شِفَاء لِّمَا فِي الصُّدُورِ lijek za ono što je u grudima (Jūnus, 57). Zdravoj duši daje dodatnu snagu, jača joj imunitet i otpornost, a bolesnoj duši djeluje onako kako lijek djeluje na tijelo, poput terapije.
I treba se družiti s Kur’anom na takav način, naći vrijeme za to, ali i biti fokusiran kada se sluša učenje plemenitog Kur’ana.
وَإِذَا قُرِئَ الْقُرْآنُ فَاسْتَمِعُواْ لَهُ وَأَنصِتُواْ لَعَلَّكُمْ تُرْحَمُونَ
A kad se uči Kur’an, vi Kur’an slušajte i šutite da bi na vas milost prosula se! (El-ʻArāf, 204.)
No, draga braćo, treba znati da je najveća vrijednost Kur’ana u njegovom sadržaju, poruci koja se ljudima saopćava.
On je Prava Staza (huden) i milost vjernicima هُدًى وَرَحْمَةٌ لِّلْمُؤْمِنِينَ (Jūnus, 57).
Forma, odn. Harf u kojoj se Kur’an saopćava i čuva jeste dakako bitna, ona je poput posude u kojoj se čuva dragocjenost. A dragocjenost je poruka Kur’ana. Ona je djelotvorni lijek, koji ozdravljuje čovjeka, mijenja ga, čini ga čvršćim, otpornijim i ustrajnjim.
Tako naprimjer pronalazimo u prvome ajetu sure Fatihe sadržaj zahvalnosti koji se mora zaimati u srcu i djelom potvrđivati. Sura, odn. plemeniti Kur’an počinje riječima Zahvalu/ Hvalu Tebi, Gospodaru svjetova činimo.
Ovo je velika lekcija o zahvalnosti kojoj se moramo stalno vraćati i pogotovo danas, za nas ovdašnje bosansko-hercegovačke muslimane je potrebna da je naglašavamo i vraćamo joj se. Treba da se ozbiljno preispitujemo; zahvaljujemo li mi dovoljno i srčano, ili nas je obuzela malodušnost pa smo više skloni kuknjavi već zahvalnosti?
Ovo je zemlja sa puno dobara koja može dati dovoljno hrane, ima obilje resursa koji mogu zadovoljti potrebe svih njenih stanovnika. Međutim, čini se da naš ovdašnji čovjek, nedovoljno svjestan svega toga, vidi da je ono tamo negdje slađe i bolje. A niti je slađe a niti bolje!
Čovjek današnjice jeste preokupiran težnjom da ima više, ali zaboravlja zahvaljivati na onome što već ima.
Ova zemlja ima kakvu-takvu sigurnost, mnoge je na svijetu danas nemaju i sanjaju o njoj, imamo mir, slobodu javnog manifestiranja vjere i vlastitog vjerskog autonomnog organiziranja, dok drugi mogu sanjati o tome! Valja znati da zahvalnost čuva blagodati, dok ih nezahvalnost odnosi!
وَإِذْ تَأَذَّنَ رَبُّكُمْ لَئِن شَكَرْتُمْ لأَزِيدَنَّكُمْ وَلَئِن كَفَرْتُمْ إِنَّ عَذَابِي لَشَدِيدٌ
“I, još, kad je vaš Gospodar objavio: “ Ako budete zahvalni, dat ću vam, sigurno, još više, ali ako budete poricali (budete nezahvalnici), Moja kazna bit će, doista, žestoka.”[3]
U suri El-Māʻūn[4] (Dobročinstvo) nalazimo sadržaj koji nam skreće pažnju da nema Islama bez dobročinih djelā.
أَرَأَيْتَ الَّذِي يُكَذِّبُ بِالدِّينِ . فَذَلِكَ الَّذِي يَدُعُّ الْيَتِيمَ . وَلا يَحُضُّ عَلَى طَعَامِ الْمِسْكِينِ .
Znadeš li ti onoga koji Svijet Onaj poriče? Pa, to je onaj koji grubo odgoni siroče, i koji ne podstiče da se siromah nahrani.
Jetimi i miskini su ranjive kategorije, na marginama društva, a vjera je na njihovoj strani sve dok ne ojačaju i ne zaimaju onoliko koliko im je dovoljno za život. Ignorisanje onih čija su prava i slobode ugrožene Allah, dž.š u ovoj suri stavlja u istu ravan sa negacijom temelja vjere; vjere u Boga i Budući Svijet.
Sura El-Māʻūn odbacuje formalnost u vjeri, sami ibadeti ne mogu nadomjestiti nedostatak dobrih djelā, tako da je njena poruka kratka i jasna: uvjet vjerovanja je pomaganje onome kome je pomoć potrebna. Ona također, podcrtava nužnost strahopoštovanja koje se mora imati stupanjem u namaz. Kur'an upućuje prijetnju nekim klanjačima, koji nisu svjesni da je namaz čin koji stavlja čovjeka u posebno stanje razgovora sa Svevišnjem Allahom.
فَوَيْلٌ لِّلْمُصَلِّينَ . الَّذِينَ هُمْ عَن صَلاتِهِمْ سَاهُونَ
Teško li se nekim klanjačima, onima koji namaz svoj zaboravno i nehajno klanjaju,
Sura El-Māʻūn upozorava na bolest dvoličnosti koja je prisutna od rane muslimanske zajednice do dana današnjega. U Medini su munafici zadavali glavobolju Božijem Poslaniku, koristeći svaku priliku da šire smutnju i neprijateljstvo među ljudima, da ubacuju razdor u zajednicu.
Oni imaju više lica i više pričā, zavisno od situacije u kojoj se nađu. Oni su spremni kako Kur'an kaže da pretvarajući se i ibadetu namaza pristupe.
الَّذِينَ هُمْ يُرَاؤُونَ . وَيَمْنَعُونَ الْمَاعُونَ
koji se samo tako pokazuju, i dobročinstvo sprečavaju!“
No, oni su rak-rana društva i predstavljaju loš imidž Islama, jer kroz svoje formalno izvršavanje dužnosti, u vršenju poslova spremni su činiti sve ono što islam strogo zabranjuje: povjereni emanet iznevjeriti, preuzetu obavezu ne ispuniti, a u govoru laž umjesto istine upotrijebiti.
Svevišnji Allahu primi naše ibadete i dobra djelā koja činimo u mubarek ramazanu, nadahni nas da budemo istrajni i nakon njega. Sačuvaj nas i truna vlastitog licemjerstva i daj da ne budemo iskušani s licemjernim ljudima! Amin.
[1] Kur'an, Ed-Duḫān, 1-4
[2] Prenose Ahmed i Taberani.
[3] Kur’an, Ibrahim, 7.
[4] Kur’an, El-Māʻūn, 1-7.