Druga ramazanska hutba mostarskog muftije
Gradska džamija u Konjicu, 9. ramazan 1447. / 27. februar 2026.
Hvala Svevišnjem Allahu, Gospodaru svjetova, Milosniku i Svemilosnome, Vladaru Sudnjega dana! Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas Pravim putem – putem onih koje si blagodatima obasuo, onih na koje se gnjev Tvoj nije izlio i koji nisu zalutali! Allahovi blagoslovi i mir neka su na pečata vjerovjesnika, Muhammeda, njegovu čistu porodicu i čestite drugove ashabe. Allahov rahmet nek’ je šehidima bosanskohercegovačkim. Njegova milost i uputa nek’ su vazda nad nama. Amin.
Draga braćo,
Ramazan je dragocjeno vrijeme koje treba da nas i osvijesti i pokrene. Čovjek je sklon monotoniji, odn. ustaljenim obrascima djelovanja pa i ne primjećuje da bi moglo i trebalo drukčije. Često čujemo u svome okruženju uzrečicu „ja sam tako uobičajio i navikao“, ne preispitujući je li to što radi korisno i efikasno, ili čak ako jeste, može li to biti bolje i efikasnije? Je li probao da mijenja svoj stil, praksu i običaj? Je li pokušao sebi da kaže: evo me ramazan naučio redu i samodiscplini, hoću da takav i mimo ramazana budem. Ramazan me naučio da budem zdrava socijalna jedinka koja s drugim muslimanima gleda kako da bude od koristi svome džematu i zajednici, pa ću nastojati da takav i ostanem. Ramazan me poučio da se klonim prazne beskorisne priče i komentara, gledaću da budem s onim insanima koji imaju drugu praksu pa dragocjeno vrijeme ne troše na takve besposlice već gledaju da razgovaraju, čitaju i diskutiraju o onome što oplemenjuje čovjeka. Ramazan me naučio da „ne visim“ na društvenim mrežama osluškujući nečije tamo besposlene objave, pa ću gledati svoja preča posla da živim u stvarnosti, jer tamo u virtuelnoj prašumi nikakve koristi nema za mene, već je to očito gubljenje vremena.
Pitajući se o promjeni koju mnogi zagovaraju i traže, treba se vratiti na kur'ansko-sunnetske postavke pa vidjeti šta nam se o toj temi tamo savjetuje.
Naše islamske informativne novine Preporod u svakom broju u zaglavlju na naslovnici donose dio kur'anskog ajeta u kojemu stoji:
إِنَّ اللَّهَ لاَ يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّى يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنفُسِهِمْ
Uistinu, Allah neće izmijeniti stanje u kojem se nalazi jedan narod sve dok ljudi (pojedinačno) ne izmijene ono što je pri njima (Er-Raʻd, 11)
Promjena dakle dolazi od mene i od tebe, od moje i tvoje spremnosti da se mijenjamo, odn. da radimo i dajemo od sebe ono nabolje. Da dajemo maksimum, a ne minimum, i da se stalno preispitujemo jesmo li mogli više i bolje!
Allahov Poslanik poručuje nam:
إن الله تعالي يحب معالي الأموروأشرافها ويكره سفسافها
„Allah voli ljude koji se bave značajnim pitanjima / temama i vođeni su plemenitim ciljevima. On ne voli kada se vrijeme i energija troše na bezvrijedne i besmislene stvari.“[1]
Ovaj Poslanikov iskaz jasan je putokaz kojim nam putem valja ići, šta prigrliti a čega se kloniti! Promjena ne dolazi od prazne priče, od istrošenih parola i floskula, kvazi patriotskih i populističkih poruka, ona dolazi samo sa ozbiljnim radom i požrtvovanošću.
Draga braćo,
Bezobzirna kampanja koja se vodi protiv države Bosne i Hercegovine ne jenjava, ona je hibridna i usiljena, jer politike koje nisu ostvarile svoje ciljeve u agresiji pokušavaju u mirnodopskom vremenu sračunatim i udruženim djelovanjem da potkopaju sve procese i ustanove koje kako-tako održavaju državni sistem u funkciji. Ta kampanja ne bira načina niti riječi da u medijski prostor, kako domaći tako i međunarodni, šalje poruke o ugroženosti dva druga naroda od strane nas kao najbrojnijeg naroda. Ustvari istinu neće da javno prozobore, a ona se krije upravo u tome, što nas ima toliko i što smo uprkos svemu što nam je urađeno, ipak Božjim emerom još vitalni i na broju koji ne odgovora nekima ovdje i nekima tamo! Za ostvarenje svojih zamisli upregli su dobro oprobani radikalni narativ o prijetnji koju predstavljaju islam i muslimani.
Nažalost, u vremenu smo kada se predrasude lakše prihvataju i primaju od činjenica, brže od istine i dugotrajnije od razuma. Nažalost, današnji svijet nije sazdan na znanju, nego na predrasudama. One su njegov temeljni materijal. Upravo zato opstaju, čak i onda kada ih stvarnost iz dana u dan demantira. Islam je vjera mira, a ne terora. Sve ostalo je konstrukcija – korisna za politike straha, ali pogubna za istinu.
Tako smo evo i ovih prvih ramazanskih dana svjedočili ostrašćenoj medijskoj kampanji usmjerenoj prema Konjicu i njegovim Bošnjacima gdje se hoće ova mirna i prema svima otvorena sredina prikazati u svjetlu neke tobožnje radikalizacije i islamizacije i dakako opet i kao prijetnje prema druga dva naroda. Razumni i za ovo demokratsko vrijeme legitimni zahtjev naših učenika u Srednjoj školi da im se omogući da mogu dostojanstveno postiti i iftariti se predstavio se kao prijetnja nekome i kao narušavanje sekularnog koncepta ove države. Oni koji Bošnjacima podmeću kukavičija jaja neka malo provire u prostore škola koje nastavu izvode po hrvatskom planu i programu, odn. kantone u Federaciji gdje suverenu vlast vrši jedan politički koncept, pa će vidjeti da tamošnje škole okićene katoličkim obilježjima i porukama nisu ništa drukčije od crkvenih ustanova, a da je školski kalendar (kraj prvog polugodišta i proljetni raspust) u potpunosti prilagođen velikim praznicima Hristova rođenja i Uskrsnuća, ali i da se i svi drugi bitni vjerski datumi uzimaju kao neradni dani. Treba li podsjetiti i da tamošnje opštine i gradovi kao svoj dan uzimaju neki od crkvenih datuma! Pita li se iko kako se u tom ambijentu osjećaju bošnjačka djeca u Ljubuškom, Duvnu ili Livnu koja nemaju pravo na bosanski jezik i koja uče historiju, geografiju i kulturu druge zemlje, kao da su u dijaspori?!
Takva situacija je i u entitetu Republika Srpska. Sekularni koncept države je nama prihvatljiv, a gruba je podvala govoriti da Bošnjaci islamom u javnom prostoru taj koncept ruše i ugrožavaju.
Ovu situaciju najbolje nam oslikava sljedeća Poslanikova poruka u kojoj stoji;
يُبْصِرُ أحدُكم القذَى في عينِ أخيهِ ويَنْسَى الْجِذْعَ في عينِهِ
“Neko vidi i trun u oku drugoga, a zaboravlja gredu u svome.”[2]
Draga braćo,
Bogu Dragome hvala da naši učenici imaju svijest o vrijednosti i važnosti ramazana za njih, i da se trude da poste i da namaz obavljaju. To smo jasno razumjeli iz njihove molbe i apela koji su nam uputili da se ovo ima u vidu kada u pitanju raspored odvijanja nastave u prvoj i drugoj smjeni. Rješenje je moguće naći kada se hoće! Nema tu nikakvih špekulacija – radi se o ljudskim pravima i slobodama na koje se nadležni često pozivaju, pa je pravo na slobodu vjere i uvjerenja, uključujući pravo na ramazan, nedvojbeno jedno od tih prava.
Pravo na slobodu vjere i uvjerenja je utvrđeno Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i Općom deklaracijom o ljudskim pravima (1948).
Muslimani na odgovoran i ozbiljan način moraju se nositi sa predrasudama, istinu koju imaju, moraju u skladu sa dostupnim kanalima komunikacije i jezikom koji se razumije, među svijetom propagirati i na nju se pozivati. Jezik šutnje, uzmicanja i povlačenja nisu opcija.
Svevišnjeg Allaha molimo da nam podari snage da istinu dostojanstveno nosimo i čvrsto zastupamo, a da laž i sve što je s njom povezano bude nama strano i neprihvatljivo. Molimo Ga za milost, oprost i svekoliki selamet u ovome mubarek mjesecu. Amin.
[1] Bilježi Taberani
[2] Bilježi Ibn Hibban