Bolesna, okamenjena i slijepa srca

Mustafa Spahić: Bolesna, okamenjena i slijepa srca – Zamke za ljudsku misao i govor, Dobra knjiga, Sarajevo, 2024.

Knjige Mustafe Spahića, već više od tri decenije, u bosanskom i muslimanskom kulturnom prostoru stoje kao svojevrsni putokazi i udžebenici koji nude da nas nauče kako misliti. Njegovo novo djelo, Bolesna, okamenjena i slijepa srca, nastavlja taj niz: oštro, beskompromisno i ujedno didaktički jasno prokazuje sve ono što sputava, vezuje i razara čovjeka iznutra – mit, magiju, ideologiju, licemjerstvo i zablude srca.

Spahić, erudit i polihistor, u ovoj knjizi vodi čitaoca kroz dvije velike dionice. Prva, pod naslovom Podle i pogubne zamke za ljudsku misao i govor, pokazuje kako mitološko-magijski obrasci, od drevnih paganskih obmana do modernih ideologija, ne prestaju zaposjedati ljudsku svijest i društva pretvarati u instrumente obogotvorenih nacija i lažnih bogova. U drugoj, naslovljenoj po samoj knjizi, autor se spušta do same intime – srca – mjesta gdje počiva vjera, ali i gdje se, ako oboli, gnijezde laž, zavist, ogovaranje, kukavičluk i licemjerje. Pedeset i dva pojma i oblika bolesti srca Spahić secira s pažnjom filologa, ali i sa zabrinutošću vjernika koji zna da iz bolesnog srca izlazi nered u svijetu.

Knjiga je istodobno i atlas i udžbenik. Atlas – jer mapira, imenjuje i razvrstava bezbrojne oblike zastranjivanja ljudske misli i duše. Udžbenik – jer upućuje, podsjeća i poučava da nema izvora zla izvan čovjeka: čovjek je, kako Spahić podsjeća uz Gazalija, prva i posljednja adresa moralne odgovornosti. U vremenu infantilizma i viktimizacije, kada svi izbjegavaju krivicu, Spahić insistira na jasnom imenovanju odgovornosti – i individualne i kolektivne.

Čitalac će u ovoj knjizi prepoznati i Spahićev prepoznatljivi stil: strastveno tkanje citata iz Kur’ana i hadisa, susrete s mislima filozofa i savremenih teoretičara, žive metafore i neumornu upornost da se stvari nazovu pravim imenom. To je knjiga koja ne traži pasivnog čitaoca, nego sugovornika.

Urednik knjige, Remzija Pitić, u svom uvodnom tekstu naglašava kontinuitet Spahićevog rada: neumorni muderris još jednom se potrudio biti koristan ljudima, nudeći vlastito razumijevanje Istine spuštene u vrtloge zemaljskog života. Pitić ističe da profesor u ovome djelu nastoji pronaći razloge ljudskog ponašanja i odnosa prema sebi i svijetu, u potpunom skladu s najdubljim sufijskim uvidima o čovjeku kao mikrokosmosu.

Recenzent Nedžad Grabus vidi Spahićevu knjigu kao enciklopedijski priručnik kur’anskih tema i hadiskih poruka. On naglašava da se u ovom djelu očituje autorovo široko znanje i životno iskustvo, te da knjiga nije samo teorijsko promišljanje nego i svjedočanstvo življene borbe za Istinu i Pravdu. Grabus posebno upozorava na savremene oblike idolopoklonstva i magijskog mišljenja, koji u doba digitalne tehnike nastavljaju da zavode čovjeka, svodeći religioznost na praznu formu.

U pogovoru, Muamer Tinjak knjigu čita kao putovanje kroz dubine ljudske duše. On naglašava da tekst ne donosi konačne odgovore nego otvara pitanja, izaziva introspektivno suočavanje s vlastitim manama i slabostima, podsjećajući da veličina čovjeka nije samo u dostignućima, nego i u sposobnosti da pogleda u tamne uglove svoje prirode i u njima pronađe put ka svjetlu.

Sadržajno, knjigu čine dvije velike cjeline. U prvoj, Podle i pogubne zamke za ljudsku misao i govor, obrađeni su fenomeni poput mita, sihra, paganizma, fetišizma, animizma, ideologije, demagogije, tradicionalizma, iluzija budućnosti, sumnje, špijunaže i drugih kolektivnih obmana. U drugoj, pod naslovom Bolesna, okamenjena i slijepa srca, Spahić detaljno analizira ljudske slabosti i moralne devijacije: ogovaranje, mržnju, ruganje i klevetu, prelazak Allahovih granica, nepravdu i nasilje, nered i fesad, alkohol, kocku, psovku, izdaju, propagandu, zluradost, laž i grijeh u svim njegovim oblicima. Ukupno pedesetak pojmova mapira ono što čovjeka zarobljava i udaljava od Boga i od samoga sebe.

Knjiga je pisana jasno, u Spahićevom poznatom stilu: bogatstvo arapskih izraza i kur’anskih citata spaja se s filozofskim i sociološkim uvidima, uz neprestano insistiranje da se stvari nazivaju pravim imenom. Autor ne ostaje na nivou teoretiziranja – svaka tema povezuje se sa savremenim izazovima, od medijske industrije do ideoloških obmana, čime se pokazuje trajna aktuelnost kur’anskih opomena.

U cjelini, Bolesna, okamenjena i slijepa srca jeste knjiga koja zaslužuje pažnju ne samo ulemanske i akademske zajednice, nego i šire čitalačke publike. Ona je istodobno enciklopedijski pregled, moralni kompas i poziv na introspektivno suočavanje. Spahić nas podsjeća da srce nije metafora nego duhovni centar ljudskog bića: ako ono oboli, čovjek postaje zarobljenik laži i zabluda; ako ostane živo, postaje svjetionik i za njega i za zajednicu.

E.Bajić

POGOVOR
PUTOVANJE KROZ DUBINE NAŠE DUŠE

Stranice knjige koja je pred nama ne nude odgovore, već postavljaju pitanja. Nisu lekcija, već refleksije. Ne donose zaključke, već otvaraju vrata razmišljanju, jer svako ljudsko biće je mozaik vrlina i mana, umjetničko djelo koje nikada ne završava.

Dok čitamo ove retke, možda ćemo se suočiti sa sjenama prošlosti, ali to nas podsjeća da smo ljudi. Možda ćemo se nasmijati ili uzdahnuti, ali svaka emocija je dio onoga što nas čini živima. Dok prolazimo kroz ovaj labirint analize ljudskih mana, neka nas vodi osjećaj zajedništva. Dopustimo ovim riječima da nas povedu na putovanje kroz dubine naše duše. Svaka tačka ove analize neka nas vodi spoznaji da smo, svako na svoj način, dio ove priče. I dok prepoznajemo sebe u ovim redovima, možda ćemo shvatiti da su naše razlike manje važne od onoga što nas povezuje.

Autor ove knjige pažljivo analizira različite aspekte ljudskih slabosti i bolesti duše i srca, koristeći arapske izraze i stihove iz Kur’ana kako bi dodatno obogatio svoje argumente. Knjiga istražuje temu mržnje, ruganja, klevetanja i drugih negativnih emocionalnih stanja koja utječu na međuljudske odnose i unutarnji svijet pojedinca. Jedno od ključnih saznanja koje se nameće iz ovih tekstova je povezanost između ljudskih slabosti i duhovnog zdravlja. Autor jasno prikazuje kako negativne emocije poput mržnje, ruganja i klevetanja mogu ozbiljno utjecati na unutarnji mir pojedinca, što direktno rezultira narušenim međuljudskim odnosima i dubokim duhovnim konfliktima.

Kroz citate iz Kur’ana, autor naglašava da su takve negativne emocije suprotne osnovnim vrlinama islama, kao što su ljubav, suosjećanje, praštanje i moralnost. Ova analiza pomaže čitaocima da shvate kako negativne misli i djela ne samo da utječu na njihove odnose s drugima, već i na njihovu bliskost s Bogom. Posebno je značajno što autor također pruža perspektivu kako prevazići ove negativne emocije kroz duhovni razvoj i samopoboljšanje. Kroz dubinsku analizu arapskih riječi koje označavaju različite negativnosti, autor otkriva dublje značenje koje se često gubi u prijevodima.

Međutim, knjiga također nosi određene izazove. Upotreba arapskih izraza i ajeta iz Kur’ana može otežati razumijevanje čitateljima koji nisu upoznati s arapskim jezikom ili islamom. Autor je dodatno olakšao razumijevanje ciljnoj publici pružanjem pojašnjenja i interpretacija ovih izraza. Sveukupno, knjiga pruža duboku introspekciju u ljudske slabosti i bolesti duše te ističe važnost duhovnog razvoja i prevazilaženja negativnih emocija. Kroz kombinaciju citata iz Kur’ana i analitičkih komentara, autor se trudi osvijetliti put ka unutarnjem miru i harmoniji, potičući čitatelje da prepoznaju svoje slabosti i rade na njihovom prevazilaženju.

U drugom dijelu knjige, autor nastavlja svoje razmatranje tematika povezanih s ljudskim odnosom prema materijalnim dobrima, sticanjem imetka te izvorima nafake i bogatstva. Koristeći kur’anske ajete, autor dublje ispituje koncepte kao što su rizk (nafaka), bereket (blagoslov), sticanje imetka i ljudski trud u svjetlu islamske filozofije. Er-rizk Alallah (izvor nafake je Allah): autor dublje ulazi u razumijevanje nafake, materijalnog blagoslova koji dolazi od Allaha. Kroz kur’anske ajete, autor ističe da je Allah taj koji osigurava nafaku svim bićima, te da je dužnost pojedinca brinuti se o obavljanju svojih islamskih obreda i dužnosti. Ovaj segment također govori o tome da je klanjanje i molitva važnija od sticanja materijalnog bogatstva. Meksebun, mekasibu, kesibetun (zarada, dobitak): autor razmatra značenje zarade, sticanja imetka i truda. Kroz kur’anske ajete ukazuje na važnost dijeljenja i udjeljivanja od stečenog bogatstva drugima te potiče na donošenje odluka u skladu s moralnim i etičkim principima. Ističe razliku između Allahove nafake, koju On direktno daruje, i ljudskog rada i truda u sticanju imetka iz prirodnih izvora.

Ovaj dio knjige produbljuje razumijevanje kako islamska filozofija promatra materijalno bogatstvo, trud i izvore nafake. Autor ističe važnost ravnoteže između materijalnih dobara i duhovne dimenzije života, te kako ljudi trebaju koristiti svoje resurse i trud u skladu s Allahovom voljom i moralnim vrijednostima.

U nastavku, autor se bavi razmatranjem nekih drugih negativnih osobina i ponašanja:

• Es-sirkatu – krađa: autor citira ajete iz Kur’ana koji osuđuju krađu i propisuju kaznu za kradljivce. Ova tema naglašava važnost poštovanja tuđe imovine i moralnih normi.

• El-inadu – inat, prkos, tvrdoglavost i svojeglavost: autor analizira negativne osobine poput inata i tvrdoglavosti te kako one mogu utjecati na ljudsko ponašanje. Ove osobine mogu dovesti do nepotrebnih konflikata i problema.

• El-keselu – lijenost, inertnost: autor se bavi temom lijenosti i nedostatka volje za djelovanjem. Ovaj segment ističe važnost aktivnog angažmana i produktivnosti.

• Gaflet – nemar, nebriga, bezbrižnost, nehat i indiferentnost: autor analizira koncept nemara i nebrige te kako to može utjecati na ljudsko ponašanje. Upozorava da treba biti pažljiv i osjetljiv prema vlastitim djelima i odlukama.

• El-džebanetu – kukavičluk, strah, neodlučnost i panika: autor razmatra negativne emocije poput straha i kukavičluka te kako one mogu utjecati na ljudsku odlučnost i ponašanje. Naglašava važnost suočavanja s izazovima hrabro i odlučno.

U ovom dijelu knjige, autor razmatra različite aspekte negativnog ponašanja i karaktera te ističe kako se islamska etika odnosi prema njima. Kroz citate iz Kur’ana i hadisa, autor gradi argumente o važnosti izbjegavanja ovakvih negativnih osobina i ponašanja kako bi se postigao moralno ispravan i duhovno zadovoljavajući život.

Zaključak

Duboko uronjeni u analizu ljudskih mana, mi smo se prošetali kroz ogledalo duše, prikazujući svu širinu i dubinu čovjekovih slabosti. Ove linije nisu napisane kako bi sudio ili kritikovao, već da nas navedu na samopreispitivanje, našli se mi u knjigama ili u samim sobama svojih postojanja. Veličina čovjeka se ne ogleda samo u visini njegovih dostignuća, već i u dubini njegove introspekcije. Onaj ko nije spreman zaviriti u vlastiti duševni pejzaž gubi priliku da postane bolji čovjek. Jer, samo hrabro suočavanje sa svojim manama i slabostima omogućava nam da se uspinjemo iznad njih, da se vinemo prema svjetlu koje oduvijek tinja u nama.

Isto kao što svaki zalazak Sunca obećava ponovni izlazak, tako i svaki pad u naše ljudske nedostatke ukazuje na potrebu da se uzdignemo. Bez osude, ali sa strašću ka unapređenju, možemo se popeti iznad svih ovih tamnih uglova sopstvene prirode. Jer, često u nama, baš u onim tamnim uglovima, nalazimo pravo blago naših duša. Tako, dok se traganje za savršenstvom može činiti neuhvatljivim kao voda koja bježi između prstiju, znakovi napretka su vidljivi svuda oko nas. Pustimo li zraku svjetlosti da prodire kroz pukotine naših grešaka, možda ćemo otkriti da nas te iste pukotine čine ljudima.

Istinsko bogatstvo ne leži u izbjegavanju tih tamnih uglova, već u načinu kako se suočavamo s njima i kako gradimo mostove prema svjetlu. Naša nesavršenost nas čini ljudima, a sposobnost da se borimo sa njom čini nas velikim ljudima. U toj borbi, u tom neprestanom hodu između svjetla i tame, leži suština našeg postojanja. Možda je stvarno – nema veće mudrosti nego prihvatiti da nismo savršeni, niti ćemo ikada biti. Ali ono što možemo jeste da svaki dan, sa svakim korakom, radimo na tome da postanemo bolji od onoga što smo bili jučer. I tako, uzdignuti iznad naših slabosti, koračamo prema svjetlu sa ponosom čovjeka koji nikada ne prestaje da se trudi.

U svakoj stranici ove analize oslikane su slike koje su često suština našeg svakodnevnog postojanja. I dok se riječi polahko stišavaju, ostaju poruke duboko ukorijenjene u slojevima naših misli. Možda ćemo, prepoznavajući ove tamne aspekte, bolje razumjeti sebe i druge. Možda ćemo, zahvaljujući ovoj introspekciji, koračati sa više suosjećanja i razumijevanja, pružajući ruku onima koji su također zaglavljeni u svojim tamnim uglovima.

I tako, sa svestranim spoznajama i osjećanjima ispričanim kroz ovu analizu, neka nas vodi nada da možemo, jedan po jedan korak, izmamiti sjaj iz sopstvenih sjenki. Neka nas ohrabri da se suočimo sa sobom sa istom neustrašivošću kao što se suočavamo sa svijetom. Jer, kao što se svjetlucanje zvijezda ne da sakriti od večernjega neba, tako ni svjetlost unutar nas neće biti zagušena našim tamnim uglovima. U tom svjetlu mi postajemo pripovijesti koje se upisuju u historiju čovječanstva.

U Sarajevu, 10.08.2023. godine
dr. sc. Muamer Tinjak