Osvrt na knjigu „Pravedni rat – Svjedočanstvo jednog komandanta”
autora Hamze Ajanovića
Knjiga Pravedni rat djelo je Hamze Ajanovića, oficira koji je napustio Jugoslavensku narodnu armiju (JNA) i priključio se patriotima BiH u odbrani od agresije. . Sam naslov već nosi osnovnu poruku – da se rat u BiH 1992–1995. nije vodio kao izbor, već kao nužnost, kao borba naroda kojemu je prijetilo uništenje. Autor odmah u uvodu knjige naglašava da ne piše da bi veličao rat, nego da bi svjedočio, ostavio trag o događajima, ljudima i žrtvama.
Knjiga je važna jer donosi dvostruki pogled: osobno svjedočanstvo učesnika i historiografski vrijedan prikaz procesa nastanka i djelovanja jedne brigade. 1994. godine autor je postavljen za komandanta 649., tj. kasnije 450. lahke brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine te se kroz ovu knjigu i autorove zapis emože pratiti ir atni put ove brigade.
Knjiga pripada memoarskoj prozi, ali se u svom opsegu i sadržaju uzdiže iznad ličnog svjedočanstva. Autor piše kao neposredni učesnik ratnih zbivanja, te je rukopis neizbježan subjektivan – ispisan osjećajem, doživljajem i ličnim pogledom. Međutim, tu subjektivnost nadopunjuje obiljem dokumenata, naredbi, izvještaja i fotografija, čime rukopis prelazi granicu između memoara i historiografskog izvora. Upravo ta dvostruka dimenzija daje knjizi posebnu vrijednost: ona se može čitati i kao lični zapis, i kao dokumentarno svjedočanstvo. Historijsko i lično u njoj stoje jedno pored drugog, katkada isprepleteni, ali zajedno pružaju cjelovitiju sliku ratne svakodnevice nego što bi to mogao postići samo hladan arhiv ili samo subjektivno prisjećanje. Kao takva, ova knjiga zauzima svoje mjesto i u književnosti sjećanja i u korpusu dokumenata o odbrani Bosne i Hercegovine.
Obim i struktura knjige
Pravedni rat je obimno djelo podijeljeno u pet glavnih poglavlja, uz uvod, zaključna razmatranja, priloge, recenzije i dokumentarni materijal. Ono nije samo pripovijest, nego i ratna monografija.
Prvo poglavlje: počinje autorovim sjećanjem na raspad Jugoslavije i izlazak iz JNA.
Autor počinje priču u JNA, gdje je služio kao starješina i vjerovao da pripada vojsci svih naroda. Međutim, s rastom nacionalizma i planovima za „veliku Srbiju”, JNA se pretvorila u instrument jedne ideologije. Dilema oficira bila je teška: ostati i služiti sili koja progoni ili napustiti vojsku i stati uz vlastiti narod.
Kroz lična sjećanja s Knina i Kijeva, autor prikazuje kako su mržnja i podjele preplavile teren, a JNA faktički počela okupaciju. Susret s Vladimirom Šeksom u Kijevu, upozorenja o praćenju, peticija za povratak četničkog vojvode – sve to ilustruje raspad iluzije o zajedničkoj državi. Odlazak iz JNA za autora nije bio izdaja, već čin odanosti, časti i domovini.
Autor u ovom poglavlju ističe, kako u recenziji navodi dr. Faik Špago, da su „godine koje su prethodile ratu bile godine iluzije i tišine pred oluju. Jugoslavija, država u kojoj je odrastao i kojoj se kao mlad oficir posvetio, raspadala se pred njegovim očima, ne samo politički, već i moralno.”
Drugo poglavlje – povratak u Konjic i početak otpora
Po povratku 1991. godine, Konjic ga je dočekao s političkom složenošću: SDA je nastojala očuvati međunacionalne odnose, dok su SDS i HDZ već radili na paralelnim strukturama i secesiji. Autor se priključio Teritorijalnoj odbrani i sudjelovao u pripremama za ono što je smatrao neizbježnim – agresiju.
Opisuje prve uniforme, formiranje jedinica, naoružavanje i zaštitu fabrike „Igman”, ključnog resursa u odbrani. Simboličan trenutak bio je podizanje zastave RBiH u Konjicu, kada se hrabri policajac Idriz Balić popeo na jarbol vlastitim rukama. Taj čin predstavljao je rađanje nove nade i države.
Treće poglavlje: Ovo poglavlje počinje opisom ustroja snaga branilaca Konjica. Odred „Kraljuštica” formiran je s ciljem zaštite podbitovinjskih sela (Repovci, Bulatović, Tuhobić, Stojković i Gabelovina), uključujući Hasanoviće i Barmiš u početnom periodu te selo Trešnjavicu, koja je bila naseljena Hrvatima. U početnoj fazi priprema i odbrane od agresije Komanda Odreda bila je nadležna za sela Zukiće s Nazifom Cerom na čelu, selo Bale s Alijom Balićem, dok je na čelu jedinice iz Šunja bio Fadil Spiljak. Kao komandant Odreda sa zamjenikom komandanta Nijazom Herićem organizirao je Odred prema principima i ustrojavanju JNA, s komandnim dijelom, prištapskim jedinicama i četama kao borbenom komponentom. Razvojem situacije mijenjale su se zone, područja djelovanja, kao i komandiri jedinica. Reorganizacijom Odreda zona odgovornosti definisana je samo na podbitovinjska sela, a Odred „Kraljuštica” mijenja naziv u Odred „Lisin”. Ovom reorganizacijom Hasanovići, Barmiš i Grabovci vezuju se za Klis, a Zukići, Bale i Šunji za Podorašac, odnosno za Odred „Zupčanik”.
Autor preuzima komandnu odgovornost nad Odredom „Kraljuštica”, kasnije „Lisin”. Kroz opis ustrojavanja jedinica, prvih postrojavanja i unutrašnjih teškoća, vidimo koliko je bilo teško održati disciplinu u vremenu kada su ljudi tek ulazili u rat.
Deblokada Bradine, razoružavanje sela, prva iskustva s opstrukcijama i prijetnjama mještana pokazuju da je borba bila i protiv vanjskog neprijatelja i protiv nerazumijevanja unutar vlastite zajednice. Uprkos svemu, Odred je izrastao u okosnicu odbrane tog područja.
Četvrto poglavlje – 450. lahka brigada
Najznačajniji dio knjige posvećen je 649., kasnije 450. brigadi, kojom je autor komandovao od 20. avgusta 1994. godine do završetka rata. Brigada je bila zadužena za odbranu strateških područja Bjelimića i Glavatičeva – prostora koji su bili ključni za komunikacije i opstanak 4. korpusa Armije RBiH.
„Po naređenju komandanta 4. korpusa, stigao sam u Bjelimiće radi preuzimanja dužnosti komandanta 649. lahke brigade. Zajedno sa mnom stigla je i grupa oficira iz Komande Korpusa. Posebno izdvajam Envera Režepovića, koji je postavljen na dužnost načelnika Protivvazdušne odbrane, te Emina Selimotića, pomoćnika načelnika Štaba za operativne poslove. Dužnost smo zvanično preuzeli 20. avgusta 1994. godine, i odmah pristupili temeljitoj rekonstrukciji Brigade, od komandnog sastava do nivoa komandira desetine.
U sastav Brigade, pored jedinica iz Glavatičeva, uključen je i Četvrti samostalni bataljon Bjelašnica u čijem sastavu su bile jedinice iz sela Lukomir, Čuhovići, Džepi i Vrdolje.” (Iz knjige)
Brigada je učestvovala u nizu važnih operacija: „Jezero ’94” – vojna akcija na planinskom terenu. „Jesen ’94” – složena operacija u kojoj su se ogledale sposobnosti brigade. Oslobađanje Brda. Bitka na Požiljku – sedam dana neprekidnih borbi, simbol izdržljivosti i odlučnosti. „Prenj ’95” – operacija oslobađanja Glavatičeva, vojno i moralno kruna djelovanja brigade i druge.
U ovom poglavlju autor donosi i precizne podatke o strukturi, logistici, sanitetskoj službi, kao i popis poginulih boraca. Brigada je imala 85 poginulih, a sjećanja na njih zauzimaju posebno mjesto.
Peto poglavlje – ratne priče i lična svjedočanstva
Ovo poglavlje knjizi daje ljudsku dimenziju. Priče o Zlatnim ljiljanima, o herojstvu pojedinaca, ali i o sitnim dosjetkama i duhovitim trenucima u rovovima pokazuju kako se rat živio iz dana u dan. Autor piše i o tragedijama, ali i o snazi običnih ljudi koji su u nemogućim uslovima nalazili način da opstanu i odbrane svoje.
Dokumentarni i historiografski značaj
Veliku vrijednost knjizi daju priloženi dokumenti: naredbe, izvještaji, ratne karte, fotografije boraca i mjesta. Oni čine knjigu ne samo memoarom, nego i ozbiljnim istorijskim izvorom za buduća istraživanja. U vremenu kada se nastoji osporiti karakter rata, ovakva građa je dragocjena.
Zaključak
Pravedni rat je knjiga koja objedinjuje memoare i vojnu monografiju. Ona prati put jednog oficira koji je odustao od služenja vojsci agresora i postao komandant u odbrani svoje domovine. Istovremeno, ona je i priča o jednoj brigadi – 450. lbr – i njenoj borbi na hercegovačkom ratištu.
Njena vrijednost je višestruka: lična i kolektivna, emotivna i dokumentarna, pripovjedna i naučna. Ujedno, to je knjiga koja se obraća i istraživačima i običnim ljudima. Poruka je jasna: rat u Bosni i Hercegovini bio je pravedan jer je bio odbramben. Svjedočanstva poput ovog ostaju da podsjećaju da sloboda nije poklonjena, nego izborena krvlju, žrtvom i vjerom.
Iz recenzija:
Prof. dr. Faik Špago
-
Ključni naglasak: vidi rukopis kao opsežno, sveobuhvatno i ambiciozno djelo koje jasno definiše predmet empirijskog istraživanja te predstavlja važan historiografski zapis o ustrojavanju oružanih snaga i otporu agresiji.
-
Osnova mišljenja: autorova kombinacija ličnih sjećanja i velikog broja dokumenata, fotografija, topografskih karata i šema koje potkrepljuju tvrdnje i pomažu u razumijevanju tematike.
Mr. sc. Nihad Klinčević
-
Ključni naglasak: rukopis je prikladan za štampu i predstavlja istorijski presjek ratne prošlosti Konjica; knjiga je korisna i stručnjacima i široj javnosti te predstavlja materijal koji može služiti i u akademskoj nastavi (npr. taktika i operatika).
-
Osnova mišljenja: uredna struktura rada, temeljitost u prikupljanju podataka i dokumenata, jasnoća prikaza događaja i praktična primjenjivost u vojnim studijama.
Mr. sc. Mirza Memišević
-
Ključni naglasak: knjiga je duboko lično, iskreno svjedočanstvo; važna zbog moralne i humanističke dimenzije – autor ne romantizuje rat, nego dokumentuje pravednu odbranu i ljudske sudbine.
-
Osnova mišljenja: autorovo autentično pripovijedanje u prvom licu i sposobnost da lične emocije poveže s općim istorijskim tokom, uz dokumentarnu potporu.
Priredio: Esad B.