Sinan-pašina džamija, 10. zu-l-hidže 1446./ 6. juni 2025.
Svevišnjem Allahu zahvaljujemo na nebrojanim blagodatima. Njemu se utječemo od grijeha i slabosti naših. Onoga koji prihvati i živi Uputu na Pravome je putu, a onaj ko odbaci i zanemari Uputu u zabludi je. Neka su Allahovi blagoslovi i mir na pečatnog poslanika Muhammeda, njegovi ehli-l-bejt i čestite drugove ashabe. Allahov blagoslov neka je na sve sljedbenike časne vjere u ovome odabranom mubarek –bajramskom jutru. Amīn.
Draga braćo,
Kurban-bajram je bajram žrtve. Podjećanje je to na žrtvu kao princip života. Na žrtvu i samoprijegor bez kojih se ne može ostvariti cilj i uspjeh. Svevišnji Allah propisao je žrtvovanje kurbana da nas podsjeti da smo i mi sljedbenici sunneta (prakse) Ibrahimove, a.s, koja je potvrđena Kur’anom i praksom pečatnoga poslanika Islama Muhammeda, a.s.
إِنَّا أَعْطَيْنَاكَ الْكَوْثَرَ فَصَلِّ لِرَبِّكَ وَانْحَرْ
Dadosmo ti, uistinu, obilje dobara, i zato, moli se i žrtvu prinesi radi svoga Gospodara![1]
Smisao ibadeta kurbana jeste u tome da nas podsjeti na djelo, čin i krajnji ishod koji je naš praotac u vjeri Ibrahim, a.s, ostavio iza sebe da bude pouka, put i primjer svim kasnijim poslanicima i sljedbenicima vjere Ibrahimove do kraja svijeta. Kur’an nam navodi Ibrahima, a.s., da bismo vidjeli kako se razmiču koprene pred očima, kako se ruše svi kipovi i idoli, i oni u pojavnom svijetu, ali i oni u vlastitom srcu koji nas priječe da stignemo do istine, koji nam zamagljuju istinu, koji nam hoće predstaviti vrijednim ono što je prolazno i beznačajno.
Ibrahima, a.s, Gospodar je stavio na veliki ispit – da žrtvuje dugo željenog sina kojeg je dobio u poznim godinama života, da bi propitao da li je njegovo srce očišćeno od svake druge ljubavi i podčinjenosti osim one prema Allahu, dž.š. Spremnošću i na taj dramatični korak – da žrtvuje vlastito dijete, pokazao je da na putu prema Bogu i da zaima vlastitu punu slobodu, neće pokleknuti ni pred kakvom snagom šejtanskih argumenata i zavođenja koja nisu prestajala nijednog trena. Upravo u onom tjesnacu Mine hadžije dok izvršavaju trodnevni obred bacanja kamenčića sebi posvješćuju dramatični prizor u kome nadvladavaju Ibrahimova i Ismailova, a.s, ljubav i pokornost nad upornim šejtanovim (Iblisovim) istrajavanjem da ih na svaki način pokuša odgovoriti od nakane da se povinuju Božijoj naredbi.
فَلَمَّا أَسْلَمَا وَتَلَّهُ لِلْجَبِينِ . وَنَادَيْنَاهُ أَنْ يَا إِبْرَاهِيمُ . قَدْ صَدَّقْتَ الرُّؤْيَا إِنَّا كَذَلِكَ نَجْزِي الْمُحْسِنِينَ
I nakon što su obojica prihvatili odredbu Božiju, i on ga već bio povalio na tlo, zovnuli smo: „Ibrahime, već si potvrdio vjeru u ono što si u snu vidio! Doista, Mi tako nagrađujemo dobročinitelje![2]
Ibrahim, a.s. svojim odvažnim i odlučnim činom pokazao je kako i najveće prepreke mogu savladati iskrena namjera i bogobojaznost, i koliko veliki rezultat mogu polučiti čisto srce, iskrena ljubav i nepatvorena lojalnost prema Bogu.
وَفَدَيْنَاهُ بِذِبْحٍ عَظِيمٍ . وَتَرَكْنَا عَلَيْهِ فِي الْآخِرِينَ
I Mi smo ga jednim velikim kurbanom iskupili i spomen smo mu među kasnijim generacijama sačuvali.[3]
Kada se obistinila Ibrahimova vjernost i ljubav prema Bogu, koju ništa zasjeniti niti nadjačati nije moglo, onda Allah daje putokaz da se žrtvuje hajvan (životinja) čijim mesom će se nahraniti gladni i ubogi, pa će se i socijalna dimenzija ibadeta dodati onoj čisto vjerskoj. Allahu, dž.š. nije potrebna ni Ismailova, a.s., niti nečija druga krv, a niti krv i meso kurbana koji se žrtvuju.
لَن يَنَالَ اللَّهَ لُحُومُهَا وَلا دِمَاؤُهَا وَلَكِن يَنَالُهُ التَّقْوَى مِنكُمْ
Neće do Boga doprijeti njihovo meso i njihova krv, ali hoće doprijeti do Njega vaša bogobojaznost.[4]
Allah, dž.š., želi da muslimani u svojim srcima zaimaju čiste nijjete i bogobojaznost, spoznajući kroz žrtvu kurbana, da ukoliko hoće dosljedno slijediti vjeru Ibrahimovu, onda moraju žrtvovati sve ono što im je priraslo za srce i dušu, a što ih sputava da bude ustrajni u vjeri i predani Dragome Bogu. Svako od nas ima svoje prirasline koje mu ne daju naprijed, koje ga odgovaraju od toga da bude bolji, pažljiviji, odlučniji i istrajniji. I svako od nas, ponaosob, zna sebe i zna šta je to što bi trebao žrtvovati. Bez obzira na životnu dob, spol, društveni status i intelektualni nivo. Negdje je to ljudski egoizam i opsjednutost sobom i samo svojim interesima, negdje je to pojavnost, opskurni populizam i ušminkana vanjština bez ikakve suštine. U nekim slučajevima je to formalizam i neistrajavanje u ispunjavanju preuzetih javnih obaveza i dužnosti u društvu, dok je u drugim propuštanje prilika i neuviđavnost da ono što se treba uraditi danas nikako ne odgađa za sutra.
Draga braćo, na tragu jedne mudrosti u kojoj stoji možda ti Allah oduzme nešto da bi ti dao više, možemo izvući zaključak da samo ukoliko se daje i žrtvuje ima se pravo i očekivati, a ako se ne žrtvuje, pa rezultat je jasan-ni napretka ni spomena, kao da takav nije ni živio![5]
Draga braćo,
Hadž je putovanje s ciljem. Tako naše hadžije podređuju sve dunjalučke ciljeve i interese, stavljajući u drugi plan sve svoje potrebe i želje, samo da bi stigli do časnoga Bejtullaha, odazivajući se na Allahov poziv da hodočaste Časni Hram, koji je utočište ljudskim dušama i njihovim potrebama. لِيَشْهَدُوا مَنَافِعَ لَهُمْ
“Da bi koristi imali…”[6]
Iskonska je to čežnja da se nađu na mjestima gdje su međaši vjere i tragovi kuda su se na svojim duhovnim putovanjima kretali i Božiji poslanici, i Ibrahim, i Ismail i Muhammed, a.s.
Glas telbijje koji se iz miliona muslimanskih grlā čuje ovih dana, manifest je hadža.
لَبَّيْكَ اللَّهُمَّ لَبَّيْكَ لَبَّيْكَ لَا شَرِيكَ لَكَ لَبَّيْكَ إِنَّ الْحَمْدَ وَالنِّعْمَةَ لَكَ وَالْمُلْكَ لَا شَرِيكَ لَكَ
“Odazivam Ti se, Gospodaru, odazivam, Tebi niko ravan nije, odazivam Ti se, Tebi zahvala pripada, sve su blagodati od Tebe i vlast je jedino Tvoja! Ti sudruga u ničemu nemaš!”
Telbijja naglašava suštinu našeg vjerovanja i njome se naznačava ispravan put djelovanja: musliman je dužan da se odaziva na Božiji poziv, uvijek i na svakom mjestu. Svevišnji Gospodar Jedini je dostojan ibadeta, samo Njemu se insān odaziva i istinsku pokornost iskazuje, s Njim se ništa i niko ne može izjednačiti! Svevišnjem Bogu valja vazda zahvalan biti i o blagodatima Njegovim kazivati, te svjestan biti da stvarna vlast pripada samo Njemu, a da su sve dunjalučke vlasti, koliko god bile velike i moćne, prolazne! Tavaf koji hadžije čine oko Kabe šalje poruku neprestanog i ciljanog kretanja u životu oko onoga što je stvarna vrijednost, oko onoga što je bit i izvor našeg postojanja. Zapitajmo se, je li naše kretanje u životu u potrazi za vrijednostima i oplemenjuju li vrijednosti i vrline naše živote? Težimo li za neprolaznim vrijednostima ili nas zavara blještavilo prolaznosti pa srce, dušu i um predamo onome u čemu nema ništa trajno?
Cijenjena braćo,
Hadž je slika jedinstva svijeta u različitostima. Onoga jednoga i jedinstvenoga svijeta kojemu je Bog Stvoritelj i Gospodar. Kaba je simbol vjere u Svevišnjega i simbol koji ruši ovodunjalučke, od ljudi uvedene, ali kod Boga nevažne kriterije, jer:
لَا فَضْلَ لِعَرَبِيٍّ عَلَى عَجَمِيٍّ ، وَلَا لِعَجَمِيٍّ عَلَى عَرَبِيٍّ، … إِلَّا بِالتَّقْوَى
“Nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom… osim po bogobojaznosti.” [7]
Poslanik Muhammed, u govoru na Oprosnom hadžu naglasio je neupitnu zaštićenost ljudskih života, njihovih imetaka, časti i dostojanstva
“O ljudi! Životi vaši, imanja vaša i čast vaša nepovredivi su sve dok se ne sastanete s Gospodarem svojim na Danu sudnjemu, baš kao što su nepovredivi ovog mjeseca (zu-l-hidžeta) na ovom mjestu svetome (Arefatu). Ne budite ni tlačitelji, ali ne budite ni tlačeni!“ [8]
Istrajavati u gradu Mostaru i Hercegovini u cjelini za pravima i slobodama Bošnjaka bez manjka, ali ni viška u u odnosu na druge predstavlja čin dosljednosti u borbi za čast i dostojanstvo koji nisu na prodaju ni trgovinu. Ne može Lakišića vakuf u sred Grada biti mjesto pregrađivanja Mostara već mjesto gdje ova generacija polaže historijski ispit u osiguravanju slobode, pravde i ravnopravnosti!
Draga braćo,
Radost mubarek-bajrama podijelite sa svima; svojim najbližim, komšijama, prijateljima, onim zaboravljenim, bolesnim i ucviljenim. Neka bereket bajrama donese razgalu ljudskim dušama, spokoj srcima, mir i razumjevanje među svim ljudima. S tim iskrenim mislima svima vam želim Bajram šerif mubarek olsun!
Gospodaru naš, Ti Si hvaljen i slavljen! Ti obaspi obiljem Svoga blagoslova Muhammeda alejhi-s-selāma i njegov rod, kao sto si obasipao Ibrahima alejhi-s-selāma i njegov porod. Ti Si, Bože, hvaljen i slavljen! Âmīn.
[1] El-Kewser –Obilje dobara, 1-2.
[2] Es-Saffāt-Poredani u redove, 103-105.
[3] Isto, 107-108.
[4] El-Hadždž-Hodočašće, 37.
[5] Mustafa Hasani, Žrtva kao princip života u: Zbornik hutbi, El-Kalem, Sarajevo, 2020, str.84.
[6] Kur’an, El-Hadž, 28.
[7] Ahmed bin Hanbel, Musnedu-l-Imami Ahmed bin Hanbel, Mu’essesetu-r-Risaleti, Bejrut, 2001, XXXVIII, 474.
[8] Enes Karić, Hutba- medij svete i pobožne poruke, Predgovor knjizi Mustafa Cerić, Hutbe i govori, Sarajevo, 2004, str. 15.