Hvala Uzvišenom Allahu, Onome koji nam daje uputu i nebrojene druge blagodati, koji nam je potčinio svijet oko nas da bismo radili dobro i ispunjavali svoju zadaću na Zemlji. Salavat i selam donosimo na Njegovog posljednjeg poslanika, pečata vjerovjesnika, našeg prvaka i uzora, Muhammeda, a.s, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.
Draga braćo, Uzvišeni Gospodar nas u Kur’anu podsjeća da smo svi mi ljudi na ovom svijetu iz istog razloga i sa istim ciljem, a to je da bismo pokazali svoj karakter i da bi se vidjelo – i u dobrom i u lošem – kako ćemo postupati:
„Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati.“ (prevod El-Kehf, 7)
Ovaj svijet je, dakle, ispit za sve ljude, i put kojim će svaki čovjek raditi dobro i zaslužiti Božiju milost i nagradu, ili okrenuti se od tog puta čineći nered, i time zaslužiti kaznu.
Mi vjernici težimo ispunjavanju onoga što će nas uvrstiti među ljude koje Allah na mnogo mjesta u Kur’anu Časnom oslovljava sa: Oni koji vjeruju i čine dobra djela. Pri tome nastojimo da izvršavamo svoje obaveze koje imamo prema Allahu, prema svojim roditeljima, porodicama, i trudimo se da budemo dobročinitelji i uradimo nešto i preko onog što nam je obaveza i emanet: govorimo lijepe riječi, obradujemo djecu poklonima, održavamo prijateljstva, darujemo im svoje vrijeme, učimo dove za njih, ulažemo u zajedničko dobro – sve to radi Allaha, radi sevapa, radi toga što nam je lijepo čineći to, i radi toga da svoje srce čistimo i čuvamo od oholosti, nezahvalnosti, mržnje i škrtosti.
Nastojimo činiti dobro za vrijeme svog života, i nastojimo činiti dobro koje će trajati i nakon nas, jer se za vječni uspjeh uzdamo samo u Božiju milost koju stječemo činjenjem dobra: „Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.“ – poručuje naš Gospodar. (prevod El-Kehf, 46)
Podsjetimo se da u tri slučaja, kako kaže naš Poslanik, a.s., nagrada za dobra djela teče i nakon smrti: trajnom sadakom (osnivanjem i pomaganjem vakufa), širenjem znanja, i odgojenim djetetom koje uči dove za svoje roditelje. (Muslim)
Svako od nas ko god je čista srca dao nešto radi Allahovog zadovoljstva, bilo to vrijeme, lijepa riječ, dova, osmijeh, savjet, ili poklon, sa sviješću da ga je Allah s razlogom poslao baš na to mjesto i toj osobi, osjetio je pozitivne odjeke onoga što je dao: od smiraja u svome srcu, preko toga da ga je Allah sačuvao neke nesreće, do toga da mu je Allah i materijalno, i kroz bereket u djeci ili poslu, vratio to njegovo dobročinstvo. A i pored spomenutog, mi smo svjesni i uvjereni da za svako učinjeno dobro slijedi desetorostruka nagrada; kako kaže Uzvišeni: „Ko uradi dobro djelo, biće desetorostruko nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo, biće samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda.“ (prevod El-En’am, 160)
Čovjek se trudi da bude pozitivna karika društva: koliko može da pomogne, a ako ne može pomoći makar da ne odmaže, čemu nas inspirišu Poslanikove, a.s., riječi: Najbolji od vas su oni koji najviše koriste ljudima; (Taberani) i svjesni smo da kao pojedinci trebamo i možemo pomoći svojoj društvenoj zajednici.
Prilika da naša ruka bude duža i naša pomoć stigne dalje jesu zajednički projekti u kojima učestvujemo. Mi Bošnjaci svoju svijest redovno pokazujemo i time se ponosimo: naša pomoć je među prvima stigla do Gaze, stigla je do Turske, Pakistana, Libije, stigla je do svakog dijela naše domovine i težimo da stigne do svakog u potrebi.
Prilika da budemo snažna ruka podrške jedni drugima i razvijamo zajedničko dobro koje će trajati jeste trajna sadaka, odn. vakuf. Vakufom možemo višestruko više nego što možemo sami. Briga i razvoj vakufā kojima ćemo pomagati potrebne, kojima ćemo stipendirati studente, sijati oranice, graditi škole, pomagati odgoj i stjecanje znanja je prilika da proširimo i nadmašimo svoje individualne mogućnosti.
Vakuf je trajna sadaka o kojoj se brinu generacije, a dokaz tome smo i mi sami i svo dobro koje opstaje i odolijeva vremenu i ljudskom faktoru, a kojim se naša domovina ponosi. Jednom kada nešto postane vakuf za sve ljude, ni pojedinac ni vlast ga nemaju pravo uzurpirati, privatizirati, i promijeniti namjenu, a da bi zadržalo svoju namjenu – o tome se svi trebamo brinuti.
Mi svakodnevno spominjemo naše velike pretke i dobročinitelje; od h. Osmana koji je svojim sugrađanima ashabima obezbijedio vodu; potom žene koja je održavala džamiju, a čiju je ulogu Poslanik a.s. istakao; Gazi Husrev-bega čije dobročinstvo su pjesnici opjevali; čak ne znamo ni ime ženi koja je dodala šaku kreča za izgradnju džamije koju je finansirao sultan, pa je dobila polovinu sevapa, ali je se sjećamo kao uzora i zamislimo se nad njenim činom. Naše puteve krase hajr-česme kojima prolaznici utole žeđ i sjete se dovom dobročinitelja. Mnogo je naših džamija i drugih hajrata izgrađeno rukama cijelog džemata – listi uzora u dobročinstvu nema kraja.
Islamska zajednica je obnovila sve u ratu uništene vakufe i time pokazala da je vjerni sluga svemu onome što su dobri ljudi ostavili u naslijeđe.
Uvijek je u Bosni i Hercegovini bilo dobročinitelja, a mnogi dobročinitelji i danas žive među nama, čime pokazujemo da koračamo stopama ljudi koji su nas zadužili svojom dobrotom. Dobročinitelji kojima je interes društva preči od ličnog, i koji od sebe daju za društvo, su ponos svih Bošnjaka i cijelog ummeta.
Zato, draga braćo, uvijek moramo imati na umu da zajedno, kroz zajedničku trajnu sadaku, kroz vakufske projekte koji koriste velikom broju ljudi, možemo graditi, osnivati, održavati, pomagati, i trajno imati izvor dobrih djela koji će teći i koji će Allah čuvati, a muslimani o njemu brinuti. Božije je obećanje da će svačiji trud biti viđen i cijenjen:
„I reci: “Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.“ (prevod Et-Tevbe, 105)
Nikada ne znamo u čemu je bereket za nas, ali i za cijelo društvo. Zato pomažimo hajrate kojima ćemo jačati društvo i odgajati svoju djecu. Tražimo načine da gradimo društvo, zajednicu, džemat, porodicu.
Ako mi budemo hodili istim putem kojim su išli ashabi i naši dobri preci čija imena spominjemo i za koje učimo dove, i čija dobra traju, budimo uvjereni da je to put koji ćemo pokazati i svojoj djeci i onima kojima budućnost svoje domovine ostavljamo.
Znajmo da ko drage volje od sebe da, osjetit će to još na dunjaluku kroz sreću i rahatluk, kroz bereket u djeci i imetku, a Allah će mu to i materijalno nadoknaditi, jer Allah dobro dobrim sigurno vraća. A samo se možemo zapitati kakva li je tek Allahova nagrada za dobročinstvo na Sudnjem danu…
Draga braćo, pomažimo vakuf koji čuva nas i naš identitet, budimo ruka koja pomaže drugima, i činimo dobro koje traje.
Manifestacija „Dani vakufa“ koja će se održati u narednim danima, a koju organizuje Vakufska direkcija, nastoji razviti svijest o ulozi i značaju vakufa, promovišući nove vakife i uvakufljenja.
Vakufska direkcija nastoji potaknuti muslimane sa naših prostora da, slijedeći praksu svojih vrijednih predaka, afirmiraju tu važnu instituciju koja pridonosi vjeri islamu, islamskom obrazovanju i kulturi, potiče privredni razvoj i koristi društvu u cjelini.
Allahu naš, podari nam snage i mudrosti u čuvanju naše vjere, daj nam bereketa u onome što imamo i onome što od sebe damo, podari nam bereketa u našim porodicama i imecima i učini nas i naše porodice uzorom u dobru. Gospodaru naš, pomozi potlačene ljude protiv onih koji Tvoje granice prelaze, posebno našu braću i sestre u Palestini, i daj im izlaz i slobodu. Ti si naš Zaštitnik i Tebi se utječemo i na Tebe se oslanjamo. Amin.
Autor: mr. Edin Čolaković, stručni saradnik za projekte u Vakufskoj direkciji