U Kino sali NU u Konjicu u petak 09. februara 2024.godine, s početkom u 19:30 h, održana je redovna mjesečna tribina u organizaciji Mreže mladih pri Medžlisu IZ Konjic.
Gosti na tribini bili su muftija mostarski dr. Salem ef. Dedović i prof. dr. Ahmet Alibašić.
Prof Alibašić je govorio o temi: Zašto smo slabi i je li slabost sudbina?
Profesor Alibašić je svoje obraćanje počeo referiranjem na ono što nas sve zaokuplja u protekla četiri mjeseca, a to su zastrašujući zločini koje Izrael čini u Palestini uz pomoć nekih od najvećih sila svijeta.
“Nije da nije bilo podjednako teških zločina u dalekoj ili bliskoj prošlosti, ali se, kako reče nobelovac Saks, nikad nije desilo da u stvarnom vremenu, sa ovoliko detalja i ovako dugo, cijeli svijet gleda te zločine, a da zločinci ničim ne pokazuju da će stati, niti da su zabrinuti da će biti kažnjeni ili da će odgovarati za ono što čine. Dobro došli u strašni novi svijet nakone Gaze, dobro došli nazad u 1940. Ovo je istinski sumrak civilizacije. Za četiri mjeseca je poništen napredak koje je čovječanstvo teškom mukom napravilo na polju međunarodnog humanitarnog prava nakon Drugog svjetskog rata u kojem je to čovječanstvo platilo ogromnu cijenu. Gaza je onaj od velikih trenutaka isitne poslije kojeg mnogo toga ne bi trebalo biti isto. Gaza je razobličila mnoga lica.
“Politička situacija u BiH trenutno jeste složena i za nju nema ni lahkih ni brzih rješenja. Ipak, vjerujem da možemo promijeniti stanje ako budemo budni, angažirani i ako budemo davali svoj maksimum. Kad se uporedimo s velikim svjetskim problemima, mi smo dobro. Također je jasno, da u ovom trenutku mi nemamo puno opcija, mi nemamo alterantivu za EU i NATO. Jedino je tu nova spoznaja da kada je njihov interes u pitanju, nema neke veće razlike među velikim silama. Međunarodno pravo i ljudska prava su samo tinta na papiru ako nema sile. Pravda treba silu, a ne prosjačenje i apele, pa ni molitve. Događaji u Gazi mogu nam biti podsjetnik za mnoga dobra koja mi danas ovdje imamo, a na koja i ne obraćamo pažnju. Dobra vijest je da mi nismo bespomoćni, kako neki misle. Onaj ko ima tehniku i resurse on je kratkoročno u prednosti, no dugoorčno zlo nema šansu ukoliko se mi pokrenemo… Mi ne možemo kontrolisati šta drugi čini, ali možemo kontrolisati našu reakciju. Treba se uzdati u sebe, u svoje saveznike i prijatelje. Ne u svoja prava, ne u univerzalne ideale i niukom slučaju u savjest ni zapadnih ni većine muslimanskih vladara i elita….Treba se fokusirati, vjerskim riječnikom kazano, na farzove, jer mi vrlo često posežemo za nafilom jer je lahka, a ne činimo što je obavezno i priroitet, ili se bavimo važnim temama, ali onima u kojima ni ja ni vi ne možemo ništa konkretno promijeniti… – kazao je, pored ostalog, u svom četrdesetpetominutnom obraćanju prof. Alibašić.
Muftija mostarski dr. Salem ef. Dedović je govorio o temi: Kako promijeniti naše stanje duha?
“Djelima trebamo svjedočiti našu vjeru, djelima, a ne populistički, svjedočiti naše bošnjaštvo, naš kulturni i vjerski identitet” – kazao je muftija na početku svog obraćanja, da bi u nastavku potcrtao važnost adekvatnog i kvalitetnog odgovora na planska nastojanja da se naš narod obeznadi, da se ubije nada u ljudima, da se obeshrabre, deprimiraju, da im se pogled skuči samo na ono što je loše, a postane slijep za mnoga dobra koja imamo…
…Čovjekovo bitisanje je stalno između tri stvari: iskušenja koja dolazi , blagodat koja prolazi i smrti koja to sve odnosi. Iskušenja koje neminovno dolazi, ona su neminovnost našeg života, to su ispiti, kroz to nas Gospodar svjetova kuša kako ćemo postupati. Drugo je blagodat koja prolazi. Vrlo je važno posvijestiti sebi da mi od Gospodara svjetova imamo lijepe blagodati. Sve ovo je proces i sve traži vrijeme i strpljenje. Mi danas živimo u vremenu kada bi ljudi sve htjeli instant. Instant rješenja, instant uspjeh, sve preko noći. Naši životi trebaju biti ispunjeni vrijednostima mira i spokoja, reda i rada, davanja snage i ohrabrivanja, istrajavanja i darivanja. Prijeko su nam potrebne i misli i riječi, a nadasve djela kojima se vjera živi i potvrđuje. Mi ne smijemo dozvoliti da nas neko “ubije u pojam”.
“Nada nije svijest o tome da nešto što radimo da će završiti uspjehom, donijeti benefit. Nada je uvjerenost da to što radimo ima smisla, bez obzira kakav će biti ishod. Čovjek treba imati nadu. I važno je imati međusobno povjerenje. Povjerenje je važna riječ. Mi smo se udaljili jedni od drugih, izgubili osjećaj jedni za druge. U naše živote je ušao kruti individualizam. Da je čovjek dovoljan sam sebi. A nije dovoljan čovjek sam sebi. Našim životima ne trebaju grube riječi koje odbijaju, koje razdvajaju, ne trebaju nam misli i ideje u kojima nema širokogrudnosti i otvorenosti. Površnost, jednostranost, zaslijepljenost koja se sve češće može primijetiti u bosansko-hercegovačkom društvu, dolaze kao posljedice duhovnih slabosti kao što su zavist, pakost, mržnja, isključivost. One nam ne daju naprijed, one priječe da dokučimo ono čemu žudimo, ono što su vrline i što su istinske vrijednosti. Toga se trebamo čuvati i nadilaziti to stanje duha, Kur’an nas na to upozorava i savjetuje nas, između ostalog i kada govori o Junusu, a.s. Junus, a.s., kao Božiji poslanik je bio istrajan i pozivao je svoj narod ispravnom putu. I vremenom je izgubio ono što poslanik ne smije izgubiti. Vjeru da išta može promijeniti kod svog naroda. I otišao. I onda znamo šta se desilo. Spoznao je Junus svoju grešku i uči onu poznatu dovu “Ja sam sebi nepravdu učinio i kajem se!” Spoznao je da je njegovo da se trudi, a uspjeh je kod Allaha. I Allah mu se smilovao i vratio ga da završi svoju misiju, da se trudi, da radi, da pomiče granice koliko je kadar…” – kazivao je, pored ostalog, u svom obraćanju muftija mostarski dr. Salem ef. Dedović.
