Hutbe

Gdje je naša Rosetta?

„Pokazat ćemo im dokaze Naše (moći, znanja, mudrosti) u svemirskim prostranstvima, i u njima samima, dok im ne bude potpuno jasno da je to (što je tebi, o Muhammede, objavljeno) istina.” (Fussilet, 53.)

Svijet je prije dva dana svjedočio velikom događaju i uspjehu Evropske svemirske agencije koja je prije deset godina u svemir poslala letjelicu s ciljem da proputuje 6 milijardi kolometara i s velikog preciznošću se spusti na kometu promjera 4 kilometra.  Bilo je to „gađanje“ deset godina unaprijed, oslonjeno na naučne proračune. Kako je direktnim prenosom prenešeno gledateljima širom svijeta ovaj njihov poduhvat je uspio.

Bio sam zainteresovan da vidim kako se ovaj događaj propratio u muslimanskim krugovima. Prvenstveno da li je naša omladina u Bosni razgovarala o njemu, kako ga komentarišu u društvima koja nazivamo islamskim…?

Slabo sam išta našao. Tek prenešena vijest tu i tamo. Kao da se to nas ne tiče. Ćafirska posla. Niko se skoro ne pita gdje smo mi muslimani danas kada su u pitanju ovi naučni napretci, gdje su sljedbenici knjige Kur’ana po ovom pitanju i gdje su uopšte ovakva pitanja kod nas. Kao da naše nevladanje savremenim tehnologijama ni za koga nije ni širk ni kufr ni mekruh, ali zavraćene ili nezavraćene pantalone jesu, duža ili kraća brada jeste, podignute ili spuštane ruke jesu. U vrijeme dok se dešavao ovaj događaj na internet portalima koji nude islamske sadržaje objavljeni su tekstovi o tome kako je neki naučnik otkrio kako su pravljene egipatske piramide i kako to potvrđuje navode iz Kur’ana, objavljeno je kako se, kao čudo-dokaz nevjernicima, u vrijeme života Poslanika islama mjesec  raspolutio, objavljena je analiza nekih kur’anskih ajeta koji, možda, upućuju na to da će čovjek da se penje sa zemlje u svemirska prostranstva „sloj po sloj“ da ih osvaja itd… Zašto se pisci ovih tekstova, daije naše, ne zabave pitanjem zašto su sve te „naučne kur’anske mudžize“ otkrili naučnici nemuslimani?

Mene je ovaj događaj natjerao na zapitanosti i razmišljanje o tome ima li prilike da nama muslimanima daleka nebeska prostranstva, Božiji ajeti u njima, otvore oči kad već ne vidimo svjetlo u znakovima koji su tu u nama i oko nas?

Nakon dugih deset godina putovanja 6 milijardi kilometara svemirskim prostranstvima Rosetta je uspješno spustila robotsko vozilo na površinu komete koje će od tamo slati natrag signale, fotografije, analizu tla te sve one informacije potrebne za bolje shvaćanje prostranstva izvan našeg plavog planeta. Ova letjelica koštala je oko 1,3 milijarde USD. Neko će reći mnogo, oni koji znaju da je samo u ratove koji su vođeni zadnjih deset godina od kada je ova letjelica poslana u svemir potrošeno više od 100 milijardi dolara reći će ništa, sitniš. Zanimljivo je da čovječanstvo ovom letjelicom dostiže komet na 6 milijardi kilometara od zemlje dok u isto vrijeme strepi za sirovu egzistenciju u našem svakodnevnom životu na ovoj planeti. S obzirom na stanje stvari danas u svijetu možda je najveća sreća vezana za ovaj događaj činjenica da se signal s ove letjelice uopće imao kome javiti? Ne zaboravimo da ljudi na zemlji posjeduju oružja kojima mogu uništiti život. Neki od najvećih mislilaca na ovoj planeti, kao što je profesor Noam Chomsky, ovih dana ozbiljno upozoravaju na mogućnost izbijanja nuklearnog rata. Ako se to desi, svi kometi na koje sonde tek trebaju sletiti, postati će nevažni.

 

Shodno ovoj činjenici možemo se vjerski zapitati koliko su milijardi kilometara daleko od nas danas mnogi kur’anski ajeti koji teško nalaze ikog među muslimanima ko bi primio njihov signal? Neki dan čitam tekst u Takvimu iz sedmadeset i neke, u kom, pod pseudonimom, rahmetli Alija Izetbegović pita je li sav islam pet islamskih šarta ili je to samo nužna osnova? On u tom tekstu daje i odgovore, no, izgleda da ih niko nije čuo jer mi i danas ponajviše pričamo o tih pet šarta. Ja vjerujem da je ta njegova zapitanost i odgovori, Božijom voljom, kroz njegovu ličnost i to naprendo shvatanje, dikretno i indirektno, spasila stotine hiljada muslimana ovdje u Bosni u prošloj agresiji.

Nadahnuće svemira trebalo bi nas potaknuti da za njega budemo spremni ovdje, na Zemlji. Tek promjenom našeg svijeta možemo se nadati ubrzanim otkrićima nepoznatog, pa možda i za našeg života. Misiji Rosetta možemo poslati pozdrave s kojih 6 milijardi kilometara udaljenosti uz želju da nas informacije koje će uskoro početi stizati s površine kometa 67P oduševe kao i činjenica da smo kadri tako nešto izvesti, no baš to trebalo bi nas potaknuti i da razmislimo što smo još sve kadri izvesti – možemo li s jednakim ushićenjem tražiti pravdu na ovom svijetu kao što se nadamo odgovorima i spoznajama iz dalekog svemira? Naravno da možemo i moramo jer ne smijemo ostaviti vakuum iza sebe dok još imamo prilike utjecati na to. Svemir oko nas moramo promatrati i istraživati, ali svijet oko nas moramo mijenjati.

Gdje smo mi muslimani danas u svemu ovome? Je li kometa koju je dostigla Rosetta na 6 milijardi kilometara od Zemlje bliže današnjem trenutku nego li mi? Je li islamsko društvo slijeđenjem Kur’ana sprječeno da bude razvijeno i napredno?

Ako jeste odakle je mudrost crpo Avicena (Ibn Sina), najveći liječnik srednjeg vijeka. Njegovo najvažnije dijelo “Kanon medicine” čak je 600 godina (od 11. do 17. stoljeća) bilo standarndni medicinski tekst ne samo u islamskom svijetu nego i diljem Europe. Abu Rahim al-Biruni, matematičar, astronom, filozof, liječnik, lingvist, kemičar i antropolog, kojeg mnogi povjesničari smatraju jednim od najvećih znanstvenika uopće. Iako se u školama uči da je engleski liječnik William Harvey prvi u 17. stoljeću opisao kako krv cirkulira u našem tijelu, to prvenstvo pripada Sirijcu Ibn al-Natisu koji je korektno opisao krvotok čak 400 godina ranije. Otac znanstvene metode irački fizičar Ibn al-Hajsam iz 11. stoljeća. Muhammed El Havarizmi je arapski matematičar koji se bavio trigonometrijom, astronomijom, geografijom, kartografijom, a smatra se utemeljiteljem algebre.  Algoritam je dobio naziv usljed latinskog prijevoda njegovog imena. Kada je riječ o geografiji i topografiji, spomenućemo da i najstarije  geografske karte koje su radili učenjaci muslimani – zemlju predstavljaju u kružnom obliku. Iz čeg je mudrost crpila Merjem El Astrulabi, muslimanska koja je  pravila sofisticirane astrolabe. Astrolab uređaj je navigacioni instrument koji je preteča današnjih kompasa, satelitskih navigacionih sistema… Omer Hajjam je izvršio reformu kalendara koja prevazilazi reformu gregorijanskog kalendara. Opservatoriji su se gradili u mnogim mjestima islamske države. U vrijeme halife Me’muna izmjeren je opseg Zemlje  sa iznanađujućim stepenom tačnosti. Ibn El Hejsem je učenjak koji je mnogo postigao izučavajući funkciju oka te je  izumio i povećalo. Također je izumio i “cameru obscuru”. Zahvaljujući njegovim radovima i idejama danas imamo kamere, kina… Ebu Kasim ibn El Zahravi je liječnik kojeg možemo nazvati ocem hirurgije. Hirurške instrumente koje je on izumio koristi i današnja moderna medicina. Općenito kada je upitanju medicina, naučnici muslimani su učinili veliki napredak u anatomiji, farmaciji, organizaciji bolnica. Činjenica je da su u toj nauci ostavili neizbrisiv trag.

To je samo malo podsjećanje na učenjake iz muslimanskog društva koji su neka dprednjačili u svijetu nauke i tehnologije. Mi ih danas skoro ne poznajemo i ne spominjemo. Ako ih i spominjemo spominjemo ih na način da propitujemo jesu li bili dobri ili loši vjernici. Važnije nam je danas je li neki od ovih učenjaka pripadao ovoj ili onoj školi vjerskog mišljenja nego je li zadužio čovječanstvo svojim otkrićem.

Prisjetimo se i skorije prošlosti: Prva letjelica koja je, 12. septembra 1959. godine, stigla na Mjesec bila je ruska svemirska letjelica Luna 2. Neil Armstrong i njegova ekipa 21. jula 1969. godine Apollom 11 su nogom kročili na Mjesec. Scena njihovog slijetanja u direktnom televizijskom prijenosu bila je vjerovatno jedan od najuzbudljivijih događaja u povijesti čovječanstva. Prije njihovog slijetanja u orbiti mjeseca boravila je tročlana posada američkih kosmonauta u letjelici Apolo 8, čini mi se. U orbiti su boravili za Božić i veliki dio svijeta je gledao direktni prenos u kom su oni  na taj kršćanski praznik ljudima na Zemlji čitali poglavlje iz Knjige postanka iz Biblije. Bilo bi lijepo da su muslimani konstruisali tu letjelicu, da su kosmonauti učili  prvih pet ajeta sure Ikre (aleq). Bilo bi, ali prošlost je takva kakva jeste, trebali bi se okrenuti budućnosti.

Razmišlja li iko u muslimanskom svijetu da na Mjesec pošalje letjelicu i nađe tragove raspolućenog mjeseca? Velike pare trošimo na širenje islama, i tamo gdje ga je malo i tamo gdje sve vrvi od muslimana. Ne bi li jedna letjelica na mjesecu sa muslimanskom posadom učinila više na polju dave nego stotine misionara širom svijeta koji čekaju da zapadnjački, većinom kršćanski naučnici, nešto otkriju pa da oni u Kur’anu traže potvrdu za to.

Puna mi je biblioteka knjiga čiji autori tvrde da budućnost pripada muslimanima. Slažem se s njima. Vjerujem u to. Mislim da će to biti kada na džemat od pedeset vrhunskih naučnika iz raznih naučnih oblasti dođe jedan dobar, učen imam… dok god imamo petsto suhih „kale ve kile“ alima na jednog prosječnog znanstvenika ja sumnjam da će tako biti, a Allah zna.

Nekada su kršćani učili od nas, mislim da smo danas u nuždi da mi učimo od njih. Oni su Bibliju čitali u orbiti Mjeseca, povuče li nas želja da u doglednoj budućnosti slušamo učenje Kur’ana s Marsa. Svemir oko nas zove nas da ga  promatramo i istražujemo, svijet oko nas govori nam da nešto moramo mijenjati. To nešto od čeg trebamo početi sve ovo drugo jesmo mi i naš odnos prema Bogu, našem Gospodaru, prema Njegovoj Objavi, prema  primjeru Poslanika islama.

Ako se desi da neko sprži ovu Zemlju atomskim oružjem, neko ko je učio ali nije učio u ime Rabba Koji stvara, možda ćemo mi koji Rabbu pet puta dnevno padamo na seždu biti pitani zašto smo to dopustili, zašto ga nismo pretekli u znanju i vladanju onim što nam je Bog dao. Možda bi ovim pitanjima trebali da se bave slavni alimi, šejhovi koji se otimaju za duše naše i muslimanske omaldine širom svijeta.

Znam da teško šta na ovom polju mi možemo promjeniti ovdje u ovom džematu, ali možemo bar u mjeri da misao o svojoj budućnosti ne vežemo za nekakvu simboličnu donaciju i paket pomoći koji će nam neko poslati nego za zemlju, dobar sistem navodnjava, kakvu fabriku za preradu proizvoda, njihov plasman itd. Da i ja, kao vaš imam ne „ubijam“ vrijeme od vakta do vakta u šupljim pričama nego se uhvatim kakva korisna posla u tom vremenu, jal’ knjige čijim ću znanjem vaš pogled okretati naprijed a ne nazad. Nisam našao nijednog velikog alima  iz polja vjerskih znanosti da nije imao svoj dunjalučki posao od kog se izdržavao.

Danas postavljena pitanja traže odgovore a njihovi odgovori i rješenja traže promjene, a dobre promjene počinju priznavanjem sopstvenih manjakavosti i slabosti te njihovim postepenim otklanjanjem.

Molim Allaha da nas učini od koristi i sebi i drugima a naš trud, rad, naš cjelokupan ibadet da bude s bismillom, u ime Njega. Da muslimani širom svijeta kad pogledaju oko sebe i pogled k nebu dignu ugledaju znakove Božije koji su im dati na korištenje i shodno tome spoznaju sopstveni potencijal u sebi samima! Amin!

 

Esad Bajić, džemat Podhum, 14.11.2014.g.