Koristeći dostupnu literaturu tokom mjeseca ramazana pripremio sam 30 predavanja u trajanju od nekoliko minuta do pola sata za predteravijsko obraćanje džematu (Esad Bajić)
PRVI DAN
Hvala Uzvišenom Allahu na neizbrojivim blagodatima. Posebnu zahvalnost dugujemo mu na daru dina islama kojim smo počašćeni da već od rođenja rastemo u okrilju te vjere, dok mnogi drugi nisu imali takvu blagodat.
Selam i salavat na našeg Polsanika, njegovu časnu porodicu, časne ashabe i sve one koji slijede put istine do sudnjeg Dana!
Večeras ćemo početi se nekoliko riječi o ovom mubarek mjesecu i ibadetu u njemu:
U časnoj Knjizi se kaže:
“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da bi ste se grijeha klonili, i to određen broj dana. Onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji nisu u stanju – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.
U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.” (Sura El-Bekare:183-185)
U arapskom jeziku korijen riječi “ramazan” je “ramz” što znači “gorjeti”. Za nekoga čiji su tabani izgorjeli na vrelom pustinjskom pjesku kaže se “ramaz”. Poslanik, s.a.v., je rekao daje “mjesec ramazan dobio to ime jer u njemu grijesi sagorijevaju.”
Za vrijeme Poslanikovog života mjesec ramazan su zvali el-merzuk, tj. onaj koji donosi opskrbu.
Post (arapski – Savm) u kojem obliku ga danas muslimani provode objavljen je i time postao
obavezujući islamski šart – druge godine po Hidžri ili 624 godine po rođenju Isaa a.s. Mjesec Ramazan u kome se post sprovodi ponavlja se svake lunarne ili hidžretske godine.
Post je objavljen i ranijim Božjim poslanicima Ibrahimu, Daudu, Musau i Isau, a post koji muslimani danas obavljaju, objavljen je posljednjem Božjem poslaniku Muhamedu s.a.v.s.
Jednom prilikom uoči Ramazana u svojoj hutbi Poslanik se obratio vjernicima sljedećim riječima:
“O ljudi, prikučio vam se časni mjesec, mjesec blagoslova, sreće i napretka, mjesec u kome je noć Lejletu-l-kadr, koja je vrjednija od hiljadu mjeseci. Allah vam je naredio da postite obdan u Ramazanu, a njegove noći da provodite u dobrovoljnom ibadetu. Ko obavi nafilu uz ramazan, kao daje obavio farz u nekom drugom mjesecu, a ko obavi farz, kao da je obavio sedamdeset farzova izvan Ramazana. Ramazan je mjesec strpljivosti, a nagrada za strpljivost je Džennet. To je mjesec međusobnog ispomaganja muslimana, mjesec u kome se uvećavaju prihodi i opskrbe vjernika. Posebno praktikujte uz ramazan četiri stvari: dvije sa kojima ćete zadovoljiti vašeg Stvoritelja i dvije bez kojih vi nikako ne možete. One kojima ćete zadovoljiti vašeg Stvoritelja su stalno ponavljanje kelimei-šehadeta i istigfara (pokajanja). A one bez čega vi nikako ne možete jeste da molite Allaha dž.š. za Džennet i tražite spas od Džehennema. Ko priredi iftar postaču, imačeza to nagradu kao daje roba oslobodio i biće mu oprošteni svi manji grijesi učinjeni prema Allahu dž.š.»
“Božiji Poslaniče”, reče jedan od prisutnih, “nije svako u mogućnosti da priredi iftar drugome postaču.”
“Allah daje ovu nagradu,” odgovori Muhammed a.s., “i onome ko na ime iftar a pruži postacu čašu mlijeka ili vode ili hurmu. A ko postača nahrani večerom, Allah će mu oprostiti sve manje grijehe i napojit će ga sa Svoga izvora, tako da nikada više neće ožednjeti, a i u Džennetu će imati posebnu nagradu “.
Plod naše pažnje prema svim dinskim obavezama namazima, postu, zekatu i pomaganju nemoćnima – mora biti takav da se u našoj nutarnjosti osjeti naša produhovljenost. Kao što proističe iz Kur’ana, takvaluk nije nevidljiva stvar koja se začas izgubi. To se eksperimentalno može dokazati na samom sebi. Možemo sebi dokazati da li posjedujemo takvaluk ili ne – na našim spoljnim efektima. Allah, dž.š. je u Kur’anu najavio da je za muhsinine i muttekine, dobrčinitelje i bogobojazne pripremio jednu veliku nagradu. Ko su ti muttekini, ko su ti bogobojazni? U suri Ali-Imran se kaže:
الَّذِينَ قَالَ لَهُمُ النَّاسُ إِنَّ النَّاسَ قَدْ جَمَعُواْ لَكُمْ فَاخْشَوْهُمْ فَزَادَهُمْ إِيمَاناً وَقَالُواْ حَسْبُنَا اللّهُ وَنِعْمَ الْوَكِيلُ قَالَ لَهُمُ النَّاسُ إِنَّ النَّاسَ قَدْ جَمَعُواْ لَكُمْ فَاخْشَوْهُمْ فَزَادَهُمْ إِيمَاناً وَقَالُواْ حَسْبُنَا اللّهُ وَنِعْمَ الْوَكِيلُ
“One kojima je, kada su im ljudi rekli: “Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!” – to im je učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan je nama Allah i divan je On Zaštitnik!” (Ali Imran, 172-173)
Ovaj ajet bukvalno bi se mogao shvatiti da oni koji donose haber da su to obavezno “ljudi koji prenose obavijesti” – međutim, danas su to sredstva javnog komuniciranja (zna se u čijim su ona rukama danas), pa dalje ajet kaže: “ trebate ih se pričuvati (pobiće vas, zgaziće vas, uništiće vas).” Kada se mobilišu sve kafirske snage i kada se svi mediji stave u njihovu funkciju i kada ova manjina bogobojaznih ostane usamljena, u Kur’anu se za njih dalje kaže:
“to (ta totalna mobilizacija kufra protiv njih) njima samo povećava iman, pa oni kažu: ‘- to im je učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan nam je Allah i divan je On Zaštitnik.’”- Rezultat tog njihovog pojačanog imana je: “Mi ćemo im podariti druge n’imete” – veli Allah, dž.š.
Taj drugi n’imet je:
إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ
“Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.”
Allah, dž.š. na ovaj način preko meleka bogobojaznima šalje vijesti. Kako god oni dižu preko medija kafirski moral, tako Allah putem meleka diže mu’minski moral, pa kaže:
“Ne bojte se, ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.”
Dalje, Allah, dž.š. ne samo da u srca ovih mu’mina ulijeva nadu i odvažnost, nego na suprotnoj strani proizvodi suprotne efekte. On u srca nevjernika ubacuje strah i sumnju. U suri El-Hašr Allah, dž.š. kaže:
يَخْرُجُوا وَظَنُّوا أَنَّهُم مَّانِعَتُهُمْ حُصُونُهُم مِّنَ اللَّهِ فَأَتَاهُمُ اللَّهُ مِنْ حَيْثُ لَمْ يَحْتَسِبُوا وَقَذَفَ فِي قُلُوبِهِمُ الرُّعْبَ يُخْرِبُونَ بُيُوتَهُم بِأَيْدِيهِمْ وَأَيْدِي الْمُؤْمِنِينَ فَاعْتَبِرُوا يَا أُولِي الْأَبْصَارِ
“A oni su mislili da će ih utvrde njihove od Allahove kazne odbraniti, ali im je Allahova kazna došla odakle se nisu nadali i On je u srca njihova strah ulio; vlastitim rukama i rukama vjernika svoje domove su rušili. Zato uzmite iz toga pouku, o vi koji ste obdareni!” (Hašr, 2)
Kazuje nam se: O vi posjednici razuma, uzmite ibret, uzmite pouku iz ovoga. Zar nismo na isti način i prethodne dobre narode pomagali, a uništavali kafire i nevjernike.
DRUGI DAN
Neka je hvala Uzvišenom Allahu, našem Stvoritelju. Neka je hvala i slava Allahu Koji nas je stvorio i Kojem ćemo se vratiti na polaganje računa za život naš dunjalučki. Nehaje salavat i selam na časnog poslanika Muhammeda a.s. i njegovu časnu porodicu te sve one koji časno slijede put islama do Dana sudnjeg.
Čovjek često zaželi da započne novu stranicu u svom životu, ali, kad planira taj novi početak, on ga veže za neki događaj, priliku, prigodu.
Ponekad ga upoređuje sa važnim događajem ili posebnim povodom, kao što je rođendan ili Nova godina, na primjer.
On u ovom odgađanju ima osjećaj da će s ovim čekanim događajem doći specijalna snaga koja će ga angažovati nakon velike uspavanosti i motivisati nakon beznadežnosti.
Naravno, ovo je čista zabluda. Prava pokretačka snaga za novi život izvire iz unutrašnjosti čovjeka.
Čovjeka koji odlučno kroči u život neće pokolebati teški uslovi koji ga okružuju, ma koliko bili loši, niti će on pasti pod njihov uticaj. Naprotiv, on će se njima okoristiti uspjevajući da sačuva svoje osobenosti pred njima, poput sjemenki ruže koje se zakopaju pod tlo pa probijaju sebi put u pravcu sunčeve svjetlosti, šireći ugodan miris!!
Ima jedna posebna prilika, jedno posebno vrijeme kada je šejtan sapet, kad je milost svuda oko nas, kada naša želja za ponovnim preporodom ima najbolju priliku da bude realizirana.
To vrijeme, ta prilika, ta prigoda jeste mubarek mjesec ramazan. To je vrijeme Božije posebne milosti, vrijeme za naše iskreno pokajanje i vrijeme da se odvažimo i kročimo stepenicu više na mimberu naše vjere.
Božiji poslanik reče: “Allah pruža svoju milost noću da oprosti onome koji je griješio danju, a pruža Svoju milost danju da oprosti onome ko je griješio noću.”
Poslanik a.s. također,kaže: “Pokajnik od Allaha očekuje milost, a umišljeni očekuje prijekor, O ljudi, znajte da će svako doći svojim djelima, i niko neće napustiti ovaj svijet a da ne vidi svoja dobra i loša djela. Znajte, da se djela cijene po svom završetku. Noć i dan su dva dara koji vam služe kao jahalice zato lijepo putujte na njima do Ahireta.Čuvajte se odgađanja, jer smrt dolazi iznenada. Neka se niko od vas ne oslanja samo na Božiju milost, zaista su i Džennet i vatra vama bliži od sveze na obući; a onda je proučio:
“Ko uradi dobra koliko trun vidjeće ga, a ko uradi zla koliko trun vidjeće ga”. (Ez-Zilzal 7-8)
Kako je lijepo da čovjek s vremena na vrijeme obnovi razmišljanja o sebi, onako iskreno da bi spoznao svoje mahane i nedostatke, i da razvije kratkoročnu i dugoročnu strategiju, radi oslobađanja od grešaka u koje pada.
Nakon svakodnevnih poslova, stvari u kući su razbacane i neuredne, sve dok se ne očisti prašina sa predmeta, odvoji ono što je za otpada i sve postavi na njegovo mjesto vraćajući kući potrebni red i urednost. Ne zaslužuje li i čovjekov život ovakav trud?
Ne zaslužuje li tvoja ličnost da se ponekad pobrineš o njenim stvarima, da li je obuzima kakav nemir pa da ga otkloniš, ili je možda pala u grijeh pa da ga ukloniš od nje kao što uklanjaš otpatke iz čistog
prostora!? Zar ne zaslužuje naša ličnost da poslije izvjesnog perioda vratimo pogled na nju, radi uvida u to šta ju je snašlo od dobiti ili štete? Da joj vratimo ispravnost i harmoniju kad god je poljuljaju krize u ovom nemirnom svijetu?
Od svih stvorenja čovjek je u najvećoj potrebi za analiziranjem stanja svoje ličnosti i brige za svojim životom kroz osiguravanje svega što će ga sačuvati od slabosti i nepovezanosti.
To je zbog toga što čovjekova sentimentalna i umna postojanost teško može ostati čitava u sudaru sa raznim oblicima strasti i izazova. Pa ako bude prepušten faktorima razgradnje a oni će zasigurno doći, u tom slučaju naprsne emocionalna i umna svijest kao što se razlete zrna đerdana kad konac pukne…
Ovo je stanje “…Onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (El-Kehf 28)
U ovom mjesecu blagoslova, mjesecu oprosta i milosti svaki čovjek može da obogati svoj život i da povrati izgradnju svoje ličnosti na bazi nade , uspjeha i samosvjesti.
Glas istine dopire do svakog mjesta, da bi uzeli uputu zbunjeni i da bi počeli iznova oni koji to žele. Božiji poslanik kaže: ” Kada prođe polovina noći ili njene dvije trećine, Allah dž.š. silazi na najniže nebo i
rekne: Ima li neko da traži nešto da mu se dadne? Da li neko moli, da mu se udovolji ? Traži li neko oprosta da mu se oprosti?- sve do zore.” ” . A opet, u drugoj predaji stoji: “Gospodar je najbliži svome robu u srcu noći”3
Pa ako možeš biti od onih koji se sjete Allaha u tom vremenu – budi! To je momenat odlaska noći i nadolaska dana, pa na ostacima bliže i dalje prošlosti možeš ustati i graditi svoju budućnost.
I nemoj očajavati zbog mnoštva grijeha, pa makar ih bilo koliko pjene na moru – Allah će ih oprostiti ako se ti iskreno okreneš Njemu.
Stara nezahvalnost ne smije biti prepreka pred iskrenim povratkom:
“Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, zasigurno, sve grijehe oprostiti. On doista mnogo prašta i On je milostiv, i povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se…” (Ez-Zumer 53-54)
A u jednom hadisi kudsiji se prenosi da je rekao Uzvišeni Allah: “O čovječe, dok me budeš molio i želio Ja ču ti oprostiti ma koliko imao grijeha. O čovječe,kada bi tvoji grijesi dostigli visinu neba, a zatim zatražiš oprosta, Ja ću ti oprostiti. O čovječe, kada bi mi došao sa grijesima kolika je zemlja, a zatim se sa mnom susretneš, a nisi Mi druga pripisao, Ja ću ti doći sa isto toliko oprosta .”
Ovaj hadis i njemu slični su stimulativni napitak, koji budi nadu u očajnoj želji, i preporođuje stidljivu i uspavanu odlučnost da nastavi put ka Allahu, i da obnovi svoj život nakon pasivne i uspavane prošlosti.
Priča o čovjeku ukazuje na to da ga je Allah stvorio da mu da počasti, a ne da ga ponizi, da mu da vodeću ulogu među stvorenjima, a ne da ga podredi: “Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve što je za život potrebno dali – A kako vi malo zahvaljujete! A mi smo vas stvorili a onda vam oblik dali a poslije melekima rekli: “Poklonite se Ademu!” (El- Ea’raf 10-11)
Njegova radost zbog vašeg povratka Njemu je iznad svakog opisa. Božiji poslanik a.s. reče u jednom hadisu:” Allah se više obraduje tewbi Svoga roba, koji se pokaje, od čovjeka koji putuje pustinjom na devi, a na njoj mu sva hrana i voda. Legne i zaspe, a kada se probudio deva je već bila otišla. Tražio ju je dok ga žeđ i vrućina nisu savladali. Onda je rekao: “Vratiću se na mjesto gdje sam bio pa ću zaspati dok ne umrem”. Stavio je glavu na ruku i zaspao da umre, a kad se probudio vidio je pored sebe devu sa vodom i hranom. Allah je više obradovan tewbom Svog roba od ovog čovjeka kada je ugledao devu”
Zar nisi zadivljen ovom toplom dobrodošlicom? Je si li vidio radost ravnu ovom iskrenom ushićenju?
Najplemenitiji i najčasniji čovjek rijetko će naći srce koje s ovakvom čežnjom priželjkuje susret s njim. Pa kako ne onaj koji se ogriješio prema sebi i prema drugome? Ako bi naišao na ovakav doček, koji prelazi preko onoga što je prošlo, to bi mu dalo sigurnost da odahne i da bude zahvalan. Sama činjenica da bude iznenađen ovakvom radosnom viješću, je nešto što izaziva divljenje.
“Bože moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, Ti si me stvorio, a ja sam Tvoj rob i ja sam na Tvojoj obavezi i obećanju koliko mogu, utječem se Tebi od zla kojeg učnim, priznajem Tvoju blagodat na mene i priznajem moj grijeh, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe ”
TREĆI DAN
Neka je hvala Uzvišenom Allahu, našem Stvoritelju. Neka je hvala i slava Allahu Koji nas Je stvorio i Kojem ćemo se vratiti na polaganje računa za život naš dunjalučki.
Neka je salavat i selam na časnog poslanika Muhammeda a.s. i njegovu časnu porodicu te sve one koji časno slijede put islama do Dana sudnjeg.
Hvala Allahu što nas je učinio pripadnicima islama i što nas je kao takve počastio mnogobrojnim darovima blagodati od kojih je i mjesec ramazan . Mjeseca posta, ibadeta i nafila namaza, učenja Kur’ana, mjeseca Allahove dž.š. milosti, oprosta i spasa od vatre džehennemske. Mjeseca udjeljivanja sadake i mjeseca sveopće dobrote i dobročinstva.
“Dolazi vam mjesec Ramazan, mubarek mjesec, Allah dž.š. vam je u njemu propisao post, u njemu se otvaraju džennetske kapije i zatvaraju džehennemske, u okove se stavljaju šejtani prkosni, u njemu je noć koja je vrijednija od hiljadu mjeseci,- ko bude uskraćen njenog hajra, uskraćen je svakog hajra.” (Bilježe Ahmed i Nesa’i.) , govorio bi Muhammed a.s. svojim ashabima pred dolazak ramazana, a kada bi ugledao hilal – mladi mjesec Ramazana, proučio bi sljedeću dovu: “Allahumme eh-hilhu alejna bil-jumni vel-imani ves-selameti vel~ Islami, hilalun hajrin ve rušdin. Rabbi ve rabbuke Allahu”\ (Bilježi Tirmizi.)
Ima nas, draga braćo i sestre koji se radujemo ramazanu i kojima se ramazan raduje. Blago onima koji se raduju dolasku ramazana i kojima se ramazan raduje! A teško onima protiv kojih će ramazan biti svjedok i koji u tom odabranom mjesecu izazivaju Allahovu srdžbu čineći ono sa Čime njihov Gospodar nije zadovoljan! Blago postačima, koji će svojim postom i ostalim ibadetima biti na kapijama Allahove Milosti! Teško onima koji ramazan provode u zabludi i grijehu i koji se pripremaju za džehennemske provalije! Potrudimo se da osjetimo slast ramazana i da budemo od onih sa kojima će Gospodar biti zadovoljan!
Govoreći o propisu posta, Allah dž.š. u Suri Bekare kaže:”O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni!”
(Sureti-1-Bekare: 183)
Post je propisan kao što stoji u citiranom ajetu, radi takvaluka (bogobojaznosti), što je pravi smisao posta.Takvaluk se najčešće prevodi ka «bogobojaznost» no mi moramo dublje shvatiti ovu riječ. Takvaluk je stanje svjesnosti Allaha, stanje svjesnosti zakona koji nas okružuju na ovom dunjaluku, stanje u kom vjernik u svakom momentu zna da Allah postoji, da ga Allah vidi i čuje i da će za djela koja čini odgovarati Allahu na Danu sudnjem.
Ljudske strasti često zatamne, prekriju, odvoje čovjeka od ove scjesnosti i potrebno je da čovjek nešto učini kako bi otklonion te prepreke koje ga priječe da bude u stalnoj vezi s Uzvišenim Allahom. Vrijeme ramazana je posebno vrijeme, vrijeme kad je čovjekova svjesnost Allaha treba da budemo u svojoj punini. Post sputava ljudske strasti i omogućuje čovjeku ovu puninu o kojoj govorim. Poslanik s.a.v.s. je primjerice i mimo Ramazana za muslimansku omladinu, koja nije u mogućnosti da se oženi, preporučio post. U tom smislu u dva Sahiha se nalazi hadis:
“O skupino mladića, ko od vas ima mogućnost, neka se oženi, a ko ne može neka posti, jer je post štit!” (Buharija i Muslim)
Mjesec ramazan karakterističan je po rasporedu aktivnosti koje vjernik čini tokom ramazana. Jedino uz ramazan vjernici ustaju prije sabaha (na sehur) i to ne pojedinačno nego čitava familija. Nije to vrijeme u kom se samo ustane, klanja rani sabah i ponovo legne. Ne to je vrijeme kada ustanemo, potpuno se razbudimo i činimo niz ibadeta koji nam obilježe jutro.
Ako i legnemo poslije tih jutarnjih aktivnosti prvi osjećaj pri buđenju jeste da smo postači. Da ne jedemo, ne pijemo. Taj stalan osjećaj pomaže nam i daje nam volju da uložimo veće napore kako bi čekajući radost iftara istrajali u ibadetima tokom dana i kako bi se oduprli iskušenjima grijeha koja su pred nama u svakom danu.
Pogotovo danas, u ovoj teškoj situaciji kada materijalna oksudica pritišće ljude i priječi ih da dok razmišljaju o sutrašnjici osjete radost, ramazan donosi taj instant sreće, dolazi i nudi nam islamsku definiciju vremena, dan po dan. Nudi nam dane koji, svaki za sebe na svom kraju donosi radost, donosi olakšanje.
Donosi i to posebno prediftarsko i iftarsko vrijeme kada Uzvišeni Gospodar naš prima naše dove. Posebno trebamo paziti na to vrijeme, posebno trebamo iskoristiti to vrijeme i u njemu podignutih ruka moliti svoga Gospodara za sve što nam nedostaje, a posebno za oprost. Moramo se u ramazanu navići da se što češće obraćamo Allahu dovom jer dova je naš razgovor sa Allahom, dova je naš svjedok da vjerujemo u Allaha Uzvišenog, dova je naš pomagač koji nam u svakom momentu, i bilo kojoj teškoći govori da nismo sami da imamo Gospodara Svjetova sa sobom koji je najmoćniji i koji nam može pokazati izlaz kad mislimo da izlaza i nema. Sjetimo se riječi hazreti Alija koji veli braći oko sebe da se čudi svakom od njih kada mu pukne oputa na opanku a on se prije nego se sagne ne obrati Uzvišenom Allahu.
4 DAN
Hvala Allahu Uzvišenom koji nas je poučio Knjizi jasnoj, koji nas je učinio da budemo od onih koji upućuju istini neprolaznoj i odlikovao znanjem koje izvodi ljude iz tmine na svjetlo dana. Neka je Njegov blagoslov i selam na prvaka medu odabranim, našeg uzora i miljenika, Muhammeda, s.a.v.s, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji ga budu slijedili na putu istine.
Allaha dž.š. je prosuo na ljude Svoju Milost, time što je propisao post mjeseca ramazana, “ejjamen ma’dudat” (određeni broj dana), a da je propisao post svakoga dana (cijelu godinu), to bi mnogima bilo teško i iscrpljivalo bi tijelo i umanjivalo radne sposobnosti ljudi.
Post kao što znamo nije po prvi put propisan Muhammedovom a.s. ummetu, nego je, kako sam Kur’an navodi bio propisan i prijašnjim narodima, tako prenose Muaz, Ibn Mes’ud, Ibn Abbas, Ata’ i Dahhak bin Muzahim, da je propis posta po tri dana od svakog mjeseca bio od vremena Nuha a.s., pa ga je Allah dž.š. dokinuo i naredio post mjeseca ramazana ummetu Muhammed a.s., druge godine po Hidžri.
Bolesnici i putnici su dužni propuštene dane napostiti poslije ramazana ili za svaki propušteni dan nahraniti siromaha, ali je post za one koji to mogu bolji, kao što govori prethodni ajet. Postoje i neke druge zapreke za post mjeseca ramazana, kao što su hajd (mjesečno pranje) i nifas (postporođajni period), ali i one podrazumijevaju naknadno napaštanje propuštenih dana.
Prenosi se od Aiše r.a. da je rekla: “U vrijeme Poslanika s.a.v.s. kada smo imale mjesečno pranje, on nam je neredio da napostimo propuštene dane, ali da ne naklanjavamo namaze!” Zabranjeno je postačima da imaju intimni odnos danju, dok poste, a ako im se to desi, moraju napostiti 60 dana uzastopno, ili nahraniti 60 siromaha, kao kefaret.
“U mjesecu ramazanu, počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -, da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put i da zahvalni budete!” (Suretu-1-Bekare: 185)
Mjesec ramazan je mjesec Objave, jer je u njemu započela objava Kur’ana.
On je mjesec Bedra, jer se u njemu dogodila bitka na Bedru 17. dan mjeseca ramazana (druge godine po Hidžri).
On je mjesec «Fetha» jer se u njemu desio povratak muslimana u Meku (osme godine po Hidžri).
On je mjesec Kadra jer je u njemu noć vrijednija od hiljadu mjeseci, kao što je i mjesec solidarnosti, čišćenja i odricanja, jer je za njega vezan «Sadekatu-l-fitr»!
Mjesec ramazan donosi posebne trenutke kada vjernikova duša lakše osjeća stvarnost, istinsku stvarnost onakvu kakva ona jeste.
Vrijeme ramazana nudi roditeljima mogućnost da lakše priđu svojoj djeci, da lakše preuzmu u svojim kućama glavnu riječ koju se u ovom vaktu izgubili dobrim djelom.
Ramazan je vrijeme kada su i srca onih potpuno zalutalih omekšana i kada im treba ponuditi toplu riječ poziva Istini.
Kao što smo vidjeli u gore navedenome ajetu Ramazan je mjesec kada je počelo spuštanje Kur’ana Časnog pa bi i naš govor u ramazanu bar, trebao biti spojen s kur’anskim govorom.
Trebali bi da iskoristimo vrijeme da okitimo svoj govor lijep kur’anskim uzrečicama a ne nakaradnim riječima kojima se danas služi naša omladina.
Pokušajte oprobati učinak kur’anskih riječi pri komentarisanju svakodnevnih događaja.
Pokušajte kada čujete upoređivanje dobra i loša čovjeka reći: «Nisu isti oni koji znaju i oni koji ne
znaju!»
Pokušajte kad čujete opis nekog čovjeka da vam komentar bude kur’anskin ajet: «A čovjeka smo stvorili u najljepšem liku» ili slično.
Plemeniti Gospodar je Svojom odredbom i mudrošću učinio da su neka vremena vrijednija od drugih pa shodno vrijednosti najvrijednijeg mjeseca neka budu i naši napori.
5 DAN
Hvala Allahu Uzvišenom koji nas je poučio Knjizi jasnoj, koji nas je učinio da budemo od onih koji upućuju istini neprolaznoj i odlikovao znanjem koje izvodi ljude iz tmine na svjetlo dana. Neka je Njegov blagoslov i selam na prvaka medu odabranim, našeg uzora i miljenika, Muhammeda, s.a.v.s, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji ga budu slijedili na putu istine.
Ramazan je predmet posebnog respekta, čak i onih koji nisu revnosni u svakodnevnom prakticiranju vjere. Radost u srcima ljudi zbog dolaska mjeseca ramazana jasan je pokazatelj njihovog imana. U jednoj predaji stoji da će svakog onog ko bude obradovan dolaskom ramazana, Allah poštedjeti od vatre.
Takode se kaže: “Kada nastupi prva noć ramazana Uzvišeni Allah rekne: Ko je taj što Nas voli, pa da i Mi njega volimo, ko je taj što Nas traži, pa da i Mi njega potražimo, ko je taj što Nas moli za oprost, pa da mu oprostimo svetošću ramazana. Poslije Uzvišeni Allah naredi melekima, kiramen katibinima, da u ramazanu takvima pišu samo dobra djela, a ne upisuju loša, a Allah im pobriše ranije učinjene grijehe. ”
Od Ibn Abasa navodi se predaja da je Allahov poslanik, s.a.v.s, rekao: “Kada bi sljedbenici moga ummeta bili svjesni ramazana, željeli bi da cijela godina bude ramazan.”
To zbog toga što su u njemu sabrana mnoga dobra, pokornost Allahu, dž.š, primljena, dove uslišane, grijesi oprošteni a Džennet jedva čeka da poštovaoce ramazana što prije primi.
U djelu Durretun-nasihin kaže se: “Dženet čezne za četvericom: za onim ko uči Kur’an, za onim ko kontroliše i čuva svoj jezik, za onim koji opskrbljuje gladne osobe i za onim koji posti mjesec ramazan.”
U predaji koja govori o važnosti ramazana kaže se: “Kada se pojavi mlađak i najavi dolazak ramazana, obraduje se Arš i Kursijj, meleki i ono što je ispod njih, govoreći:
“Blago li se ummetu Muhammedovom, s.a.v.s, zbog onog što im je dato. Za njih mole oprost Sunce,Mjesec, zvijezde, ptice u zraku, ribe u vodi i sve što je živo na zemlji, danju i noću, osim šejtana prokletnika. Tako, kada muslimani uz ramazan ujutro osvanu, ne bude ostavljen nijedan a da mu ne bude oprošteno. Uzvišeni Allah rekne melekima: “darujte vaše namaze i zikr u ramazanu ummetu Muhamedovom, s.a.v.s.”
Od Omera bin el-Hattaba spominje se predaja daje Vjerovijesnik, s.a.v.s, rekao:
“Kada se jedan od vas u ramazanskoj noći probudi pa se preokrene s jedne na drugu stranu u postelji, melek mu rekne: Kum barekellahu fike ve rahime kellah, ustani, Allah te blagoslovio i smilovao ti se. Ako ustane s nijetom da klanja namaz, za njega moli postelja govoreći: “Allahu daj mu postelju uzdignutu”, a ako obuče odjeću, ona moli: “Gospodaru podaj mu dženetsku odjeću”, a ako obuče nešto od obuće obuća moli: “Gospodaru učvrsti mu noge na pravom putu”, a ako uzme posudu, ona moli: “Gospodaru daruj mu dženetsko posude”, a ako abdesti voda moli: “Gospodaru očisti ga od grijeha i pogrešaka “, a ako ustane i klanja namaz, njegova kuća rekne: “Gospodaru, učini njegov kabur prostranim i svijetlim i povećaj svoju milost na njega”. Allah ga tada pogleda pogledom milosti i rekne mu dok mu se on obraća dovom: “O moj robe, od tebe je dova, a od Nas je uslišanje, od tebe je molba, a od Nas je udovoljenje, od tebe je traženje oprosta, a od Nas je praštanje. ”
U hadisu Allahovog poslanika, s.a.v.s, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, kaže se: “Ko ramazanske noći provede u ibadetu: klanjajući (teravih namaze i druge nafile), vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi biće mu oprošteni prošli grijesi.”
Zato je poželjno da svaki musliman maksimalno poštuje svetost mubarek ramazana ostavljajući loša djela i griješenje i da pokrene sve svoje snage u pokornosti Allahu, dž.š. To će učiniti ako bude ustrajan u namazu, u zavhaljivanju i slavljenju Allaha, dž.š, u čestom spominjanju njegovog imena i učenju Kur’ani kerima.
Spominje se da je Uzvišeni Allah, dž.š, rekao Musau a.s, da je dao ummetu Muhammedovom, s.a.v.s, dva svjetla, kako im ne bi naudile dvije tmine. Musa, a.s, je upitao: “Ja Rabbi, koja su to dva svjetla?”, a Uzvišeni mu je odgovorio: “To su svjetlo ramazana i svjetlo Kur’ana”. Musa, a.s, je na to dodao: “a koje su to dvije tmine Gospodaru”, a Uzvišeni je rekao: “Tmina u kaburu i tmina na Sudnjem danu.”
6. DAN
Neka je hvala Uzvišenom Allahu, našem Stvoritelju. Neka je hvala i slava Allahu Koji nas Je stvorio i Kojem ćemo se vratiti na polaganje računa za život naš dunjalučki.
Neka je salavat i selam na časnog poslanika Muhammeda a.s. i njegovu časnu porodicu te sve one koji časno slijede put islama do Dana sudnjeg.
U hadisi kudsiji (posebnom obraćanju Allaha, dž.š, Poslaniku, s.a.v.s.) stoji da je uzvišeni rekao: “Svako djelo pripada čovjeku osim posta, post je moj i ja ću posebno za njega nagraditi.”
To je zato što je post tajna između roba i njegovog Gospodara i što njegovo manifestiranje ne može posvjedočiti niko, što nije slučaj sa drugim ibadetima i dobrim djelima. To je tajna koju poznaje samo Allah,dž.š, zbog koje se obavezao na posebnu nagradu.
Neki islamski učenjaci kažu da je nagrada za svaki drugi oblik pobožnosti Džennet, a za post je nagrada susret sa Allahom i gledanje u Njega, subhanehu ve teala, kao i neposredni razgovor između roba i Gospodara, bez prevodioca i bilo kakvog posrednika.
Zato se u nekim predajama navodi: “Kada nastupi Sudnji dan pojavite se ljudi krilati poput ptica, pa će letjeti iznad dženetskih perivoja. Jedan od dženetskih čuvara će ih upitati:
– Ko ste vi?
-Mi smo iz ummeta Muhammedovog, s.a.v.s.
-Čuvari će ponovo upitati: Jeste li polagali račun?
Reći će: Nismo!
On će upitati i drugi put: A jeste li prešli Sirat ćupriju?
Odgovorit će: Nismo!
Pa kako ste onda dospjeli na ove položaje?
Oni će odgovoriti: Robovali smo Allahu tajno na Dunjaluku, pa smo i na Ahiretu u Džennet dospjeli tajno.”
Veličanstvenost ramazana ogleda se i u tome što je objavljivanje Kur’ana otpočelo u ovom blagoslovljenom mjesecu. Allah, subhanehu ve teala, je u svojoj Knjizi kazao: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima, jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.”
Iz hadisa koji prenosi Ahmed bin Hanbel od Vaila bin Eska’a da se razumjeti da se specifičnost ramazana ogleda, pored ostalog, i u tome što su i neke druge relevantne objave objavljene u mjesecu ramazanu. Tako u hadisu spomenuti prenosilac navodi, da ja Allahov poslanik, s.a.v.s, rekao:
“Suhufi (poslanice Ibrahimove) su objavljeni prve noći mjeseca ramazana, Tevrat je objavljen šeste noći mjeseca ramazan, Indžil trinaeste noći mjeseca ramazana, a Allah je objavio Kur’an dvadeset…… noći mjeseca ramazana. ”
Druženje s Kur’anom, a posebno u ramazani-šerifu od izuzetne je važnosti. Učenje Kur’ana najbolje je sjećanje na Allaha i Njegovo spominjanje kako je Resulullah, s.a.v.s, rekao: “Najbolji među vama je onaj koji uči Kur’an i njemu druge poučava. ”
Pored ostalog, to je i zbog toga što je Kur’an Allahov govor i što u sebi sadrži lijek za srce, kao što Uzvišeni veli: “Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima.”
U tom smislu Svevišnji takođe kaže: “Oni koji Allahovu knjigu čitaju i namaz obavljaju i od onog čime ih mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati, a da ih On prema onome što su radili na nagradi i još im iz obilja svoga da, jer On mnogo prašta i blagodaran je.”
Jedan od velikih zaljubljenika u Kur’an i najbolji učač među ashabima, r.a, Abdullah bin Mesud je rekao: “Ko hoće da sazna da li voli Allaha, neka se provjeri sa Kur’anom, pa ako se ispostavi da voli Kur’an, neka zna da voli i Allaha, jer je Kur’an Allahov govor.”
Znaj, brate i sestro, da su zdravlje i život u ramazanu Allahova milost i počast. Zbog toga što je to za tebe idealna prilika da se kroz poslušnost Stvoritelju uzdigneš u duhovne sfere iz dunjalučkog blata u koje su mnogi zapali. Raduj se njegovom dolasku i trudi se da ga što spremnije dočekaš. Isto tako, žali za njegovim odlaskom jer za njim žale nebesa i zemlja, kao i duhovna bića koja su svjesna njegovih odlika i vrijednosti.
Od Džabira se prenosi daje Vjerovjesnik, s.a.v.s. rekao:
“Kada nastupi zadnja noć ramazana rasplaču se nebesa i zemlja i meleki zbog onoga što je snašlo ummet Muhammedov, s.a.v.s.
Neko je upitao: “Allahov poslaniče a šta je to što zadesi ummet te noći?
A on je odgovorio: Odlazak ramazana je musibet zbog toga što su dove u njemu uslišane, sadake primljene, dobročinstva umnožena, a kažnjavanje odgođeno. ”
I zaista rastanak sa ramazanom teško pada. Ako za njim plaču nebesa, zemlja i meleki, kako bi tek trebalo da mi plačemo?
Gospodaru naš, očisti naša srca i zbliži ih! Daruj nam mnogo ramazana i učini da naš život bude u zadovoljstvu Tebi, o Najmilostiviji. Odagnaj od nas zulum, zavist, i neprijateljstvo naših dušmana i budi nam zaštitnik i pomagač. O kako si Ti divan Zaštitnik i divan Pomagač!
7. DAN
Neka je hvala Uzvišenom Allahu, našem Stvoritelju. Neka je hvala i slava Allahu Koji nas Je stvorio i Kojem ćemo se vratiti na polaganje računa za život naš dunjalučki.
Neka je salavat i selam na časnog poslanika Muhammeda a.s. i njegovu časnu porodicu te sve one koji časno slijede put islama do Dana sudnjeg.
Dosta je stvari koje čovjeka mogu uvesti u Džennet a dosta i onih koje ga udaljavaju od njega. Mjesec ramazan je vrijeme koje treba pravilno iskoristiti kako bismo u idućim mjesecima imali, kako to narod kaže, dovoljno kapitala za borbu protiv šejitana i njegovih vesvesa.
U postu je, prije i poslije svega, primjetan faktor potpunog predavanja Allahu dž.š. i upotpunjavanje robovanja Gospodaru, Vladaru i Opskrbitelju ljudi. Post, koga je Allah dž.š. učinio muslimanima obaveznom dužnošću, oslobađa čovjeka njegovih strasti, zatvora njegovog tijela i približava ga melekima i duhovnim visinama.
Čovjek, kada mu se umnože blagodati, sve ih manje osjeća, i tek kada ih izgubi, počinje ih cijeniti i pravilno shvatati. Tek potom se spoznaje vrijednost Allahovih blagodati dodijeljenih nama kroz hranu i piće. Otuda se prenosi daje Muhammed a.s. rekao:
“Nudio mi je moj Gospodar da mi učini dolinu Mekke zlatnom. Rekao sam: “Ne, moj Gospodaru, nego učini me dan sitim a dan gladnim, pa kad izgladnim da se obratim Tebi i da Te spomenem, a kad se zasitim da Ti zahvalim.” (Prenosi Tirmizi)
Post izuzetno jača volju i odgaja postača u strpljivosti. Postač gladuje, a pred njim je hrana koja ga izaziva, trpi žeđ a na dohvat ruke mu je hladna voda, suzdržava se od prilaska ženi a ona mu je veoma blizu…
Nema u tome kontrolora izuzev Allaha dž.š., niti dokaza osim svoje savjesti i ništa ga ne podržava osim njegova svjesna i jaka volja. Imami-Ahmed r.a. prenosi hadis u kome Muhammed a.s. veli:
“Za svaku stvar se daje zekat. Zekat tjela je post a post je pola strpljivosti”
Zna se da u čovjeku postoje tri snage: snaga strasti kao ona kod životinja, snaga srdžbe kao kod zvijeri i duhovna snaga kao kod meleka. Tek dominacijom duhovne snage nad preostale dvije, postiže se pola strpljenja. Postom vjernik pobjeđuje strasti stomaka i polnih organa i tako, zaista, post postaje pola strpljenja. Islam nije vjera slabosti i potčinjenosti, nego, naprotiv, vjera neprekidne borbe. Prvo u čemu se ogleda spremnost na borbu jeste strpljenje i čvrsta volja, pa ako se čovjek ne bori sam sa sobom, onda je on daleko od borbe sa neprijateljem. Ko nije u stanju, npr. da trpi glad jednog dana, kako će da podnese rastanak od porodice ili domovine radi postizanja nekog velikog cilja, koji traži velike napore i žrtve?
Društvene tajne posta se naziru u prisjećanju gladnih i ugroženih, bez velikih govora ili tekstova, prisjećanje koje čini postač glasom svoga želuca i jaukanjem praznog stomaka. Onaj koji nije osjetio muku gladnog ili gorčinu žednog, on misli da su svi ljudi kao i on. Nije uopće čudo što je Allah dž.š. post učinio potpuno jednakim i bogatašu i siromahu.
Prenosi se da je Jusuf a.s. puno postio, a u svojim rukama je imao stovarište hrane i ogromno bogatstvo, pa kad je upitan o tome rekao je: “Plašim se, ako se najedem, da ne zaboravim glas siromaha.”
Ovim primjerom Jusuf a a.s. se potvrđuje kontinuitet vjere, iste vjere koju su prenosili svi Allahovi poslanici, pa kao daje Jusuf a.s. slušao
Muhammedovu a.s. poruku:
“Milostivi će se smilovati milostivima. Smilujte se vi koji ste na Zemlji, smilovaće vam se oni na Nebu.”
Da nam Uzvišeni podari uspjeh, da u sjeni dina sebe i svoje džematlije dignemo. Bože naš, daj nama svima dobru pobjedu u našim djelovanjima.
Bože naš tako ti haka Poslanika i njegove porodice daj nam razumijevanje Kur’ana, rad po Kur’anu i valjano propagiranje Kur’ana.
Bože naš, tako ti haka Poslanika i njegove porodice, učini da budemo u društvu poslanika u Džennetu. Bože naš, od sada pa do Sudnjeg dana, nikoga od našeg potomstva nemoj učiniti da bude na suprotnoj strani od poslanika i ehli bejta i velikana vjere.
Bože naš učini nas od onih koji znaju cijeniti i koji će biti zahvalni na onome što su učinili alimi iz prošlih vremena, šehidi, njihova krv i svi drugi.
Bože naš, naše mrtve, naše šehide udruži sa poslanikom. Bože naš, one koji su svojim perom, svojom krvlju bilo u prošlosti, bilo sadašnjosti učinili i digli ugled islamu, udruži s poslanikom.