Zamjenik Reisul-uleme: Enes-ef. Ljevaković, 5. septembar, 2025.g.
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svjetova, Svemilosnom, Milostivom, Koji je objavio Kur’an i pozvao ljude da uče, čitaju i proučavaju s imenom svog Gospodara koji je sve stvorio. Donosimo salavat i selam na Allahovog miljenika Muhammeda a.s., koji je naglasio da je traženje nauke obaveza svakom muslimanu i muslimanki. Neka je salevat i selam na njegovu porodicu, njegove ashabe, bosanske šehide i one koji su slijedili i slijede njegove upute do kraja ovog svijeta.
Poštovana braćo i sestre, cijenjeni džema’ate!
Nalazimo se na početku nove školske, vjeronaučne i mektebske godine. To je osjetljivo vrijeme, vrijeme dodatnog zasijavanja u srca i umove naših potomaka; vrijeme njihovog formiranja i usmjeravanja, pa mu trebamo posvetiti posebnu pažnju. Ako ne posijemo u vrijeme predviđeno za sijanje, nećemo ni požnjeti. Ako posijemo pogrešno sjeme, plodovi će biti opori, gorki i nejestivi. Možda i otrovni. Zato ćemo se danas podsjetiti na značaj pravilnog odgajanja i obrazovanja generacije koja dolazi poslije nas. Vjerska nam je obaveza uložiti napor da to dvoje bude pravilno vođeno i komplementarno u pogledu ciljeva.
Svi vidimo da je vrijeme u kome živimo bremenito izazovima, vidimo da su procesi razgradnje praktično svih naslijeđenih vrijednosti veoma snažni, vitalni i da prijete sveopćem razaranju. Pravilan odgoj i obrazovanje djeteta postaje sve teža i zahtjevnija obaveza, dok istovremeno roditelji imaju sve manje vremena za to. Ipak, vjernik će prije propustiti mnogo šta drugog, ali će naći vremena da svoje dijete odgoji i obrazuje na načelima objavljenim od Boga: na načelima dobra, humanosti i posvećenosti dobru i interesu života. Života na ovom svijetu, i na ahiretu, u zadovoljstvu Svevišnjeg Gospodara.
Ibn Madže, prenoseći od Džabira, r.a., bilježi sljedeću Vjerovjesnikovu, a.s., izjavu: „Molite Allaha da vam dā korisno znanje, a da vas sačuva znanja koje ne koristi!“
Nije poznato da je Božiji Poslanik, a.s., išta tražio od Allaha da mu poveća, niti je Allah tražio od njega da Ga moli za neko povećanje, ali kada je objavljeno: I reci: „Gospodaru, povećaj mi znanje! (Ta-Ha, 114), postupio je po naredbi svoga Gospodara. Predaje govore da je nakon toga često učio dovu: „Bože, poduči me onome što će mi koristiti i učini da se okoristim onim čemu si me podučio, i povećaj mi znanje!“ (Tirmizi; Ibn Madže) Naime, povećanje znanja čovjeka uzdiže na nivo na kome mu se povećava spoznaja i znanje koje nalaže postupanje po tome. Sve što je čovjek odgojeniji i što više zna, sve će više dobra činiti i u život unositi brojnije i veće vrijednosti.
Sticanje istinskog znanja jeste put koji vodi čovjeka u džennet kako se navodi u Poslanikovom, a.s., hadisu: „Ko traga za znanjem, Allah će mu olakšati put do dženneta.“ (Muslim) Bez znanja ne možemo znati koja djela čovjeka vode u džennet, a koja ga udaljavaju od njega. Znanje je, također, prva i osnovna pretpostavka za obavljanje poslova. Muslimanu nije dozvoljeno raditi, ili se povoditi za nečim što ne poznaje, o čemu nema znanja. Kur’an kaže: Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati. (El-Isra’, 36) Znanje je i prva pretpostavka za vjerovanje. Kur’an kaže: Znaj da nema drugog boga, osim Allaha! (Muhammed, 19) Onaj ko nije u stanju dokučiti to znanje, nije ni zadužen vjerskim propisima. Nerazumna osoba nije dužna vršiti vjerske propise, dok je onaj ko ima sposobnost spoznaje – a takva je ogromna većina čovječanstva – dužan tu sposobnost i upotrijebiti, tj. potruditi se da se stekne neophodno znanje za postupke koji se vrše. U protivnom, bit će pitan zašto to nije učinio i snosit će posljedice tog svog nehaja, ali i posljedice nepostupanja po onom što zna.
Govoreći o stvaranju prvog čovjeka, Uzvišeni Allah kaže: I pouči On Adema nazivima svih stvari!“, tj. dade mu znanje o tim stvarima, kako bi mogao praviti razliku među njima i kako bi ih mogao pravilno koristiti. Znanje je, dakle, bitna odlika čovjeka i on se u tome uzdiže i iznad samih meleka. Naime, Allah u nastavku ovog ajeta kaže: „A onda ih (sve te stvari) predoči melekima i reče: “Kažite Mi vi nazive njihove, ako istinu govorite!” (El-Bekare, 31) Meleki su odgovorili: “Hvaljen neka si, mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio!“
Braćo i sestre!
Zašto je ovo iznimno važna tema i zašto ovo svaki musliman treba da zna?
Svjedoci smo ogromnog razvoja nauke u svim domenima, i svjedoci smo njene zloupotrebe. Postalo nam je bjelodano jasno zašto Kur’an čovjeka poziva da uči, ali: „u ime svog Gospodara“. Ukoliko, dakle, ne uči „u ime svog Gospodara“ – drugim riječima: ukoliko nije vjerski osviješten, educiran i odgojen na načelima objavljene vjere – svoje znanje može i, uglavnom hoće, upotrijebiti u nečasne svrhe i izazvati katastrofu širokih razmjera, na Zemlji prouzročiti nered, na šta je Kur’an i upozorio: Zbog (pogrešnog) ljudskog djelovanja, pojavit će se nered i na kopnu i na moru. (Er-Rum, 41)
Danas se djeci i mladima nameću brojne besmislice i besposlice, nude duhovno kontaminirani sadržaji, zasipaju se bespotrebnim informacijama i pažnja im se usmjerava na stvari od kojih nemaju nikakve koristi, a nerijetko imaju štetu. Da bismo to prevladali, potrebno je uložiti velik napor, s djecom provoditi više vremena i nuditi im kvalitetne sadržaje, ono što vrijedi i od čega će imati koristi, dunjalučke i ahiretske; razvijati im ljubav prema Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, a.s., i navoditi ih da koračaju njegovim stopama i slijede njegov obrazac života; da usvoje kur’anski ahlak i drže se toga u stvarnosti života.
Ako svoje spoznaje budu stjecali odnekud drugo, iz drugih, a ne iz čistih vjerskih izvora, otišli su nam za drugu sofru i za tom sofrom će svoj duh hraniti drukčijom, možda i zatrovanom hranom, a „koji god čovjek ode za drugu sofru, a ne za sofru Vjerovjesnikovu, a.s., s njim će i šejtan jesti iz iste posude!“ (Dželaludin Rumi)
Trebamo se podsjetiti da se Poslanik, a.s., Allahu utjecao od četveroga: od znanja koje ne koristi, od srca koje nije skrušeno, od nezasitog ega i od dove koja se ne prima. (Ebu Davud) Sve to, pak, dolazi ako se dijete hrani s pogrešne sofre.
Draga braćo, drage džematlije!
Mi smo odgovorni za svoje postupke, ali smo odgovorni i za generaciju koja dolazi iza nas, za svoju djecu. Poslanik, a.s., nas je podučio da roditelj svome djetetu ne može ostaviti ništa bolje „od lijepog odgoja“. Lijep odgoj obuhvata sva ispoljavanja, pa time i ispravan odnos prema obrazovanju i primjeni znanja koje se stekne. A primjenom onoga što se zna oslobađa se jedna pozitivna energija koja u čovjeku raspiruje mudrost, koja ga dodatno usmjerava prema onome što je ispravno u svim poslovima i postupanjima i vodi ga ka prosperitetu i ugodnosti života i na ovom svijetu i na ahiretu. Vjerski propisi nemaju samo formalan okvir, već imaju i duhovnu dubinu i predjele koje nam nisu dokučivi. Otklanjanjem vlastitih ili vanjskih prepreka sa čula pred njima se otvaraju široki horizonti znanja i spoznaje i proširuje se svijest. Isto je i sa srcem: sve što mu se više poveća čistoća sve se više primakne Allahu i prodre dublje u tajne znanja i Svijeta. Zato su Poslanici, a.s., mogli gledati kroz vrijeme i vidjeti neke događaje koji će se dogoditi mnogo kasnije. Poslanik Muhammed, a.s., otkrio nam je mnogo toga što će se desiti u budućnosti, bližoj i daljoj. Tako i odgojen, učen i pobožan čovjek može da vidi, mnogo bolje od drugih, čemu vode i do čega će dovesti postupci koji izazivaju Božiju srdžbu, a čemu oni koji čovjeka približavaju Bogu i na nj privlače Njegovu milost.
Jedan ashab, Jezīd ibn Seleme je rekao: „Božiji poslaniče, ja sam od tebe čuo puno toga, pa se bojim da bi mi novo moglo potisnuti ono ranije – molim te, reci mi nešto što će mi sve to objediniti!“ Na to mu je Poslanik, a.s., rekao: ‘Boj se Allaha u onome što znaš!’“ (Tirmizi)
Draga braćo!
Da bismo, dakle, bili uspješni i efikasni, potrebno je punu pažnju posvetiti odgoju i obrazovanju svoje djece. Pod tim se podrazumijeva: odgajanje djece u duhu vjere i njihovo podučavanje vjerskim istinama i propisima, te njihovo obrazovanje u smislu osposobljavanja za rad i obavljanja posla na odgovoran i kvalitetan način. Ono što je u tome važno jest: da se posjeduje znanje u onom što se radi i da se to znanje uvažava i primjenjuje. “Allah voli da, kada nešto radite, to radite perfektno!“, rekao je Poslanik, a.s. (Taberani)
Ako dijete podučimo i odgojimo na istinama vjere i pružimo mu obrazovanje koje će mu osigurati društveno koristan angažman, društvu ćemo podariti veliku vrijednost. Lijepo odgojeno, uzraslo na moralnim načelima i kvalitetno obrazovano ono će društvu dati nemjerljivu korist i bit će uspješno i na ovom svijetu i na ahiretu. U protivnom, bit će poniženo, ili devijantno u svom ponašanju i postupcima i, kao takvo, predstavljati teret društvu, ili čak opasnost za nj.
Kad čovjek ode s ovoga svijeta, prekida mu se njegovo djelo, osim u tri slučaja: ako iza sebe ostavi neku trajnu sadaku, neko znanje kojim se ljudi koriste ili dobro dijete koje za nj upućuje dovu. (Muslim)
Nijedno naše dijete ne bi smjelo izostati iz mekteba i časova vjeronauke, ostati lišeno vjerske poduke i odgoja, kao što ne bi smjelo biti lišeno općeg obrazovanja i stjecanja kompetencija za rad. To je odgovornost roditelja, ali i Zajednice, pa – neka svako izvrši svoju obavezu. Neka niko ne propusti učiniti ono što je dužan.
Propustiti to, znači prekinuti put budućnosti. Nemamo to pravo učiniti – ni s vjerskog, ni s nacionalnog stanovišta. Naprotiv, dužni smo učiniti sve kako bismo to osigurali.
Molim Allaha dž.š., da nam sačuva našu djecu i da ih uputi na Pravi put, da nam pomogne da u našim mektebima podižemo i odgajamo djecu čija srca će biti ispunjena imanom i dobročinstvom i koja će biti primjer drugima. Ima li veće nagrade za roditelje od dove koju dijete uči, a ona glasi: Rabbenag-firli ve li validejje ve lil-muminine jevme jekumu-l-hisab, što znači ”Gospodaru naš oprosti meni, mojim roditeljima i svim vjernicima do Sudnjeg dana.” Amin ja Rabbel alemin!
Koristim ovu priliku da svim učenicima i učenicima te polaznicima mektepske pouke kao i svim nastavnicima, učiteljima i muallimima čestitam novu školsku i mektepsku godine s dovom Svevišnjem Gospodaru da ih pomogne u stjecanju znanja i usvajanju odgojnih vrijednosti, odnosno prenošenju znanja i odgojnih vrijednosti našim mladim naraštajima.