Medžlis Konjic

Hutba: Pouzdanje u Allahovu svemoć i duševna sloboda

Mostarski muftija mr. Salem-ef. Dedović u petak 16. džumade-l-uhra 1442. / 29.januar 2021. posjetio je Medžlis Islamske zajednice Konjic te u Gradskoj džamiji u Konjicu održao hutbu koju prenosimo u cijelosti.

Allahu Svevišnjem zahvaljujemo na svekolikim blagodatima. Svjedočimo da je samo Allah bog, Onaj što postojan je i vječan! Nije rodio i nije rođen, i niko Mu nije ravan! Svjedočimo da je Muhammed, neka su na njega najljepši blagoslovi i mir, pečatni Allahov poslanik kojeg je On kao milost poslao svim svjetovima. Neka je mir i spas na njegovu čistu porodicu i vrle drugove ashabe. Neka su Allahovi blagoslovi mir i uputa uz sve dobre i čestite insane koji istrajavaju u vjeri i dobročinstvu do Dana sudnjega. Amin!

Draga i čestita braćo,

Briga o našem zdravlju, strah i neizvjesnost od nepoznate i tako nepredvidive bolesti okupirala je pažnju svih nas, evo, gotovo cijelu godinu dana. Naša zemlja bi, prema informacijama koje čujemo od strane zvaničnih organa vlasti, vrlo brzo trebala osigurati prvi kontigent vakcina kojima će se vršiti šira vakcinacija stanovništva u svrhu postizanja kolektivnog imuniteta. Važna je to i ohrabrujuća vijest za sve nas. Kao vjernici trebamo činiti sve, kao što smo to činili sve ove protekle mjesece u zaštiti svoga zdravlja, ali i zdravlja ljudi s kojima živimo i komuniciramo, pa tako trebamo da nastavimo da se odgovorno ponašamo idalje. Stoga jeste važno da imajući povjerenje u ljekarsku struku, njihove savjete i preporuke pristupimo vakcinaciji koju će provoditi nadležne zdravstvene ustanove u narednom periodu, ako Bog da. Time ćemo potvrditi našu opredjeljenost odgovornog ponašanja koje smo pojedinačno kao vjernici a i kao Zajednica kolektivno pokazali u borbi s ovom pandemijom korona virusa.

Dakako, da stalno jačamo pouzdanje u Allahovu Svemoć, nepokolebljivo vjerujući da je On Taj Koji otklanja teškoće i bolesti, što nam je inspirativan motiv da budemo u ibadetima i dovama iskreni i ustrajni, u tevbi i preispitivanju odlučni, u činjenju dobročinstva neumorni.

Draga braćo, vjernici!

Govor je jedinstveno obilježje ljudske vrste, to je veliki Božiji dar čovjeku, darovan mu činom stvorenja. To je neizmjerna vrijednost i blagodat.

Jednom prilikom upitali su grčkog mudraca Ezopa: “Šta je najljepše na svijetu?“ Odgovorio je: “Jezik! Jer bez jezika ništa ne bi valjalo na ovome svijetu; ne bi bilo razgovora ni dogovora među ljudima, molitve, pjesme, mogućnosti poučavanja…“

A kada su mu drugom prilikom postavili pitanje: “Šta je najgore na ovome svijetu?“ On je opet odgovorio: “Jezik! Jer bez njega ne bi bilo svađanja ni vrijeđanja, ogovaranja, klevetanja i svega onoga što zlim jezikom počinimo.“[1]

Jezik treba da bude u funkciji istine, insistiranja na Istini i afirmacije Istine među nama. U jeziku je važna dimenzija kritike, koja je motivirana s dobronamjernim pobudama da se na pravi način ukaže na nedostatak i problem, te isti ukloni i popravi.

Eto, to su forme i okviri koji bi trebali krasiti naš jezik i govor, i tada bi on bio usklađen sa univerzalnom kur’anskom porukom:

وَقُل لِّعِبَادِي يَقُولُواْ الَّتِي هِيَ أَحْسَنُ إِنَّ الشَّيْطَانَ يَنزَغُ بَيْنَهُمْ إِنَّ الشَّيْطَانَ كَانَ لِلإِنسَانِ عَدُوًّا مُّبِينًا

“Reci Mojim robovima da govore ono što je najljepše! Šejtan, doista, sije među njima smutnju, jer je šejtan, uistinu, čovjekov otvoreni neprijatelj.“[2]

Na neizrecivu vrijednost i blagodat jezika, ali i odgovornost čovjeka za odnos prema njemu, ukazao je Muhammed, a.s. u sljedećem hadisu:

مَنْ يَضْمَنْ لِي مَا بَيْنَ لَحْيَيْهِ وَمَا بَيْنَ رِجْلَيْهِ أَضْمَنْ لَهُ الجَنَّةَ

“Ko mi bude garantovao (da će čuvati od grijeha) ono što mu je između dvije vilice (tj. jezik) i ono što mu je među nogama, ja mu garantujem Džennet.“ [3]

Svjedočimo, međutim, sve brojnijim pojavama jezika koji je uvredljiv, neodmjeren i neodgovoran naspram posljedica i krajnjih ishoda. To dakako nije dobro. Kultura govora / jezika bitan je element etike islama i to kod svih uzrasta počev od najmlađih pa do najstarijih. Zato bez izuzetka svi bi trebali više voditi računa o tome.

Obilježje vremena u kojem živimo jeste mnoštvo vijesti, informacija, virtualnih slika koje putem različitih savremenih medijskih platformi jednostavno preplavljuju i okupiraju našu pažnju, svijest i život u cjelini.

Naši su životi pritisnuti mnoštvom i silinom raznoraznih vijesti i slika koje nisu konstruisane da pridonose nečemu što je bolje, harmoničnije i urednije u svim sferama života i društva u cjelini. Naprotiv, vidimo da su to sadržaji koji su obojeni negativističkim tonovima, senzacionalistčkim porivima i posve nemotivirajućim porukama koje prizivaju beznadežnost, izgubljenost, razočaranost, frustracije…

Taj informacijski bum, danas, u naše živote, više unosi nemir, nered i pometnju, nego što unosi utjehu, optimizam, sigurnost i izvjesnost. On razara unutarnji sklad u čovjeku, nagriza bračnu, porodičnu i prijateljsku harmoniju, i umjesto da mnoštvo tih medijskih platformi, sredstava za komunikaciju ljude približava jedne drugima, to ih u sušini sve više udaljava jedne od drugih.

Draga braćo!

Pravo je pitanje, kako iznaći načina da čovjek pronađe mjeru i suštinu u medijskoj i informacijskoj zbrci i galami koje ga okružuju i koje itekako utječu na njegovu svijest, misao i ponašanje.

Dakle, kako da svoj život, zdrav razum i pamćenje sačuva u medijskom okruženju i mnoštvu koje nudi samo trenutno pamćenje. Koje nudi informaciju koja je važna samo onoliko koliko joj treba vremena da se izgovori, ili nešto malo više. Informaciju koja nestaje već s narednim danom, ili možda i satom. Jer onda slijedi nova koja ima isto toliko vrijednost i trajnost. I ništa više!

Kur’an upozorava da ne upadnemo u zamku, postajući robovi i sluge tuđih hrđavih ciljeva, koji su postavljeni tako nisko, a tako podlo:

وَلا تُطِعْ مَنْ أَغْفَلْنَا قَلْبَهُ عَن ذِكْرِنَا وَاتَّبَعَ هَوَاهُ وَكَانَ أَمْرُهُ فُرُطًا

“…i nemoj biti poslušan onome čije smo srce učinili takvim da ne osjeća potrebu da Nas spominje, ko slijedi svoje prohtjeve i ko, u pravilu, pretjeruje.” [4]

Jedna od ključnih borbi u čovjekovom životu jeste borba za unutrašnju duševnu slobodu. Tu slobodu jedino je moguće ostvariti s Allahom, u srcu i u mislima, pouzdanjem u Njegovu moć i pomoć. Životne brige, tegobe, žalosti, sumnje, uznemirenosti, nesigurnosti, tjeskobe, strahovi, stresovi, neistine, klevete, laži su pojave koje remete našu psihičku ravnotežu, opterećuju normalan tok života. Međutim, u okrilju izborene potpune duševne slobode, čovjek ide dalje i ne ostavlja prostor da slijedi strasti – lažna božanstva i lažne vrijednosti. Utočište slobodnih ljudi je zikr – stalna misao na Uzvišenog Stvoritelja u ideji i u praksi.

Draga i čestita braćo, muslimani Konjica i džematlije ove naše prelijepe Gradske džamije,

Drago mi je da mi se ukazala prilika da danas ovdje ibadetimo klanjajući džumu-namaz, da se u dobru vidimo i da se u dobru rastanemo, držeći u sebi zdravu i čistu misao da smo tu da doprinosimo redu, harmoniji i napretku naših džemata i naše Islamske zajednice u cjelini.

Allahovom voljom, a njegovom ličnom željom i izborom danas se selamimo s našim dragim i vrijednim hafizom Nezirom Ruhidom, imamom, hatibom i muallimom, muhafizzom Kur’ana, koji je odgovorno vršio sve te službe u ovoj našoj novoj, Gradskoj, ali i Repovačkoj džamiji, duži niz godina. Zahvalni smo mu za predanost i odgovornost u poslu kojeg je s ljubavlju radio. Takođe, i za visoko poštovanje reda, hijerarhije i Ustava Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. On nastavlja služiti svojoj vjeri i svome narodu, samo na drugome mjestu, u SR Njemačkoj, gdje mu želimo mnogo uspjeha i rahatluka, i neka ga prati Božiji blagoslov, pomoć i zagovor meleka. Amin.

Bože ujedini naša srca u zajedništvu, daj nam snage i nadahnuća da činimo dobro, daj nam spoznaje i odlučnosti da se klonimo zla koje ponikne u našim dušama, otkloni od nas zavist i ljubomoru, a naputi nas na međusobnu ljubav i povjerenje. Amin.

Mostarski muftija mr. Salem-ef. Dedović

Gradska džamija u Konjicu, 16. džumade-l-uhra 1442. / 29.januar 2021.

 


[1] Asmir Salihović, O začudnosti govora, Bookline, Sarajevo, 2010, I, 211.

[2]Kur’an, El-Isra’, 53.

[3]Buhari (El-) Muhammed ibn Ismail, Buharijeva zbirka hadisa, prijevod: Hasan Škapur, Hasan Makić, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2008, IV, 608.

[4] Kur’an, El-Kehf, 28.