Hutbe

Čemu nas uči Poslanik Muhammed, a.s. (2)

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Danas je 08.decembar 2017. gregorijanske godine, odnosno 19. Rebiu-l-evvel 1439. hidžretske godine. U mjesecu smo intezivnijeg sjećanja na Poslanika islama Muhammeda, a.s.. I u današnjoj hutbi nastavljamo da se podsjećamo na primjere iz njegovog muabrek života koji noswe poruke i pouke za naše današnje vrijeme.

Lijek za razdor i nejedinstvo. Muhammed, a.s.,vjernike poredi sa organizmom i kaže: Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju je primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi odazovu mu se i pridruže u bolu s nesanicom i povišenom temperaturom. (Buharija i Muslim)

lustrativan primjer vrijednosti i važnosti zajedništva nalazimo i u hadisu koji nam prenosi časni ashab Ebu Sa’lebe el-Hušeni, r.a., koji kaže: “Kada bi se Allahov Poslanik, a.s., na putovanju zaustavio radi odmora, ljudi bi se razišli po raznim stranama i klancima, pa im Allahov Poslanik, a.s., reče jedne prilike: ‘Ova vaša raštrkanost po raznim stranama i klancima je od šejtana.’ Nakon toga, kad bi se zaustavljao negdje, ashabi bi se skupili jedan uz drugog tako da se govorilo da kad bi se na njih stavio jedan komad odjeće, mogao bi ih sve prekriti.” (Ebu Davud)

Pogledajmo! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dozvoljavao tokom odmora da se njegovi sljedbenici raštrkaju, razdvoje i svako sebi posveti, pa kako tek da se ponašamo kada su važnije stvari u pitanju?

Lijek za nepoštivanja sebe i drugih. Imam Muslim zabilježio je predaju u svom Es-Sahihu, u kojoj se spominje da su Kajs ibn Sa’d i Sehl ibn Hanif bili na Kadisiji, pa je naišla pogrebna povorka i oni su stali mirno dok povorka nije prošla. Nakon toga im je rečeno da to nije muslimanska dženaza, već sahrana nekog vatropoklonika, a oni su odgovorili: ”Jednom prilikom je, pored mjesta gdje je Poslanik, a.s., sjedio sa svojim ashabima, naišla pogrebna povorka, pa je Poslanik, a.s., ustao. Muslimani su ga obavijestili da se radi o sahrani jednog Židova, a on je, uz puno poštovanje, rekao: ”Zar on nije čovjek?!”

Kako je samo divan Poslanikov, a.s., stav prema čovjeku, prema ljudskoj duši! Na taj način je Allahov Poslanik, a.s., usadio u srca ashaba poštivanje i uvažavanje svake ljudske duše bez izuzetka.

I to izražavanje poštovanja nije trajalo jedan trenutak, već, kako dolazi u predaji, ”Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi stajali su dok pogrebnu povorku nisu izgubili iz vida.” (Muslim)

Iz životne prakse Poslanika a.s., vidimo da je on bio izvrstan u odnosu sa ljudima. Sa neponovljivim komunikacijskim vještinama i očaravajućim manirima – uvijek blag i nasmijan – Poslanik, a.s., je uspijevao da pridobije srca onih oko njega i svih koji su dolazili u dodir sa njim. Zabilježeno je da su neki Jevreji običavali da vrijeđaju i provociraju Poslanika, a.s., pozdravljajući ga riječima: “Es-samu’alejkum – Smrt tebi!”, našto bi on blagim tonom odgovarao: “We’alejkum – I vama to isto”. Njegova supruga, Aiša, ne mogavši da podnese uvrede na račun Poslanika s.a.v.s., jednom prilikom otpozdravi: “I vama smrt!” Allahov Poslanik, a.s.,, tada reče: “Aiša, Allah, uistinu, ne voli neuljudnost i bestidnost.”

“Zar ih nisi čuo, govore: Smrt tebi!”

“Zar ti nisi čula da sam rekao: I vama!” pa je Allah, dž.š., objavio: “A kada ti dolaze, pozdravljaju te onako kako te Allah nikad nije pozdravio…’”

U predanju o ovom događaju se kaže da je Božiji Poslanik, a.s., objasnio hazreti Aiši: “Ono što reknemo za njih nama se uslišava. A njima se ne uslišava ono što reknu za nas!” Ovo je sjajan primjer kako Poslanik, a.s., izbjegava da na uvredu odgovori uvredom, pa makar se radilo i o nevjernicima.

Lijek za pesimizam. Koliko je važno protežirati dobro u odnosu na loše, govori nam i hadis kojeg bilježi Darimi u svome Sunenu od hazreti Aiše, radijallahu anha, koja kaže kako je neka žena iz Medine imala muža koji je odlazio u trgovinu i zadržavao se. U njegovom odsustvu ona je često sanjala. Jedne prilike, došla je Allahovom Poslaniku, a.s.,, i ispričala: “Moj muž je odsutan, a ja sam noseća. Usnula sam da se jedan stup moje kuće srušio i da sam rodila jednooko dijete.” Allahov Poslanik, a.s., reče: “Hajr! Muž će ti se vratiti, ako Bog da, hajirili i rodit ćeš poslušnog dječaka.” Ona je taj san imala dva ili tri puta kada joj je muž odlazio na ta putovanja. Svaki put je dolazila Allahovom Poslaniku, a.s., i pričala. On je, tako, tumačio i svaki put joj se muž vraćao i ona rađala dječaka. Jednog dana kada je došla, Allahov Poslanik, a.s., je bio odsutan, a ona je imala takav san, pa ju je hazreti Aiša pitala zbog čega je došla. Ona je odgovorila: “Ima jedan san koji mi se ponavlja, pa ja dođem kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i ispričam mu, a on kaže: ‘Hajr – dobro i uvijek bude dobro kako je on rekao’.” Hazreti Aiša, je tražila da ga njoj ispriča, ali je ona odbila rekavši: “Kada dođe Allahov Poslanik, a.s., njemu ću ispričati, kako sam i dosada činila.” Međutim, hazreti Aiša je insistirala i ona ga je na kraju njoj ispričala. Aiša joj je kazala: “Bogami, ako je istina to što si usnila, muž će ti umrijeti i rodit ćeš pokvarenog dječaka.” Žena je briznula u plač i rekla: “Šta mi bi da tebi ispričam san?” U međuvremenu, stigao je i Allahov Poslanik, a.s.. Pitao je šta je sa ženom, a hazreti Aiša mu je ispričala šta je bilo i kako je ona protumačila san. Allahov Poslanik, a.s., reče: “Šta uradi, Aiša? Kada tumačite snove muslimanu, tumačite ih dobrom, jer se snovi ostvaruju prema tome kako ih tumači i razumije njihov sahibija.” Dakle, san je onakav kako ga protumačimo, tj. mi tumačenjem i definiranjem određenih pojava, u prethodnom slučaju sna, utičemo ne samo na shvatanje sanjanog nego na događajanja. Ako je tako sa snom zašto bi drukčije bilo sa javom? Ako u svakom novom danu gledaš samo tegobu i samo se tegobi nadaš, kako misliš da ćeš “privući” dobro?

Ne birajmo kod komentarisanja nekog događaja-uzroka najgoru posljedicu koja nam padne na um za izjavu nego se oslonimo na dragog Boga pa dajmo najbolju moguću definiciju.
Kur’an nas uči da vrlo često mi nešto želimo a ono je loše po nas ili mislimo da je nešto loše a ono je dobro… dakle, uvijek treba zadržat pozitivnu nadu i pozitivnu misao jer joj ima mjesta.
Kako sugeriše i hadisi-kudsi u kom se bilježe kao Božije riječi i sljedeće:
-Ja sam uz misao Moga roba o Meni…
Pa pazimo na svoje misli, pazimo na svoje riječi, pazimo na svoje definicije i kvalifikacije, možda je između dobra i loša, vaga naša misao i naša riječ.
U istom kontekstu se može navesti i predaja u kojoj je nekom beduinu koji je imao temepraturu Poslanik kazao u smislu: Ako Bog da ona ti je spas od džehennemske vatre, a beduin je na to kazao: Kakav spas ovo je vrućica. Tad je Poslanik konstatovao: Ako tako msiliš onda i nije ništa drugo nego vrućica… Dakle odbijanje beduina da prihvati i dobru stranu svoga stanja lišilo ga je tog dobra.

Da nas Allah Uzvišeni osnaži da na najljepši način slijedimo Njegova poslanika, amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام:• وَ إِذاَ قُرِئَ الْقُرْآنُ فَاسْتَمِعُوا لَهُ وَ أَنْصِتُوا لَعَلَّكُمْ تُرْحَمُونَ • أَعُوذُ بِاللهِ مِنَ الشَّيْطَانِ الرَّجِيمِ … بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ … إِنَّ الدِّينَ عِنْدَ الله ِاْلإِسْلاَمُ … صَدَقَ الله ُالْعَظِيمُ .

{بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين}

الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.

اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد

اللهم أصلح أحوالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.

…إِنَّ اللّهَ يَأْمُرُ بِالْعَدْلِوَالإِحْسَانِ وَإِيتَاء ذِي الْقُرْبَى وَيَنْهَى عَنِ الْفَحْشَاءوَالْمُنكَرِ وَالْبَغْيِ يَعِظُكُمْ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ

 

Hutba iz Čaršijske džamije u Konjicu 08.12.2017.g. / 19. rebiul evvel 1439.h.g.