Sva zahvala pripada Allahu dž.š. neka je salavat i selam na Njegovog posljednjeg Poslanika Muhameda a.s., na njegovu časnu porodicu, časne ashabe i na sve one koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana.
Draga braćo,
Jedna od osnovnih činjenica o životu koju sam spoznao jeste da je život težak, zahtjevan, kompleksan. Jedini način da život ne bude takav jeste da spoznamo, shvatimo i prihvatimo da je težak.
Svjedoci smo česte “kuknjave” danas kod mnogih ljudi pa čak i kod društvenih skupina koji životne probleme gledaju kao da su njihove teškoće posebna vrsta koja se nekim čudom okomila upravo na njih ili na njihove porodice, klasu, naciju.., nikako na druge. U tim “kuknjavama” i žaljenjima čovjek ponekad pomisli: Pa dobro, šta je sa ovim ljudima, kako to oni zamišljaju život pa ovoliko kukaju nad problemima koji ponekad i nisu baš neki veliki problem. Kad čovjek zamišlja da je život bajka njemu je i buđenje iz sna problem. Život nije bajka, težak je i predstavlja niz problema koji se ne rješavaju kuknjavom nego djelovanjem, radom, trudom.
Problemi, u zavisnosti od prirode, izazivaju žalost, tugu, krivicu, žaljenje, gnjev, strepnju, bol ili očajanje. Upravo zbog bola i tegobe koji sukobi i događaji izazivaju u nama, mi ih zovemo problemi. Strahujući od bola I teškoća koji prati probleme, skoro svi mi, u većoj ili manjoj meri, trudimo se da ih izbjegnemo. Mi odugovlačimo u nadi da će oni sami nestati. Ignorišemo ih, zaboravljamo i pravimo se da ne postoje. Težimo da zaobilazimo probleme umjesto da se suočavamo s njima. Neki potroše čitav život da izbjegnu probleme i ne uspiju, drugi pak, shvatajući pravu prirodu života prihvataju probleme, suočavaju se sa njima, rješavaju ih i u tom procesu osjećaju slast, radost, zadovoljstvo. Ti ljudi prihvatajuć prirodu života onakvom kakva jeste – mjenjaju istu I kad ih upitate kakav je život, je li naš hodža danas bio u pravu kad je rekao život je težak? odgovoriće: Ne! Život je lijep. Zašto je to tako odgovaraju nam i ajeti iz sure El-Inširah, 5-6.:
فَإِنَّ مَعَ ٱلْعُسْرِ يُسْرً إِنَّ مَعَ ٱلْعُسْرِ يُسْرًۭا
Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last! (Pa uistinu, uz teškoću je olakšanje, uistinu, uz teškoću je olakšanje.)
Dokle vrijedi definicija da je život težak? Sve dotle dok ne usvojimo istinu iz sure Asr koja nas uči da je čovjek na gubitku sve dotle dok ne vjeruje, ne čini dobra djela i ne stekne postojanost u istini i strpljivosti.
Šta je strpljivost koja je nužna u procesu činjenja života od teškog lahkim i lijepim. Čime da je hranimo da bi bila postojana?
Između ostalog jasnom spoznajom smisla života i ustrajnim tevekulom i nadom u Božiju milost.
Vjera nam daruje smisao životu na dunjaluku, oslanjanje na Boga i nada u Božiju milost daruje nam snagu da pronađemo izlaz i kad sve drugo u nama i oko nas govori da izlaza nema.
Oslanjanje na Boga i nada u Njegovu milost i pomoć tu su da nadograde osjećaj nemoći do kojeg nas životne situacije mogu dovesti. Čovjek jeste nemoćan al ima Gospodara koji je Svemoćan. Tu blizinu s našim Gospodarem, tu blizinu i snagu koju vjera daje mi u stvari najače doživljavamo upravo u teškim situacijama. : „…i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.” (Jusuf, 87.)
U Kur’anu se kaže: „One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!” (Al- Ankebut, 69.)
Islam uči čovjeka da nije slučajno došao na ovaj svijet nego da ima svoju svrhu. Taj osjećaj svrhe, osjećaj je važnosti i bitnosti neophodan da čovjek samog sebe ne shvati olahko.
Kur’an podstiče čovjeka na dobra djela i daje mu nadu u Božiju milost. U suri Al-Bekare, ajet 218: „Uistinu, oni koji vjeruju i koji se isele i bore na putu Allahovom – takvi se nadaju milosti Allahovoj. A Allah je Oprosnik, Milosrdni.“
U ovom ajetu se spominje nada vjernika, muhadžira i mudžahida u Božiju milost. Ovdje se objašnjava i uvjet da nada ostane čvrsta i djelotvorna a to je da se oni koji su se iselili i bore se na Allahovom putu, mogu nadati Božijoj milosti jer su ispunili potrebne uvjete, ispoštovali su propis, uložili su trud.
Draga braćo upamtimo da je jasan znak nade u Allaha činjenje dobrih djela. U Kur’anu, sura Al-Kahf, ajet 110 se kaže: „Pa ko se nada susretu Gospodara svog, onda nek čini dobro djelo i ne pridružuje u obožavanju Gospodara svog, nikoga.”
أَمْ حَسِبْتُمْ أَنْ تَدْخُلُوا الْجَنَّةَ وَلَمَّا يَعْلَمِ اللَّهُ الَّذِينَ جَاهَدُوا مِنْكُمْ وَيَعْلَمَ الصَّابِرِينَ
Zar mislite da ćete ući u dženet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su izdržljivi. (Ali-Imran,142)
Nije dovoljno vjerovati i samo jezikom to deklamirati, Džennet se stiče činjenjem dobrih djela a ne samo vjerom koju ne prate djela. Trud koji je neophodan da se život iz teškog pretvori u lijep nazivamo Džihad. Nije to za vjernika samo borba na bojnom polju, on se bori i protiv šejtana, svojih strasti, strpljenjem, ustrajnošću.
U 155-156. ajetu sure Bekare Objavljeno nam je: „Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!”
Džennet je lijep i uvijek će biti lijep. Da bi se ušlo u lijepo a da se ne naruši njegova ljepota valja takopđer biti lijep. Iskušenja u životu služe kao sito kod kopača zlata. Da se kroz iskušenja odstrani od nas nečistoća, ružnoća, da ostane samo plemeniti materijal dostojan Dženneta uz Božiju milost.
Završavam ovu hutbu dovom našem Stvoritelju da nas učvrsti u vjeri, i da nam pomogne u našoj borbi protiv neprijatelja i nas samih.
Esad Bajić
Čaršijska džamija u Konjicu
13.01.2016.g.