يَـاأَيُّهَا الَّذِينَ ءَامَنُواْ اتَّقُواْ اللَّهَ وَ لْتَنظُرْ نَفْسٌ مَّا قَدَّمَتْ لِغَد وَ اتَّقُواْ اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ خَبِيرُم بِمَا تَعْمَلُونَ
O vi koji vjerujete, stalno Allaha na umu imajte i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha stalno na umu imajte jer On dobro zna šta radite.(El-Hašr, 18)
U islamskim djelima se navodi da čovjek neće biti među onim koji su svjesni Boga sve dok se ne bude obračunavao sa sobom strožije od obračunavanja sa poslovnim partnerom, dok ne bude, vodeći tako računa, znao odakle je ono što jede, ono što pije i ono što oblači: iz dopuštenog ili iz zabranjenog
Često čujemo savjete da trebamo svoditi račun sa sobom prije nego nama račun bude svođen, mjeriti sami sebi prije nego što nama bude mjereno.
Nas, draga braćo, od ovogodišnjeg mubarek mjeseca ramazana dijeli jedna džuma i jedna hefta. No, niko od nas ovdje nema nikakvu garanciju da ćemo ga dočekati. Allah zna najbolje, ono što iskustvo kazuje jeste da su jedna do dvije smrtovnice skoro svaki dan na našim oglasnim pločama. Puno smo više nekada zabavljeni razmišljanjem kako ćemo nešto u životu nego li samom činjenicom hoćemo li to nešto ikako dočekati i šta ćemo ako ne dočekamo?
Mjesec ramazan je mjesec Božije milosti i prilika vjernicima da se očiste, no, ne bi trebalo da se ponašamo na način da ćemo u mubarek mjesecu ramazanu samo postiti od vode i hrane i postići čišćenje. Post je Allahov i On, Uzvišeni, za nj posebno nagrađuje, no post ne podrazumijeva samo ostavljanje hrane i pića od zore do iftara. Post bi trebao da prožme sve kategorije naše ličnosti, fizičke i duhovne, vanjske i unutrašnje.
Trebamo imati na umu ono što su naše starijee fendije znale kazati, da je manji grijeh pojest nešto u vrijeme posta nego slagati, prevariti, ogovoriti. Jer jesti samo po sebi nije haram, haram je samo u vrijeme posta a ovo drugo je haram samo po sebi i bez ramazana a uz ramazan je to onda dupli grijeh. Nisu oni naravno ovim riječima pretendirali da iznose fikhska pravila i fetve nego da nam skrene pažnju na činjenicu da se za ramazan treba pripremiti na mnogim poljima više nego li što trebamo misliti o frižideru i hrani.
– Hoćemo li bar tokom ramazan prestati lagati?
– Hoćemo li se tokom ramazana kanit ogovaranja i prenošenja tuđih riječi?
– Hoćemo li izbaciti zavist iz naših srca?
– Hoćemo li prestati gledati mahane drugih a počet razmišljati o svojima?
– Hoćemo li tokom ramazana manje razmišljati o dunjaluku a više o onome što smo pripremili za ahiret?
– Hoćemo li se tokom gladi i žeđi fokusirati samo na čekanje iftara ili ćemo razmišljati o gladnim i žednim oko nas?
– Hoćemo li za vrućih ljetnih dana da razmislimo o vrućini džehenemske vatre?
– Hoćemo li tokom ramazana nastaviti voditi besplodne rasprave o mezhebima, sektama, strujama, partijama i još više sjeckati naše džemate i narušavati naše jedinstvo?
– Hoćemo li tokom ramazana tražiti mahane posta drugog ili ćemo obarati svoje poglede od svega što nas na najljepši način ne podsjeća na dragog Allaha?
– Hoćemo li provoditi vrijeme surfajući po internetu i pišući facebook statuse ili ćemo pročistiti svoje srce, dušu, um, vid, sluh učenjem Kur’ana i razmišljanjem o njegovim porukama?
Ako o ovome ne razmislimo danas i narednih dana ne vjerujem da će prvi sehur mjeseca ramazana tek tako pogasit u nama sve loše navike i pretvoriti nas u iskrene i potpune postače. Svako djelo traži pripremu i svjesnost,naš život traži svjesnost, naša vjera traži svjesnost, naša smrt traži svjesnost, a svjesnosti nema bez razmišljanja i djelovanja.
Koliko smo svjesni obaveze jedinstva među vjernicima, koliko činimo da smanjimo međusobne razmirice i koliko vremena tršimo na poboljšanju a koliko na razgradnji našeg islamskog bića?
Onaj koji svodi račun sa samim sobom i radi za ono poslije smrti označen je kao najpameinji među pametnima dok je onaj ko slijedi svoju strast i od Boga očekuje da mu ispuni kojekakve želje označen kao glupak.
Mubarek mjesec ramazan bi trebao da bude u pravom smislu te riječi mjesec trezvenosti, mjesec apstinencije od svih navika koje nisu dobre a ovi dani koji mu prethode dani obračunavanja sa sobom, dani konstatiranja koji su to prioriteti i slabosti koje trebamo otkloniti posredstvom mubareka i milosti Božije u mjesecu ramazanu.
Bez svjesnosti o sebi nema ni svjesnosti Boga, bez svjesnosti svojih slabosti nema ni načina da iste ispravimo. Razmišljajmo zato u ovom danu i noći njegovoj u danima narednim i noćima njihovim o sebi radi sebe. Problemi neće nestati i stanje se neće samo od sebe popraviti dok se njima ne zabavimo a Allah je uz one koji ga traže, odaziva se onima koji ga dozivaju. U mjesecu ramazanu sapet će djelovanje šejtana, lanetullahi alejhi, i pružit svakom tragaču za hajrom uvećanu milost Svoju.
Allah, dž.š., je u ajetima o postu na jednom mjestu u Kur’anu u suri al-Bekare kao rzaloge naveo: Da se klonimo grijeha, da Uzvišenog Allaha veličamo i da zahvalni budemo!
„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete“ (Al-Bekare: 183-185).
Molim Ga da nam se smiluje i na dobro nas naputi! Amin!