U džamiji u Orahovici večeras je, poslije akšam namaza, u okviru manifestacije „Dani tradicionalnih mevluda 2026. – Merhaba, ej, naš Resule“, održan Dan sjećanja na šehide Orahovice uz mevludski program.
Govoreći o ustanovljavanju Dana sjećanja na šehide Orahovice, Muamer-ef. Cero istakao je važnost trajnog čuvanja uspomene na one koji su dali svoje živote za slobodu i domovinu.
Pozvao je prisutne da ne dozvole da ih svakodnevne brige i prolazne dunjalučke stvari udalje od onoga što je bitno, naglašavajući potrebu međusobne solidarnosti i čuvanja zajednice, džemata i domovine Bosne i Hercegovine.
„Čuvajmo svoju zajednicu i svoj džemat. Čuvajmo ovu našu Orahovicu i čuvajmo našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. To je naš dug zbog njih koji su dali svoj život“, poručio je Cero.
U svom obraćanju posebno je podsjetio na 17 šehidea Orahovice: Idriza Balića, Adisa Balića, Hakiju Balića, Elvedina Balića, Ekrema Balića, Hajdara Alija, Hajdara Hasana, Hajdara Miralema, Džemala Makana, Rašida Makana, Vahidina Makana, Salku Makana, Muhameda Makana, Muju Mezita, Ramadana Mezida, Kasima Kešku i Samira Kešku.
Mevlud su učili imami Medžlisa Islamske zajednice Konjic i Hor „Ihsan“, koji je izvođenjem ilahija i kasida upotpunio mevludsku svečanost.
Emanet šehida je obaveza da čuvamo domovinu i budemo bolji ljudi
Predavanje je održao Refik-ef. Delić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Konjic.
Govorio je o značenju šehidske žrtve, obavezi čuvanja emaneta domovine, stanju bošnjačkog naroda i potrebi međusobnog približavanja i očuvanja povjerenja.
Na početku je podsjetio na kur'anski ajet u kojem se govori o šehidima kao živima kod svoga Gospodara, naglašavajući da čovjek svojim čulima i razumom ne može dokučiti tu stvarnost. Ipak, kazao je da možemo razumjeti da je živo djelo onih koji su svoje živote dali za Bosnu i Hercegovinu, kao i obaveza koju su ostavili generacijama.
Posebno je istakao da šehidi nisu samo šehidi svojih porodica niti samo Islamske zajednice, nego da su oni „naša braća koja su nam u amanet dala domovinu Bosnu i Hercegovinu i slobodu u njoj“.
Govoreći o odnosu prema tom emanetu, Refik-ef. Delić ukazao je i na savremene podjele, gubitak povjerenja i međusobno nepovjerenje unutar bošnjačkog društva. Podsjetio je da materijalni napredak sam po sebi ne znači i napredak čovjeka i naroda.
„U smislu materijalnog i dunjalučkog naš narod nije živio nikada bolje. A u smislu mentalnog i moralnog nikada gore.“
U tom kontekstu govorio je o potrebi da vjera prije svega mijenja čovjeka, a ne da se vlastita vjera koristi za stalno prosuđivanje i mijenjanje drugih. Kao jednu od važnih poruka svoga obraćanja izdvojio je potrebu da se moral, odgovornost i dobrota potvrđuju u svakodnevnom životu.
Podsjećajući na Poslanika, alejhis-selam, i njegovu misiju usavršavanja ljudskog morala, kazao je da musliman treba dopustiti vjeri da ga mijenja, oplemenjuje i popravlja njegovo ponašanje.
„Naša vjera treba nama da nas promijeni, da nas oplemeni, da naš karakter popravi.“
Refik-ef. Delić posebno je govorio i o potrebi očuvanja međusobnog povjerenja i zajedništva. Istakao je da je bošnjački narod na prostoru Bosne i Hercegovine i dalje izložen različitim pritiscima, zbog čega su međusobna solidarnost i svijest o zajedničkom interesu od posebne važnosti.
Na kraju je uputio dovu da Allah podari milost, učvrsti zajednicu i približi srca ljudi, te da Bošnjaci budu svjesni emaneta koji su im ostavili šehidi.
„Molim dragoga Boga da nas učini svjesnim da smo mi jedni drugima najpreči i da nikakve podjele kakve se među ljudima plasiraju neće biti vrijedne ni na ovom ni na budućem svijetu.“
